Mix

Tenisice koje su osvojile svijet. Zašto danas svi (i njihova mama) žele Air Jordan jedinice?

Munich
Munich Folder.hr
\\folder\galerija Galerija Munich Munich Foto: Folder.hr Nike Nike Foto: Folder.hr Dresden Dresden Foto: Folder.hr +7 New Galerija
Prošlog tjedna sam bio u trgovini u kojoj offline nabavljam sve svoje nove tenisice. U desetominutnom posjetu sam čuo ono što već znam – svi žele Air Jordan jedinice. Jedna majka je došla s upitom za “jedinice”, za svog sina. Jedna djevojčica, vjerojatno završni razredi osnovne škole, je nekoliko minuta kasnije također pitala istu stvar. Svi žele jedinice, a odgovor je vrlo jednostavan – jedinica nema. Ili ih bar nema dovoljno za sve, sada kada ih odjednom čitav svijet želi.

Kako su Air Jordan jedinice nadišle vlastiti krug ljudi koji ih vole i cijene unatoč njihovoj neudobnosti? Krivimo Internet. Iza Jordanovih modela postoji priča, ali danas je Jordan klincima samo brand, nitko se više gotovo ne sjeća njegovih igračkih dana – slična situacija se dogodila i Bjornu Borgu i Johanu Cruyffu, a u ovu grupu zaboravljenih sportaša koji su se pretvorili u brand stavljam i Stana Smitha, Freda Perryja, čak i Renea Lacostea. Da, čak su do mene došle i priče od prijateljice koja je prodavala svoje Jordanice – kupac ju je upitao “što znači broj 23 na tenisicama ako se tenisice zovu Jordan jedinice”. Ne možeš izmisliti ove stvari. Čak i “Zara mame” odjednom žele Jordanice, bez obzira na boju, cijenu, a ponekad i veličinu. Jer sve frendice imaju “jedinice”.

Previše se toga poklopilo i sada više ne možeš doći do Jordan jedinica, čak ni do ozloglašenih “Mid” modela (nisu niske, nisu visoke, već su negdje između) jer se sve instant rasprodaje. Mogu samo usput spomenuti Last Dance koji je u jeku pandemije vratio svjetla reflektora na Jordana i njegove legendarne tenisice u kojima su mu često krvarile noge. Ova serija nastala u suradnji ESPNa i Netflixa je možda napumpala tenisice u očima simpatizera tenisica i košarke, ali za globalni boom ipak krivim neke druge događaje.

Travis Scott i njegova mila Kylie Jenner su jedni od odgovornih krivaca za ovaj fenomen, Travis sa svojim Nike suradnjama zbog kojih su resell cijene katapultirane u nebesa, a Kylie kao lutkica koju prati masa mladih djevojaka te svoj “stil” baziraju na njezinom.

Tu je i Off-White, brand pokojnog superdizajnera Virgila Abloha koji je ponosno redizajnirao Jordanice sa svojim prepoznatljivim elementima te ih tako pretvarao u high-fashion čija cijena još više raste u preprodaji. U isto vrijeme kada je Last Dance vladao Netflixovim top-listama, Dior je izbacio svoju verziju Jordan jedinica i još jednom dodatno zamutio granice između streetweara i visoke mode.

Ovom trojcu su svakako pomogle i društvene mreže, ponajviše Instagram i TikTok kao glavna online okupljališta mladih. U osjetljivim godinama se želiš uklopiti, a sada svi žele Jordanice pa moraš i ti.

A preprodaja?

Sada se sve više ljudi ubacilo u kupnju Jordan modela po maloprodajnim cijenama i preprodavanju po oglasnicima te servisima za preprodaju tenisica. Određeni modeli, ovisno o interesu i dostupnosti, mogu na sekundarnom tržištu dosegnuti peterostruko veće cijene od maloprodajne. Čak smo u nekim situacijama čuli i klince kako raspravljaju koja veličina tenisica na StockX-u ima najveću cijenu. Djeca su postala poslovni ljudi. Nešto blisko njima se može prodati — vruća roba koja neće završiti na njihovim stopalima već negdje u svijetu zahvaljujući uređajima u njihovim dlanovima. To je još jedan od razloga zašto Jordan jedinica nema gotovo nigdje. Kupuju ih i osobe koje ih uopće ne žele nositi, samo im je interes preprodati ih. Tu su i botovi, računalne aplikacije koje ubrzavaju proces online kupnje i nekim seronjama osiguravaju jako velik broj istog modela tenisica. I onda ne ostane ništa za nas obične smrtnike. Čak mislim da se brandovi ni dućani ne trude zaustaviti botove jer im je samo prodaja u interesu.

Čak i osoblje dućana može imati veliki utjecaj na dostupnost određenih modela – često se modeli rasprodaju među osobljem, prijateljima i obitelji prije nego i izađu na police. Čak je i sin Michaela Jordana razotkriven kako u svojoj trgovini ispod stola preprodaje svoj model jedinica za višestruko veću cifru. Taj fenomen se zove “back-dooring”, a sam izbor riječi jasno opisuje što se događa. K tome, bliskoznačnica je i za sve šupke koji se bave ovakvim djelima.

Osobno čekam da se ovaj “želim jedinice” bubble rasprsne kako bi opet bile dostupne po razumnim cijenama i u pristojnim količinama. Nisam siguran kada će se to dogoditi, ne usudim se ni prognozirati. Valjda dok tinejdžeri i njihovi influenceri ne zajašu neki drugi val.

Sam brand shvaća koliko se ograničena količina dostupnih Jordanica tretira kao ekskluziva pa ih ni ne pumpaju u nevjerojatnim količinama da ne zasite tržište – iako mi se čini da svaki mjesec dobivamo po nekoliko colorwayja ovog modela.

Adidas je sredinom desetih vladao zahvaljujući svom modelu NMD, ali su onda pretjerali s ooogromnim brojem različitih boja pa se javnost ohladila. Prije njih je Nike napravio istu grešku s Roshe Run. Kada su se pojavile, bile su hit među potrošačima pa su ubili tržište s bezobraznim pokušajem zarade i previše novih modela odjednom. Imam osjećaj da se to događa sa modelom tenisica drugog najpoznatijeg pripadnika zlatne generacije Bullsa – Pippenove Nike Air More Uptempo su sad već toliko izlizane da ih stvarni ljubitelji tenisica više ne mogu ni pogledati.

Još uvijek je neobjašnjivo kako se to nije dogodilo i Air Jordan 1 modelu. Možda je samo previše klinaca koji još nisu posjedovali svoj prvi par Jordanica, današnji ekvivalent starkama.