Ove su legende stvarno imale peh
10 filmskih legendi koje su Oscari neopravdano zaobilazili
Dodjela prestižne nagrade Oscar kuca nam na vrata, pa je pravo vrijeme da se prisjetimo koje su face iz svijeta filma bili najveći gubitnici i iz godine u godinu ostajali praznih ruku.
Kada 2. ožujka crvenim tepihom ispred Dolby Theatrea u Los Angelesu prodefiliraju najveće filmske zvijezde današnjice i ponosno pokažu u što i kako su ih odjenuli elitni dizajneri, službeni će početi 86. dodjela nagrade Oscar, bez sumnje najbitnija nagrada u filmskom svijetu (koliko god neki to negirali). Ove je godine konkurencija iznimno jaka, a izrazitih je favorita uistinu malo, tako da bi moglo biti nekoliko pravih iznenađenja, no možemo sa sigurnošću tvrditi da je svatko nominiran zaslužio kući ponijeti taj toliko željeni zlatni kipić.
Sada, kada smo riješili ovaj političko korektni uvod tipa “svi su pobjednici” i “čast je uopće biti u društvu takvih veličina“, možemo preći na pravu stvar, a to su najveći gubitnici u povijesti Oscara. Da, da… ima ih bome dobrih 20-ak iz svih grana filmske industrije, koji ne samo da su zaslužili barem jednog kipića tijekom svoje karijere, već su komotno mogli napraviti malenu vojsku od dobivenih nagrada. Ali eto, rigorozni sud Akademije jednostavno ih nije mazio, bilo da su bili previše napredni za svoje vrijeme, stajali na žulj onima kojima nisu trebali ili su se jednostavno gubili od neznatno boljih. Bilo kako bilo, Idesh! donosi 10 filmskih legendi, koje kipić Oscara vide jedino u svojim noćnim morama.
10. Leonardo DiCaprio – zlatni hollywoodski dečko dugog jezika
Zašto ga trebamo žaliti: Budući da glavni motiv za pisanje ovog članka bio upravo Leonardo DiCaprio i to što ga Akademija uporno ignorira, uz stalno kukanje fanova da je vrijeme da napokon dobije nagradu, bio bi u redu početi upravo s njime, iako ima nekoliko kultnih filmskih ličnosti koje ovo mjesto zaslužuju daleko više. Leo je tako, zaključno sa ovom godinom, skupio ukupno 5 nominacija za nagradu Oscar, i iako do sada nije osvojio niti jednu, barem je nominiran. S druge strane, face poput Donalda Sutherlanda ili Alana Rickmana nisu dobile ni to, pa nitko ne diže preveliku prašinu…
Po hollywoodskim se kuloarima priča (mi znamo, jer imamo veze do samoga vrha!) da bi Leo do sada imao barem pola tuceta zlatnih kipića, da je 1998. godine držao jezik za zubima i manio se javne pljuvačine po Akademiji, koja mu nije dala niti nominaciju za ulogu u Titanicu. Da stvar bude gora, u tom zanosu slave počeo je malo pretjerivati sa svojim zahtjevima i buniti se zbog malih honorara (da, malih za prosječnog arapskog diktatora), tako da je vjerojatno dobio oscarovski ban do 2046. godine.
Do sada je nominiran za Što izjeda Gilberta Grapea, Avijatičara i Krvavi dijamant, a ove je godine pobrao dva komada za Vuka s Wall Streeta (glavna muška uloga i najbolji film), ali je komotno mogao biti nominiran i za… pa svaki film koji je ikada snimio. Da, volimo Lea, ali moramo biti i brutalno iskreni: šanse su 99% da će nakon ovogodišnje dodjele imati rezultat 5:0.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Bogat je k’o Hrvatska, ima 40 godina, a bez problema može proći kao 25-godišnjak, hoda samo i isključivo sa vrhunskim top modelima i manekenkama, a uz sve to, prokleto je dobar glumac, te ima još itekako mnogo vremena da dobije što zaslužuje. Buhuhuhu, jadni Leo, ne može dobiti Oscara, sigurno mu je taaaaako teško..
9. Deborah Kerr – diva Zlatnog doba Hollywooda, koja je ionako bila predobra za njih
Zašto ju trebamo žaliti: Deborah Kerr nije bila klasična hollywoodska ljepotica (kao primjerice Marilyn Monroe ili Grace Kelly), ali ih je karakterom i ženskom snagom šišala za milju! Nešto kao Meryl Streep u današnje vrijeme, osim jedne velike razlike: Streep je od svojih 18 Oscar nominacija uspjela osvojila tri nagrade, dok je Deborah ostala kratka ukupno 6 puta, i to svaki put u kategoriji glavne ženske uloge.
Deborah će, ako ništa drugo, ostati zapamćena po kultnim ulogama u filmovima Odavde do vječnosti i Kralj i ja, ali joj je ipak uvijek falio onaj jedan korak više, kako bi napokon ugrabila tu prokletu nagradu. Nepravda je donekle ispravljena 1994. godine, kada ova glumica dobiva i svog počasnog Oscara, na kojega se nitko ne može požaliti.
Zašto ju ne trebamo žaliti: Žena je doživjela dobrih 86 godina i sa ovoga je svijeta otišla kao jedna od najvećih i najsnažnijih glumica svih vremena, a sigurno joj je bilo drago što je na dodjeli svog počasnog Oscara bila počašćena najdužim ovacijama u povijesti ove nagrade. Nije loše za jednu prgavu Škotkinju!
8. Glenn Close – glumica sposobna za nevjerojatne transformacije, ali ne i za Oscare
Zašto ju trebamo žaliti: Glenn Close jednostavno nema sreće: koliko god dobro odglumila, uvijek kući ode praznih ruku! No, za razliku od njezinih kolega i kolegica s ove liste, koji su svoje nominacije i zlatne kipiće zaradili glumeći i režirajući kultne, može se reći i top 100 filmove, Glenn je sav svoj talent potratila u osrednjim i lako zaboravljivim djelima, u kojima bi ona redovito bila najjači faktor. Na žalost, to kod Akademije nikada nije prolazilo naročito dobro, pa je ova plavuša s punom vrećom karaktera i sirove ženske snage svaki put izvisila.
Točnije, njezin trenutni rezultat je 6 za nominacije i 0 za osvojene Oscare, a teško je reći može li se situacija u sljedećih par godina značajnije promijeniti. Nije prošla čak niti nevjerojatna transformacija za ulogu u filmu Albert Nobbs, što je bio njezin zadnji i vjerojatno najizgledniji pokušaj osvajanja prestižne nagrade. Ali eto, uvijek se od nekuda mora pojaviti ona ‘gadura’ Meryl Streep i uzeti ama baš sve što može…
Zašto ju ne trebamo žaliti: Glenn Close i sa 70 godina izgleda prilično seksi. Osim toga, teško je pronaći konkretne riječi podrške, jer izgleda kao da će se i dalje, sa svakom njezinom novom nominacijom, pojaviti neka ženska koja nagradu zaslužuje ipak mrvicu više. Svejedno, drž’ se Glenn, Idesh te voli!
7. Richard Burton – faca velikog kalibra, ali slabe sreće
Zašto ga trebamo žaliti: Ako kojim slučajem nikada niste čuli za Richarda Burtona, krajnje je vrijeme da zatrte svaki trag Sumrak sage ili kojeg već smeća kojim se trujete posljednjih nekoliko godina, i malo se educirate o glavnoj faci Hollywooda iz vremena kada su vaši bake i djedovi rasturali plesni podij uz Mister Morgena. Richard Burton je bio nešto kao Leonardo DiCaprio sredine prošloga stoljeća: mlad, zgodan, lud, nevjerojatno talentiran i karizmatičan glumac, te veliki oscarovski gubitnik.
Burton je tako tijekom 25 godina sakupio ukupno 7 nominacija i to uglavnom za glavne uloge, ali u obranu Akademije, konkurencija je bila uistinu žestoka. Sigurno mu nije pomogao niti divlji stil života i nagla narav, ali uistinu je velika nepravda da ovakva faca nije dobila niti utješnu u vidu neke nagrade za životno dijelo ili posthumanog Oscara, što je zasigurno zaslužio. A da ne pričamo o tome kako je jedan Britanac odigrao najboljeg Josipa Broza Tita ikada, i to u kultnom partizanskom filmu Bitka na Sutjesci.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Šta jest jest, ovaj je frajer proživio život punim plućima. Pet brakova, od kojih se posebno ističe turbulentna veza s Elizabeth Taylor (koja je već tada imala dva Oscara i SIGURNO ga je prcala zbog toga), problemi s alkoholom, drogom i naglim temperamentom… stari se Burton nikada nije štedio. Ah, tako je valjda sa svim velikanima.
6. Peter O’Toole – legendarni Lawrence od Arabije i njegovih 8 neuspješnih bitaka
Zašto ga trebamo žaliti: Peter O’Toole je bio jedan od onih glumaca koji je mogao odglumiti što god ste mu dali i to sa takvom snagom i prezentnošću, da bi nerijetko u potpunosti zasjenio sve ostalo što se događa na ekranu. Kao i mnogi s ove liste, i on je potekao sa britanskog otočja, te su mu kao rasnom karakternom glumcu najbolje pasale uloge plemića i šekspirijanskih likova, snažnih ličnosti s određenom dozom bunta, a po tome ćemo ga vjerojatno i najviše pamtiti.
O’Toole je u karijeri bio nominiran za čak osam glumačkih Oscara i to svaki put u kategoriji najbolje glavne uloge, no niti jednom nije imao sreće, te je prije svega tri mjeseca ovaj svijet napustio sa spoznajom da drži rekord kao glumac s najviše neosvojenih zlatnih kipića za redom. Ipak, 2003. godine je dobio zasluženu Akademijinu nagradu za životno djelo, te se tako pridružio onoj skupini velikana koji su ipak doživjeli kakvu takvu kompenzaciju.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Čovjek je tijekom svoje karijere odglumio vjerojatno svakog bitnog svjetskog kralja i vladara, te s pravom slovi za jednog od najboljih šekspirijanskih glumaca, a nije na odmet niti status svojevrsnog seks-simbola koji je njegovao tijekom velikog dijela svoje karijere. Moramo napomenuti i da je 1987. godine odbio vitešku titulu iz političkih razloga (pošto je nominalno bio Irac), što mogu samo najveće face.
5. Martin Scorsese – redatelj kojem je Akademija jednostavno morala dati nagradu
Zašto ga trebamo žaliti: Martin Scorsese je bez sumnje jedan od najvećih redatelja našeg doba i čovjek koji za svoje najveće klasike nikada nije dobio priznanje koje zaslužuje, već se zlatnim kipićem okitio za film koji je to vjerojatno i najmanje zaslužio. Ne želimo reći da je The Departed loš film, štoviše, ali se ipak ne može staviti u isti koš kao kultni Razjareni bik, Taksist ili Dobri momci. Upravo je to bio razlog zašto su mnogi zaljubljenici u film te 2007. godine naprosto odustali od Oscara i relevantnosti te nagrade, jer se iz aviona vidjelo kako je riječ o kompenzaciji.
S ovogodišnje dvije nominacije za Vuk s Wall Streeta (najbolja režija i najbolji film), Scorsese ih je u karijeri skupio ukupno 12, od čega su dva za najbolji adaptirani scenarij, a na kraju je kući otišao sa samo jednom nagradom. Vjerojatno bi i njemu samome bilo mnogo draže da je dobio barem jednog, u potpunosti zasluženog Oscara za neki od filmova snimljenih prije 2000. godine, ali šta je tu je… bolje išta nego ništa!
Zašto ga ne trebamo žaliti: Za razliku od mnogih njegovih kolega, Scorsese je na kraju ipak dobio ono za što su ga godinama zakidali i više ne mora nositi taj teret na leđima. Gorak okus zbog kritika na račun tog kompenzirajućeg Oscara vrlo lako može sprati druženjem s trenutačno najvećim facama Hollywooda, a nije loše niti kada u 70-oj godini snimaš totalno mladenački film s hrpom droge, poremećenog hedonizma i potpuno golom Margot Robbie.
4. Laurence Olivier – kralj na velikom platnu, iza kamere i u pravom životu
Zašto ga trebamo žaliti: Ako ćemo Petera O’Toolea okarakterizirati kao jednog od najvećih šekspirijanskih glumaca svih vremena, onda bismo za Sir Laurencea Oliviera mogli reći da je cijeli život radio rame uz rame s velikim Bardom, te usput našao vremena da izmisli stroj za putovanje kroz vrijeme, ‘doleti’ u 20. stoljeće i svima pokaže kako je sve to točno Shakespeare zamislio, jer je Olivier ekranizirao doslovno sve što je najveći pisac svih vremena ikada napisao.
Za svoj je rad Laurence nominiran ukupno 11 puta, a glavnu je nagradu kući odnio samo jednom, i to 1949. godine za glavnu ulogu u filmu Hamlet, koji je sam i režirao. Do dan danas ova se ekranizacija slavne tragedije smatra najboljom, te je teško zamisliti da će ju itko ikada nadmašiti. Uz sve to, Olivier je osvojio još dva počasna Oscara, i to 1944. godine za izvanredan rad na ekranizaciji tragedije Henrik V, te 1979. godine za životno djelo.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Zato što je fakin’ car svemira, eto zašto! Jedan od najvećih glumaca (i redatelja) svih vremena, s viteškom titulom i vjerojatno najmoćnijim i najmilozvučnijim glasom ikada, nevjerojatan orator i istinski umjetnik, nije želio razgovarati s nikim tko ga ne bi oslovljavao s jednostavnim “Larry”! Restekpa…
3. Alfred Hitchcock – čovjek koji je praktički izmislio cijeli žanr, ali niti to nije bilo dovoljno
Zašto ga trebamo žaliti: Što reći o najvećem britanskom redatelju svih vremena i jednoj od najvećih legendi kinematografije, koja je horor i triler učinila onakvima kakve poznajemo danas? Čovjek je snimio toliko dobrih filmova da bismo na prste jedne ruke mogli nabrojati one koji su eventualno “onak“, a kada se zna da ih je snimio 60-ak, onda znate koliko je sati. Koliko? Petnaest do “zašto ovaj čovjek nikada nije dobio Oscara?!?!”, eto koliko…
Alfred Hitchcock je tijekom svoje uistinu plodne karijere bio nominiran ukupno pet puta, a među nominacijama se ističu one za Psiho i Prozor u dvorište, dva filma koja su i obilježila njegovu karijeru (uz Ptice… i Sjever-sjeverozapad… i Vrtoglavicu… i ukratko, gotovo svaki njegov film). Da, njegovi glumci su dobivali nagrade, njegovi filmovi su dobivali nagrade, ali on je uvijek ostajao praznih ruku i to isključivo jer je u vrijeme kada su velikim platnom vladali ratni filmovi i teške povijesne drame, njegov rad bio jednostavno… banaliziran. Na sve to, 1968. godine dobiva Memorijalnu nagradu Irving G. Thalberg, koja je otprilike kao da čovjeku kojem je upravo izgorjela kuća poklonite paket LEGO kockica.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Hitch nikada nije niti bio pretjerano zagrijan za Oscare (tako je barem tvrdio), te mu je glavni fokus bio napraviti najbolji film ikada, a nakon toga i jedan još bolji. S pravom ga se smatra jednim od najvećih genijalaca u povijesti kinematografije, čega je on i sam bio svjestan, tako da taj zlatni kipić uistinu nije značio mnogo. Ono, nije da ne bi lijepo stajao pored WC školjke, ali šta je tu je.
2. Randy Newman – nije lako niti skladateljima
Zašto ga trebamo žaliti: Gotovo je nemoguće reći tko je najbolji od najboljih u pojedinom segementu filmske djelatnosti, pa u tim vodama nećemo niti probati plivati. Ipak, kada govorimo o najboljim modernim skladateljima koji su se pronašli u animiranim filmovima, čista statistika kaže da je tu alfa i omega skladatelj Randy Newman. Možda nije opće poznato ime kao jedan Hans Zimmer ili John Williams, ali u onom čime se bavi, čovjek je majstor bez premca.
Randy Newman je tako od 1982. godine i svoje prve dvostruke nominacije (najbolja originalna skladba i najbolja originalna glazba) za film Ragtime sakupio nevjerojatnih 20 nominacija, od čega većina otpada na animirane klasike koji su punili kino dvorane proteklih nekoliko godina. Iako je osvojio dva zlatna kipića, i to za originalnu skladbu u filmovima Monsters Inc. I Toy Story 3, vjerojatno ga posebno bole one godine kada je znao imati i po tri nominacije (1999. godine u raznim glazbenim kategorijama za filmove Pleasentville, A Bug’s Life i Praščić Babe 2). To sigurno nije dobro za živce.
Zašto ne ga trebamo žaliti: Čovjek radi ono što voli i radi to jako dobro, a iako mu je prosjek (sportskom terminologijom) porazan, ipak iznad kamina može staviti dva zlatna kipića. Što se ne može reći za najvećeg gubitnika svih vremena…
1. Kevin O’Connell – najveći gubitnik u povijesti Oscara
Zašto ga trebamo žaliti: Ako niste totalni filmski freak, ime Kevina O’Connella vam je vjerojatno potpuna nepoznanica. Nije glumio u kultnim filmovima, nije ništa režirao, napisao, producirao niti snimao. Kevin O’Connell je cijeli svoj radni vijek proveo zatvoren u nekom ultra modernom studiju, gdje je za konzolom s 243 tisuće tipkica montirao zvuk. Nije posao zbog kojega će vas u stopu pratiti horda paparazza i pod noge vam se bacati najzgodnije hollywoodske žene, ali je posao bez kojega je teško zamisliti kvalitetan film, barem u današnje vrijeme.
Kevin O’Connell je za svoj rad prvi put nominiran prije točno 30 godina, i od onda je skupio točno 20 nominacija. I nije osvojio niti jednu! Nada, nula, zero, niente, null, ništa! Dvadeset je puta taj čovjek odjenuo iznajmljeni smoking (do sada ga je vjerojatno već i kupio), otišao na dodjelu nagrada, držao prekrižene prste i potiho se molio da je baš ovo njegova godina, da bi na kraju ostao pljeskati nekom drugom, s kiselim smiješkom i izrazom lica “ma nema beda frende, samo ti daj, budem ja iduće godine osvojio“.
Zašto ga ne trebamo žaliti: Možemo mi pričati o tome kako nagrade nisu važne i kako je lijepo kada čovjek radi ono što voli i bla bla bla, ali ovaj čovjek je dovoljno patio i koliko god nama u životu bilo teško, znamo da je njemu sigurno gore. Dajte mu više tog prokletog Oscara!!!
Eto ih, naših udarnih 10. Ipak, kako bismo večeras mogli mirne savjesti leći na počinak, moramo spomenuti još neke velikane i dive, koji su s jednakim pravom mogli naći na ovoj listi: redatelj Robert Altman (5 nominacija – 0 nagrada + počasni Oscar), glumica Thelma Ritter (6 nominacija – 0 nagrada), glumica Bette Davis (10 nominacija – 2 nagrade), glumac Paul Newman (10 nominacija – 1 nagrada + 2 počasna Oscara), glumac Spencer Tracy (9 nominacija – 2 nagrade), glumac Al Pacino (8 nominacija – 1 nagrada), glumac Albert Finney (5 nominacija – 0 nagrada), redatelj/glumac/scenarist Woody Allen (24 nominacije – 4 nagrade), and the list goes on… Taman za one koji se uskoro namjeravaju prijaviti na neki kviz!
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
