Sam vrh ovogodišnje kino ponude
Ovo je 10 najboljih filmova prve polovice 2014. godine, složili se vi s nama ili ne

Prva polovica 2014. je iza nas, pa je pravo vrijeme da još bacimo pogled na filmove koje smo u ovih 6 mjeseci pogledali i izaberemo one najbolje među njima!
U svijetu filma se u zadnjih godinu-dvije dana događa jedan prilično suptilan, ali itekako značajan pomak, koji će vrlo vjerojatno obilježiti sljedeće desetljeće. Naime, vidljivo je itekako veliko poboljšanje kvalitete hollywoodskih mainstream filmova, poglavito skupocjenih blockbustera, koji više nisu samo isprazna ljetna zabava, već nude i nešto za malo zahtjevnije gledatelje.
S druge strane, azijska je kinematografija u velikom padu i kvalitetom se ne može mjeriti s radovima s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, a ista je stvar i s indie kinematografijom, čije izlizane i već 1000 puta viđene dramedične priče više ne zanimaju gotovo nikoga. Europljani su uvijek tu negdje, pa tako i dalje na 10 teških dosada dobijemo jedno remek-djelo, ali u ovih smo šest mjeseci kao uistinu zanimljiv uradak mogli izdvojiti samo jedan naslov (sudeći po renomiranim filmofilskim stranicama, ima ih još barem pet-šest, ali gotovo je nemoguće doći do njihove kvalitetne kopije), koji, uz devet drugih izvrsnih kino filmova, možete pogledati na listi dolje.
Prije svega, valja napomenuti kako je ova lista (na kojoj su filmovi upisani bez nekog određenog redoslijeda) rađena na temelju subjektivne ocjene autora o sveobuhvatnoj kvaliteti samog uratka, te kako se odnosi samo na filmove koji su se do sada našli u kino-distribuciji ili su se prikazivali na festivalima. Latvijski indie SF mjuzikli i filipinske triler drame o prodavačima koštica u borbi protiv bande perverznih delfina, koje ste pronašli po najvećim zabitima deep weba, nisu u konkurenciji, što ne znači da nije poželjna kakva dobra preporuka!
The LEGO Movie
Iako se ne može reći da se radi o najboljoj komediji ili animiranom filmu godine, u kombinaciji ova dva žanra i s gotovo nevjerojatnim tehničkim preprekama koje je trebalo savladati kako bi se složilo više od sat i pol LEGO avanture, The LEGO Movie definitivno zaslužuje biti na popisu najboljih ovogodišnjih filmova, ili barem onih iz prve polovice. Još da su se neki gledatelji malo bolje informirali o kakvom se filmu radi, pa da kino dvoranama ne trče klinci koje nimalo ne zanimaju pop-kulturne reference i suptilne, slojevite metafore…
The LEGO Movie su gotovo jednoglasno hvalili i publika i kritika, a i zarada od ukupno 500-njak milijuna dolara nije na odmet, pa će trenutačno iznimno vrući redateljski dvojac Lord-Miller uskoro krenuti i sa snimanjem nastavka. Hoće li se u njemu pojaviti simpatična figurica Emmet (Chris Pratt) i dobro znana ekipa poput Batmana (Will Arnett), Lorda Businessa (Will Ferrell) i Vitruviusa (Morgan Freeman), ne znamo, ali očekujemo da će drugi dio još bolje iskoristiti gotovo bezgranične mogućnosti koje LEGO kockice nude.
Jodorowsky’s Dune
Mnogi kažu da je verzija Dine – Pješčanog planeta čileanskog genijalca Alejandra Jodorowskog vjerojatno najbolji nikada snimljeni film svih vremena, koji bi u svojoj finalnoj verziji, sa više od sedam sati materijala, revolucionarnim specijalnim efektima i najvećim umjetničkim ikonama 20. stoljeća (Salvador Dali, Mick Jagger i Pink Floyd, među ostalima), vjerojatno u potpunosti promijenio način na koji danas gledamo na SF. Ako vam je tako lakše, zamislite svijet u kojem je ovaj film zamijenio popularne Star Warse i sve će vam biti jasno.
Kroz sat i pol izvrsnog dokumentarca pratimo cijeli proces nastanka te nikada snimljene ekranizacije kapitalnog SF remek-djela Franka Herberta, i to kroz priču samog Jodorowskog! Tu će se naći i neke druge face koje su radile na ovom projektu, poput producenta Michela Seydouxa i genijalnog H.R. Gigera, ali i arhivske snimke onih koje više nema, među kojima se posebno ističe strip-legenda Jean “Moebius” Giraud. Ovaj je dokumentarac obavezno štivo za svakog ljubitelja filma i umjetnosti općenito, a osim samog iznošenja činjenica i prepričavanja povijesti, daje i sasvim novi pogled na ono što smo svi manje-više zaboravili: neprestano i beskompromisno ganjanje naših snova!
Edge of Tomorrow
Nije da ne volimo Toma Cruisea, ali pomalo nam se zgadio nakon svih onih pizdarija sa scijentologijom, čudima koja je izvodio s djetetom i bizarnosti po raznim američkim talk-showovima, pa je trebalo malo vremena da mu počnemo ponovno vjerovati. I bome, lagao bih da kažem da sa zadnjih nekoliko filmova nije opravdao očekivanja, a to se pogotovo odnosi na Edge of Tomorrow.
Dobro, ruku na srce, ovaj film ima itekako mnogo aduta i ako iz jednadžbe izbacimo starog Tomicu, a izvrsna priča temeljena na kratkoj pripovijetki Hiroshija Sakurazake, opaka i spektakularna SF akcija i malo prave, ljudske drame neke su od stvari zbog kojih Edge of Tomorrow definitivno pripada na ovu listu. Prava je šteta da film nije baš zaradio neku paru (svega nešto više od 300 milijuna dolara diljem svijeta, što jedva pokriva troškove produkcije), jer se nesumnjivo radi o jednom od najboljih mainstream SF-ova u proteklih par godina.
The Grand Budapest Hotel
Kao jedan od najosebujnijih i najoriginalnijih filmskih vizionara u proteklih 20-ak godina, Wes Anderson do sada nije promašio niti jednim svojim filmom, ali na žalost, osim hvale kritike i onih rijetkih koji njegove filmove željno iščekuju, izostao je neki veći financijski uspjeh. To se, na svu sreću, promijenilo s filmom The Grand Budapest Hotel, koji je bio veliki hit diljem svijeta, te zaradio skoro kao svi dosadašnji Andersonovi filmovi zajedno. S obzirom na to o kakvom se remek-djelu radi, takav je rezultat potpuno zaslužen!
O priči se uistinu ne isplati govoriti, jer bi to bilo kao pokušavati nekome prepričati Picassovu sliku, ali oni koji su pogledali barem jedan film ovog indie genijalca znaju što mogu očekivati. Naravno, ponovno su se najveće zvijezde Hollywooda trgale za ulogu u novom uratku simpetrijom opsjednutog Andersona, a ovaj su put briljirali Ralph Fiennes, William Defoe, Adrian Brody, Jude Law, Edward Norton, mladi Tony Revolori i naravno, Bill Murray. Jednom riječju, milina!
The Raid 2
Prije svega, neka se zna da je The Raid 2 u najboljem slučaju u rangu s prvim dijelom, ali je realnija opcija da se radi o nešto lošijem nastavku, barem što se tiče samog “woooow efeka“. Ipak, i kao takav stoji daleko od bilo kakve konkurencije (pogotovo američke fajterske bijede), te sada s pravom možemo reći da je indonezijski majstor silata Iko Uwais pravi nasljednik velikog tajlanskog borca Tonya Jaa, a redatelj Gareth Evans najbolji akcijski redatelj još od… početka vremena!
Ovaj je nastavak zapravo film kakav je Evans prvotno mislio snimiti, ali se zbog manjka para morao zadovoljiti znatno jeftinijom varijantom. Tako je nastao The Raid: Redemption, koji gotovo odmah postaje kult, a sve je ostalo povijest.
U dvojci se vidi da je budžet bio znatno veći, da su fajtovi mnogo kompleksniji i da se moglo više posvetiti samoj priči, ali u svemu tome nedostaje šarma one čiste i primordijalne brutalnosti prvog dijela. Ipak, ovo se i ne može smatrati nekom većom manom, pa ako tražite akcijski film s mnogo šore, krvi i lomova kostiju, The Raid 2 je film koji se ne propušta. S druge strane, ako nikada niste pušili te Azijate i njihovo lamatanje, jedino što vam preostaje jest pričekati još par tjedana i baciti oko na The Expendables 3.
Under the Skin
U nedostatku neke prave azijske bizarnosti ili kakvog indie eksperimenta (prijedlozi su dobrodošli), za neobičnost ove liste se pobrinuo film u kojem glavnu ulogu glumi nitko drugi nego Scarlett Johansson! Izgleda da je i ovoj zamamnoj glumici dojadilo nastupati u svakom blockbusteru koji treba zaobljenu ljepoticu, pa je odlučila krenuti drugim putem i baciti se u vode avangardnog i nadrealnog SF horora Under the Skin, britanskog redatelja Jonathana Glazera.
Ovaj je film vrlo veliku pažnju privukao činjenicom da je Scarlettica u njemu potpuno gola, dakle, ono, sise, guzica i bujni grmić, što je ostvarenje snova svakog slinavca koji njezine uratke gleda jedino i samo zbog malene šanse da će u nekom kadru uhvatiti kakvu natruhu dekoltea. Ali eto, ako to natjera mase da pohrle u kina i pogledaju film, ne treba se buniti. Na žalost, to se u ovom slučaju nije dogodilo (hvala ti internete što nam omogućavaš da slike golih glumica gledamo bez potrebe za odlaskom u kino) i ne može mi biti više žao, jer radi se o filmu kojega se uistinu isplati pogledati, ako ništa drugo onda zbog atmosfere i nevjerojatne svježine koju donosi u taj dosadnjikavi žanr.
Snowpiercer
Snowpiercer ima jako puno mana, poglavito na području produkcije (izgleda da budžet od 40 milja nije bio dovoljan) i logike samog koncepta, ali sve to možemo zaboraviti zbog apsolutno genijalne priče, kojom redatelj i scenarist Joon-ho Bong uspijeva strpati cijelo čovječanstvo u jedan jedini vlak. Naravno, radi se o iznimno dobroj metafori ljudskog života u ovom našem zemaljskom društvu, a uz više nego solidnu glumu Chrisa Evansa, Jamieja Bella, Johna Hurta, Tilde Swinton i Kang-ho Songa, Snowpiercer ispada SF poslastica godine.
Velika je šteta što je ovaj film imao mnogo problema sa distribucijom, pa je tek sada, nakon godinu dana, došao u američka i europska kina. Još od izvanrednog Moona iz 2009. godine nismo imali prilike gledati tako dobar, “mali” SF kakav je Snowpiercer, a sve nam se čini da će i on završiti kao neka vrsta underground kulta. Na kraju krajeva, takva je sudbina snašla i francuski strip predložak za ovaj film, Le Transperceneige, tako da bi svaki pravi ljubitelj umjetnosti oba ova formata morao “progutati” kao obavezno ljetno štivo.
Captain America: The Winter Soldier
Iako nam Captain America nije među omiljenim super junacima (zapravo, prije se nalazi na samom dnu, s ekipom poput Iron Mana i Thora), mora se priznati da je The Winter Soldier fenomenalan SF blockbuster, što bez imalo sumnje ide na dušu braći Russo, koji su režirali ovaj film. Nakon poprilično karikiranog i gotovo dječjeg prvog dijela, sada su stvari znatno ozbiljnije i zlokobnije, a ulozi su daleko veći, pa je mnogo zanimljivije gledati kako se stari Kept’n Amerika bori protiv svog sovjetskog pandana, dok mu u pomoć pristiže frajera koji izgleda kao sokol!
Izgleda da je i publika prepoznala očiti porast kvalitete ovog Marvelovog serijala, pa je tako Captain America: The Winter Soldier i dalje najgledaniji film ove godine, sa zaradom koja premašuje 700 milijuna dolara diljem svijeta. Problemi prilagodbe modernim vremenima, napuštanje nekih starih ideala i učenje neizbježnim kompromisima od Stevea Rogersa su napokon stvorili lika s kojim se lagano poistovjetiti, a možemo se samo nadati da će treći dio (ako ga bude, pošto glumac Chris Evans već sada nagoviješta izlaz iz te priče) slijediti primjer ovog filma.
X-Men: Days of Future Past
Kao i u slučaju gorespomenutog Captaina Americe, i novi je nastavak X-Men serijala napokon donio filmske super junake kakve smo priželjkivali. Zaboravite sve one neozbiljne crtiće i šarene gluparije, a pogotovo generičku sramotu koja se zove The Wolverine serijal, jer Days of Future Past stoji daleko ispred svih prijašnjih varijacija priče o mutantima koji se bore jedni protiv drugih, protiv ljudi i/ili protiv gotovo neuništivih i vrlo, vrlo ubojitih robota. Budućnost je stigla… ili je prošlost stigla… ili… kako god!
Dakako, najviše pohvala ide kapetanu ovog broda, redatelju Bryanu Singeru, koji je dao novu svježinu već pomalo istrošenim i napornim mutantima, te uveo nekoliko svježih lica, poput Ellen Page i Petera Dinklagea. Treba li uopće spominjati u kakvoj su spektakularnoj akciji mogli uživati svi oni koji su ovaj film imali prilike gledati u kinima? A malo je falilo da se X-Men serijal zauvijek prekriži u maloj, crnoj knjižici… Ništa, sada slijedi iščekivanje Apokalipse!
Godzilla
Po svakom normalnom kriteriju Godzillu nikako ne bismo mogli strpati na listu 10 najboljih filmova prve polovice godine, ali činjenica je kako smo se na ovaj film kolektivno nabrijavali više od šest mjeseci i jednostavno smo ga morali naučiti voljeti, bez obzira na sve mane. Da, redatelj Gareth Edwards je malo zabrijao s odgađanjem pojavljivanja naslovnog junaka, da, ljudske priče su bile priličan trash i da, Godzilline nogice su izgledale kao dva taburea, ali kada je prahistorijska gušterčina s apetitom za radioaktivno napokon riknula, sve su loše strane ovog filma jednostavno… zaboravljene!
Netko će reći da bi na njegovo mjesto komotno stao jedan Nymphomaniac, Cageov povratnički Joe ili čak Lone Survivor, ali svoj je ostaloj konkurenciji falilo ono nešto zbog čega bismo ostali razjapljenih usta, slineći po stolici. Godzilla nas je barem u tom pogledu ostavio bez daha, a odgovorno tvrdim da laže svak onaj tko kaže da s knedlom u grlu nije navijao da se mrcina na kraju probudi i ponovno zapliva velikim plavim morem. Edwards je valjda naučio lekciju, pa će biti spreman za dvije nam godine u potpunosti isporučiti ono što već sada željno priželjkujemo: Godzillu 2!