Top Gun: Maverick – film

Ovaj film je prepun mana, ali je bio nevjerojatno iskustvo. Gledao sam ga ove godine četiri puta. Prvi put sam išao bez očekivanja i bio sam oduševljen. Drugi put sam htio podijeliti to iskustvo s djevojkom koja me preklinjala da joj spojlam film jer nije mogla podnijeti napetost. Treći put nisam imao pametnijeg posla, ulaznice su bile jeftine, a jedan od najboljih prijatelja još nije pogledao Tomicu u akciji. Čak nije ni bio previše zagrijan, ali to se promijenilo čim je film počeo. Četvrti put sam Mavericka prilikom posjeta familiji morao pokazati i mami koja se također oduševila.

Neil Degrasse Tyson je htio uništiti ovaj film sa svojim logičnim bušenjem rupa u radnji filma, ali to je film! Nismo glupi, svatko za sebe bira što je u stanju prihvatiti, a što ne. Ovo je bio dobar akcijski film i siguran sam da ću mu se rado vraćati.

Everything Everywhere All At Once – film

Ovaj film je jedna od najluđih vožnji kojima sam svjedočio. Nažalost, nisam ga gledao u kinima jer mi se čini da je proveo svega tjedan dana u zagrebačkim multipleksima. Sulud film u centru kojeg je obitelj koja ne izgleda kao zapadnjačka obitelj — ne čudi me što su gledatelji zaobišli ovaj film, ali u pitanju je jedan od najboljih filmova godine i definitivno najbolji kada je u pitanju tema multiverzuma i paralelnih stvarnosti.

Hustle – film

Klasični sportski suzodrk s Adamom Sandlerom u glavnoj ulozi te NBA košarkašem Juanchom Hernangomezom. Ne mogu reći „NBA zvijezdom” jer nema te brojke, ali Hernangomez je odradio sasvim pristojan i očekivan drven posao u filmu čiji je scenarij jako predvidljiv, ali i dalje voliš sve što vidiš. Sandler po cijelom svijetu traži novu zvijezdu za Sixerse, a nađe ga na uličnom terenu kako igra u radničkim čizmama? Nije ni važno, važno je da sam se osjećao dobro dok sam gledao film i da ću ga uvijek izabrati kada mi se nešto gleda, a ne znam što bih.

The Sea Beast – animirani film

Najbolji animirani film godine je Netflixov. Bar ako se mene pita. Od ovih filmova koje sam stigao gledati. Radnja je slična onoj iz How to train your dragon, samo s morskim zvijerima, ali film je šarmantan, sladak i sve što jedan animirani film treba biti — i za djecu i za odrasle. Možda da pogledam del Torovog Pinocchija, možda bi i on ušao na ovu listu, ali morat će još malo čekati.

The Bear – serija

Jedna od najboljih serija koju je zbindžao svatko tko je prvoj epizodi dao šansu. Estetika, likovi, stres restoranske kuhinje, ova serija je imala sve što sam trebao od jednog novog projekta i veselim se budućim sezonama.

House of the Dragon – serija

Witcher me razočarao, o posljednjoj sezoni Igre prijestolja se sve zna tako da sam se i malo ohladio od fantasyja. House of the Dragon nisam očekivao nabrijan, čak ni Matt Smith (khm Domagoj Vida) mi nije odmah prodao seriju. I onda je počela izlaziti. Prva sezona okej, klasični setup radnje, ali uživao sam sve više što je serija više odmicala. HBO je opet pronašao idealnu formulu koju njihovi streaming rivali još nikako ne mogu pogoditi, barem kada je u pitanju fantasy.

Jack Reacher – serija

Ovo je šund od serije. Glavnu ulogu je dobio ooogroman lik iz Blue Mountain Statea i Ninja Kornjača što me u početku odbijalo jer Reacher je malen i žilav kao Tom Cruise, šta ne? Tko mi kriv što nisam čitao jedan od najpopularnijih serijala knjiga — Reacher je gromada od čovjeka. Serija me osvojila, ne shvaća se ozbiljno, pretjeruje se u gotovo svakom trenutku i ne glumi da je više nego što zapravo je. Reacheru 5 od 5, bar u kategoriji triler/krimi serija.

Fred Again.. – Boiler Room – Youtube

Ovo mi je najgledaniji video na Youtubeu ove godine. Fred Again.. je ljudina koja je odrasla uz glazbu, susjed (i mentor) mu je bio Brian Eno, producirao je glazbu za najveće zvijezde današnjice, a ova godina je bila njegova godina. Eksplodirao je zahvaljujući svojoj glazbi, ali i jednom od najbrže rastućih videa iz serije Boiler Rooma. Što je učinilo Freda ogromnom glazbenom zvijezdom u 2022. godini? Sempliranje stvarnog života, elektronski zvukovi, organski pristup stvaranju glazbe i, prije svega, dobar je lik, a to se vidi i osjeti. Njegov set na Boiler Roomu sam i gledao i slušao, a ni albumi nisu zaostajali.

Little Simz – No Thank You – glazba

Little Simz sam prijateljici opisao kao Lauryn Hill koja je mlada danas i živi u UK-ju. Čak mislim da je i to premalo. Little Simz se na najnovijem albumu otvorila kao nikad dosad i jedina mana albuma je što je na albumu samo 10 pjesama.

Denzel Curry – Met My Eyez See Your Future

Denzel Curry mi ima najbolji album godine. Ono što meni treba u glazbi u posljednje vrijeme (a očito je i na ovoj listi) su stvarni, introspektivni i ranjivi likovi, a on je upravo takav. Postoji nekoliko pjesama koje preskačem (ona s T-Painom), ali mu se stalno vraćam.

Kendrick Lamar – Mr. Morale & The Big Steppers – glazba

Još jedan od tih stvarnih likova. Kendrick se vratio, dugo se čekalo. I vidi se da je još odrastao otkad smo ga vidjeli i čuli posljednji put. U pet godina je prošao teških stvari, a to se i čuje na cijelom albumu. Ako izuzmem nekoliko Fred Againovih pjesama, Kendrickova Father Time sa Samphinim anđeoskim glasom mi je najslušanija pjesma godine. Počinje sa „you really need some therapy”, a to je ono što već neko vrijeme mislim i vjerujem za čitav svijet, a ispituje komplicirane odnose očeva i sinova. Grown men with daddy issues. Ako ne pobjegneš od boli, vidjet ćeš da je istina.

Never Too Small – Youtube

Never Too Small je serijal na Youtubeu o malenim stanovima i kućama te dosjetljivim ljudima koji život u malenim prostorima čine mogućim i lakšim. Mikro stanovi u Parizu, maleni stanovi u Melbourneu, dizajnerski stančići u Barceloni, ovaj kanal mi pokazuje da je ljepotu moguće pronaći i u malim stvarima.

Idea Generation – Youtube

Noah Callahan-Bever je nekoć radio na Complexu, a otisnuo se u vlastite pobjede te je odlučio intervjuirati poduzetne i uspješne ljude. Sam naslov kanala dovoljno govori, a ugostio je glazbenike, modne dizajnere, kuhare te omogućio i meni da posve besplatno učim o poduzetništvu od ljudi koje nikad neću imati priliku osobno upoznati. Omiljena epizoda mi je Salehe Bemburyjem, modnim dizajnerom koji je Versaceu donio tržište tenisica, a Crocsice pretvorio u nešto što još veći broj ljudi želi.

Skunk Anansie u Domu Sportova – koncert

Nisam bio na puno koncerata ove godine, pogotovo na većim koncertima stranih izvođača, ali Skunk Anansie nisam smio propustiti. Koncert mi je iščupao dušu i vratio ju nazad ispoliranu. Nevjerojatno iskustvo koje me bacilo u neke struje u koje sam se bojao sam.

Struthless – Youtube

Struthless je novozelandski umjetnik koji je odlučio postati Youtuber i ide mu savršeno. Stvara nišne dokumentarce, fokusira se na osobni rast i kreativnost, a kvaliteta je nevjerojatna. Ima tu i malo praktičnog self-helpa što uvijek cijenim, a mislim da sam zbog nekih realizacija nastalih tijekom gledanja njegovih videa postao i malo bolja osoba. Otvoreno priča o ovisnostima, životu umjetnika, odnosima, a to je osvježavajuće u vremenu kada velik broj ljudi online glumi.

ThisIsE – Youtube

Kad je svijet zahvatila pandemija, gledao sam British Bake Off. To me smirivalo. Ove godine su to video urednih ureda, uredski stolovi, ideje za produktivnost i rad od kuće, a ThisIsE je apsolutni šampion ovakve vrste sadržaja. Jako malo sam uredio osobni kućni ured, ali me smiruje gledati druge kako imaju kontrolu nad vlastitim životima.

Gabor Mate, svaki podcast na Youtubeu ikad gdje je on bio gost

Gabor Mate je stručnjak za razvoj djece, ovisnosti i traume. U njegovom radu pronalazim nešto utješno, a imam priliku i preispitati vlastito odrastanje te uzorke ponašanja. Pročitao sam njegove knjige, a novu „The Myth of Normal” je napisao u suradnji s vlastitim sinom. Tijekom promocije knjige je gostovao gotovo na svim većim podcastima, a ja sam ih pokušao uhvatiti što više iako je govorio o istoj knjizi i često koristio iste anegdote.