6 najboljih i najluđih filmskih uloga Davida Bowieja

David Bowie nije bio samo veliki glazbenik, on je prije svega bio veliki umjetnik, koji je svoj trag ostavio i na filmskoj vrpci.

Vjerujemo kako niste mogli izbjeći tužnu vijest o smrti velikog glazbenika, pisca, glumca i ljudskog bića, “svemirskog čovjeka” i “Major Toma” Davida Bowieja. Od početka svoje karijere je pomicao granice, kako umjetnosti tako i humanizma i borbe za ljudska prava, a iako je njegov fokus bio na glazbi, okušao se i u mnogim drugim granama stvaralaštva. Vjerojatno je najprepoznatljiviji po svojim filmskim ulogama, pogotovo onima u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća, kada je bio toliko osebujan lik i pojava da danas neki od tih klasika jednostavno ne bi imali niti približno takav status da nije bilo njega. Lista njegovih upečatljivih uloga je velika, a mi smo odabrali šest komada po kojima ćemo ga najviše pamtiti.

Nikola Tesla – Prestige (2006)

Iako je svakako jedna od manjih uloga koje je David Bowie odigrao u svojoj filmskoj karijeri, ona u fantastičnom trileru Prestige nam je jedna od dražih. Možda zato što je film režirao omiljeni nam Christopher Nolan, možda zato što Bowie glumi našega sina Nikolu Teslu, a možda jednostavno zato jer je cool, smireni, produhovljeni i prizemljeni izumitelj koji nikako ne korelira najbolje s našom vizijom Bowieja kao ekscentrika. Složit ćete se kako nije baš najbolje pogodio s naglaskom ovih krajeva i ne zauzima mnogo vremena i prostora na ekranu, ali svaka sekunda provedena s njim je prava uživancija.

Major Jack Celliers – Marry Christmas, Mr. Lawrence (1983)

Kritika i gledatelji se uglavnom slažu kako je David Bowie svoju najbolju ulogu odigrao upravo u klasiku velikog japanskog redatelja Nagise Ôshime, ratnoj drami Merry Christmas, Mr. Lawrence. Nije nimalo neobično da Bowie glumi u ovakvom filmu, jer njegova tematika britanskih ratnih zarobljenika za vrijeme Drugog svjetskog rata prožeta snažnim homoeroticizmom i dan-danas izaziva poprilično velike kontroverze. Legenda glumi ekscentričnog bojnika Jacka Celliersa koji dolazi u jedan od takvih kampova i mijenja živote kako svojih kolega zatočenika, tako i njihovih čuvara. Njegov stav i pasivni otpor na neki način simboliziraju i sve ono za što se Bowie tijekom života zalagao, a u sjećanju nam posebno ostaju scene u kojima ljubi svog uznika i ona u kojoj zakopan do glave napokon dobiva poštovanje koje je zaslužio!

Thomas Jerome Newton – The Man Who Fell to Earth (1976)

Sasvim je prikladno da lik poput Bowieja svoju prvu veliku, glavnu ulogu odigra u filmu o čudnom, pomalo androgenom i zbunjenom vanzemaljcu koji se na našoj planeti osjeća kao tuđinac te se nikako ne uspijeva prilagoditi na prljavost, pohlepu i zlobu koja vlada među ljudima. The Man Who Fell to Earth danas izgleda pomalo campy, forsiran i pretjeran, kao i Bowiejeva gluma, ali nekim čudom sve to i dalje savršeno funkcionira, tvoreći filmsko iskustvo koje se uistinu ne zaboravlja tako lako. Bome, zaboraviti blijedo, gotovo anoreksično tijelo “našeg” vanzemaljca nije lagan zadatak (a žene su tada ludile za njime)… Još jedna zanimljivost oko ovog filma jest i ta da je Bowieju on značio jako puno te je bio iznimno ponosan zbog prilike da glumi u njemu, toliko, da je čak dva njegova kadra iskoristio podlogu za covere svojih albuma, Station to Station (1976) i Low (1977).

Pontius Pilate – The Last Temptation of Christ (1988)

Još jedna manja, gotovo simbolična uloga, a opet toliko moćna i upečatljiva da ju jednostavno nismo mogli ignorirati. Nepravedno zanemareno i pomalo zaboravljeno remek-djelo Martina Scorsesea o životu i smrti Isusa Krista kojeg tumači fantastični Willem Dafoe u ulozi zloglasnog Poncija Pilata ima upravo našeg dragog Davida Bowieja, a u svega nas je par minuta na ekranu uspio uvjeriti kako taj rimski namjesnik nije zapravo toliko loš kako ljudi pričaju, već da jednostavno radi posao koji mora. The Last Temptation of Christ ima barem tucet razloga zašto ga treba pogledati barem jednom svakih par godina, a Bowie je jedan od njih.

Andy Warhol – Basquiat (1996)

Basquiat je jedan od onih filmova koje nitko nije gledao, a svi bi ga trebali pogledati. Nezavisni biografski indijanac koji prati život i rad umjetnika Jean-Michela Basquiata u glumačkoj postavi ima takve face poput Benicia del Tora, Dennisa Hoppera, Christophera Walkena i Garya Oldmana, a svojih je par minuta na ekranu dobio i David Bowie. Njegova uloga nije ključna, ali svakako je neobično zadovoljstvo vidjeti ovu rock ikonu kako glumi drugu ikonu, onu slikarsku: Andya Warhola (OK, puristi, ne morate nas napasti, znamo kako Warhol nije bio SAMO slikar)! Razigran, pomalo razmažen, dislociran i distanciran od prizemnog svijeta, flambojantan i prije svega čudan… nismo poznavali Warhola, ali ako ga već moramo zamišljati, onda ga zamišljamo onako kako ga je Bowie odigrao!

Jareth the Goblin King – Labyrinth (1986)

Pravedno ili nepravedno, bez sumnje najpoznatija filmska uloga Davida Bowieja je ona u arheotipskom fantasy spektaklu 80-ih, Labyrinthu. Film je žešće propao na kino blagajnama, ali je s vremenom oko njega stvoren svojevrsni kult i to prvenstveno zbog već tada arhaičnih lutaka i animatronike te neponovljivo upečatljive i u isto vrijeme jezive, ali i nevjerojatno simpatične Bowiejeve uloge glavnog antagonista, goblinskog kralja Jaretha (dobro, sigurno je i prekrasna Jennifer Connely doprinjela pozitivnim reakcijama). Volimo gledati Bowieja dok je razigran, luckast, bizaran i pomalo nelagodan, a njegov Magic Dance s hrpom lutaka… ma tko to može platiti? Legendo, hvala ti na svemu i uživaj tamo gore s ostalim velikanima!

TAGOVIdavid bowie film genije labyrinth prestige umjetnik