Assassin’s Creed

Kada vas na samom početku dočeka odličan uvodni ekran poprilično ste sigurni da je pred vama, ako ništa drugo, barem odlično dizajnirani naslov, ali čim uđete u igru jasno vam je da su proizvođači uložili mnogo truda u sve važne elemente koji igru čine superiornom u odnosu na ostatak koji se nalazi na tržištu.

Assassin’s Creed je kombinacija akcijske avanture koja objedinjuje sve pozitivne karakteristike niza sličnih igara na potezu od “Splinter Cella”, “Hitmana”, “God of war” pa sve do izvanrednog “Witchera”. Prekrasni eksterijeri koji se protežu pred vašim očima pružaju vam bezbroj različitih načina završetka pojedine misije iako smo na samom početku vjerovali da će igra u konačnici biti prilično linearna.

Kada se priča malo razvije vidite da “Assassin’s Creed” nimalo ne zaostaje za mnogim kompleksnijim RPG-ovima čije su priče po defaultu kvalitetnije i slojevitije od, primjerice, jednog Hitmana.
Nalazite se u ulozi Desmonda Milesa, mladog barmena sumnjive prošlosti koji se spletom okolnosti nađe u misterioznom istraživačkom laboratoriju gdje dvojac naučnika pokušava izvući potisnuta sjećanja koja kod svakog čovjeka ostaju zabilježena u genetskom kodu. Mnogi smatraju da je riječ o instinktima, ali najnovija istraživanja pokazuju kako je ipak riječ o iskustvima utisnutim u DNK pojedinca. Priključeni na high-tech stroj Animus, na vama je da ponovno proživite sjećanja vašeg pretka (Altaira) koji je početkom dvanaestog stoljeća bio članom tajne organizacije plaćenih ubojica u vječnoj borbi protiv Križara.
Dakle, vidljivo je da ovdje nije riječ o scenarističkom brljanju već punokrvnoj priči koje se ne bi posramili ni mnogi daleko ozbiljniji filmaši, posebice ako u obzir uzmemo činjenicu da su programeri prilikom pisanja priče i dizajniranja pojedinih lokacija obilno koristili povijesnu građu.

Prvi problem se javlja kada shvatite da su kontrole brojne, a ako niste u posjedu kontrolera (joypad) vrijeme je da ga nabavite jer igra je pomalo zajebana ako se koristite tastaturom i mišem. No, kontroler nije presudan pošto vas igra postepeno uči kompleksnom vođenju glavnog lika.

Grafički je igra je sam vrh ponude, što smo očekivali s obzirom da iza igre stoji Ubi Soft zaslužan za neke od najljepših naslova proteklih godina. Valja spomenuti kako igra i dalje nije žderač konfiguracije i za razliku od jednog Crysisa, glatko plovi i na prosječnim konfiguracijama (ipak je 2008. Ljudi, vrijeme je za kupnju boljeg kompa).
Glazba je savršeno uklopljena u cijelu sliku i uvelike pridonosi atmosferi. što se opetovane igre tiče, Creed je svakako vrijedan svake kune jer replay value je na zavidnoj razini zahvaljujući brojnim načinima igre i nizu skrivenih bonusa.

Gotovo je nemoguće pronaći veće zamjerke (iako uvijek postoje drkadžije koje će nešto pronaći), a kada bi se baš potrudili, male zamjerke išle bi na povremeno preklapanje poligona ili kompleksnije kontrole iako se u prvom slučaju mnogo toga rješava korištenjem DX10 opcije dok se u drugom slučaju radi o nešto duljem periodu privikavanja. Sve u svemu, Assassin’s Creed zavrjeđuje visoke ocjene i pohvale proizvođaču.

Idesh! preporuka:Svakako i bez pogovora.

TAGOVIassasins creed igre rpg ubisoft