Brojke dokazuju: stari filmovi su maštovitiji od današnjih!

Svađe oko kvalitetne nove kinematografije naspram one starog Hollywooda nikako ne jenjavaju. Ipak, jedna bi strana mogla dobiti neočekivanog saveznika u… statistici!

Uvijek je nezahvalno govoriti o tome što je bolje, stari filmovi ili ovi novi, budući da se istina često nalazi u oku promatrača. Te dvije stvari se niti ne mogu uspoređivati, jer su se vremena itekako promijenila, a s njima i kulture, tehnologije i opće razmišljanje većine čovječanstva. Teško bi stoga bilo empirijski izmjeriti što je od ove dvije krajnosti bolje, no statistika ipak može biti od neke koristi, prvenstveno kada se govori o originalnosti i kreativnosti.

Sameet Sreenivasan, fizičar s Politehničkog Instituta Rensselaer u New Yorku, obavio je jedno zanimljivo istraživanje, pokušavajući dokučiti koje je vremensko razdoblje u kinematografiju unijelo najviše noviteta. Za to je koristio najveću internet bazu podataka, IMDb, te se pritom orijentirao na ključne riječi iliti ‘tagove’, koji se koriste za opis pojedinih filmova. Oni se odnose na različite faktore, od glumaca i glumica, filmskih žanrova i tema pa sve do nekih značajnih motiva.

Svaku je od tih ključnih riječi analizirao, pritom najviše pažnje poklanjajući onim pojmovima koji su se koristili rijetko ili nikada prije određenog vremensko/filmskog razdoblja. Primjerice, filmovi s borilačkim vještinama rijetki su prije 60-ih godina prošlog stoljeća, a tek u tim godinama doživljavaju pravi procvat. Stoga se može zaključiti da su upravo takvi motivi borbe novitet tog razdoblja. S obzirom na to koliko je neki pojam svjež i originalan, Sreenivasan mu je dodijelio ocjenu od 0 do 1 (najviša).

Iako se očekivalo da će najbolje ocjene za originalnost dobiti filmovi zlatnog doba Hollywooda (1929-1950), rezultati kažu da se najviše novina u svjetsku kinematografiju unijelo 60-ih godina. Razlog tome prvenstveno leži u propadanju velikih filmskih studija i sve većem rastu indie produkcije i američkog novog vala, ali i dolasku europske i azijske kinematografije. Art house, francuski novi val, spaghetti vesterni i neobični, novi miksevi (SF-vestern, horror-komedija) doprinijeli su svojevrsnoj tihoj revoluciji kinematografije, koja možda nije dala toliko klasika, ali je u svijet filma uvela najviše svježine i originalnosti.

Zanimljivo je i kako gledatelji reagiraju na te novine. Ako je nešto originalno, ali ipak vuće korijene u poznatim motivima, ljudi će iznimno dobro ocijeniti cijeli projekt. No, ako je neki element filma toliko originalan, da nitko ne može naći poveznicu s već viđenim, gledatelj će uglavnom odbaciti i negativno percipirati cijelo djelo. Drugim riječima, treba biti kreativan i svjež, ali znati granicu!

Matematičar Erez Lieberman Aiden ipak poziva na određeni oprez kod ovakvih statističkih analiza, pošto je mnogo faktora zanemareno ili namjerno previđeno. Modernim gledateljima tako uopće nisu poznati neki pojmovi starih filmova, a s druge strane u takvoj kinematografiji ne postoje izrazi koji su danas svakodnevni i uvjetovani kulturom ili tehnologijom (poput primjerice terorizma ili mobitela). Niti sam IMDb nije najpouzdaniji izvor podataka, pošto itekako ovisi o subjektivnim dojmovima njegovih posjetitelja i djelatnika.

Ipak, ako i uzmemo u obzir sve mane ovog istraživanja i njegove rezultate ne uzmemo zdravo za gotovo, prilično je jasno da su godine svježine i kreativnosti u filmskom svijetu daleko za nama, i da danas na jedan uistinu originalan film dođe barem nekoliko stotina već viđenih gluparija.

TAGOVIfilm hollywood kinematografija novi filmovi originalni film stari filmovi statistika zlatno doba