Cage – Povratak omiljenog psihopata
Svi koji su iole upoznati s opusom ovog spaljenika znaju da se njegov novi album �Depart from me� očekuje intenzitetom kakvim debeli ljudi očekuju dostavu iz picerije

Priča Chrisa Palkoa, većini poznatijeg pod imenom Cage, neuobičajena je za hip-hop i više spada u kategoriju teških drameština kakve izbjegavate svaki puta kada se pojave na televiziji.
Rođen je Njemačkoj, preciznije Wurzburgu kao sin Billa Murraya (ne glumca), pomahnitalog vojnog policajca koji je nečasno otpušten iz vojske nakon što je otkriveno da je ovisan o heroinu. Nakon povratka u New York Palko je bio prisiljen pomagati ocu prilikom drogiranja jer Murray je bio toliko spaljen da si sam nije uspio pričvrstiti ni gumeni stezač.
Kada je Palko napunio osam godina, Murray je u naletu heroinskog ludila cijeloj obitelji zaprijetio sačmaricom i završio u zatvoru nakon prepucavanja s policijom. Tada odlazi živjeti s majkom i očuhom koji ga je zlostavljao, a nakon što su ga izbacili iz srednje škole počinje se drogirati (LSD, kokain, meskalin) i završava kod ujaka u Njemačkoj koji ga je… Pokušajte pogoditi… Također zlostavljao i nakon godine dana poslao kući.
Cage feat. Darryl Palumbo – Shoot Frank
Po povratku u Ameriku ponovno ulazi u probleme koji ga u konačnici dovode do zatvora koji je uspio izbjeći zahvaljujući majci koja je suca uvjerila u to da je Palko psihički bolestan. S pogrešnom dijagnozom i hrpom problema završava u umobolnici Stony Lodge gdje je jedan od prvih pokusnih kunića za antidepresiv Prozac zbog kojeg postaje suicidalan. Nakon nekoliko pokušaja samoubojstva brutalno ga vežu za krevet, a u luđačkoj je košulji znao provesti i po trinaest sati dnevno.
Kada s osamnaest godina napušta ustanovu započinje glazbenu karijeru i mnogi mu predviđaju sjajnu budućnost. Uspijeva potpisati za Columbiu kao jedno od underground imena koja obećaju, ali njegova je ovisnost ponovno uplela prste i ostaje bez ugovora. Nakon što je Eminem izbacio “The Slim Shady LP” Palko ga optužuje za krađu njegova stila pa smo u to vrijeme često mogli čuti prepucavanja ova dva bolesnika.
Cage – Intervju
Izlazak prvijenca “Movies for the blind” (2002.) dočekan je podijeljenim kritikama jer za neke je Cage bio luđak na kojeg treba obratiti pažnju dok je ostale iritiralo pretjerano i nezrelo isticanje ludosti. Čak je i sam Cage rekao da je riječ o lošem albumu s nekoliko dobrih pjesama. No, tri godine kasnije izbacuje album “Hell’s winter” na kojem se napokon odlučuje obračunati sa demonima iz prošlosti i i stvara jedan od vjerojatno najboljih hip-hop albuma koju smo imali prilike čuti. Odlična produkcija El-P-a, RJD2-a, Blockheada i kompleksni, odrasli i iskreni tekstovi ovaj album pretvaraju u klasik.
Četiri godine kasnije vraća se s novim albumom “Depart from me” i nakon što smo poslušali radnu verziju možemo vam reći kako je riječ o odličnom materijalu koji ne smijete propustiti. Kombinacija rocka i hip-hop-a zvuči svježe i izbjegnute su sve one zamke koje bi pjesme mogle pretvoriti u standardnu kombinaciju gitara i tvrdih ritmova. Tekstovi su još bolji, a emo populacija u Cageu bi mogla prepoznati još jednog heroja uz čije će pjesme cmoljiti i rezati vene.
Cage – I Never Knew You
Spot za prvi singl “I never knew you” režirao je ni više ni manje nego “mladi Indiana Jones” Shia LeBouf koji je za osobnu misiju uzeo i režirati dugometražni film o ranijoj fazi života Chrisa Palkoa. Bit će to redateljski debi mladog glumca, ali prije svega bolesna priča kakvu nemate često prilike pogledati.
Cage na MySpaceu >>
Official Site >>