Def Jux – rasadnik dobre glazbe

Definitive Jux ili Def Jux (oba naziva skraćena su od Definitive Juxtaposition) nezavisna je hip-hop etiketa bazirana u New Yorku, a osnovali su je 1999. godine bivši članovi Company Flowa, El-P (pravim imenom Jaime Meline) i Amaechi Uzoigwe. Iako je isprva znana kao Def Jux, tijekom 2001. godine Def Jam ih je tužio, a sudskom nagodbom ime ove glazbene izdavačke kuće izmjenjeno je u Definitive Jux.

El-P je bio član legendarne grupe Company Flow (a ostali članovi bili su Mr. Len i Bigg Jus). Za izdavačku kuću Rawkus izdali su dva albuma, ali kada je bilo vrijeme za njegov solo album, Rawkus više nije pokazivao interes za daljnju suradnju Tako jeEl-P ostao sam, pa je tijekom 1999. godine osnovao vlastitu izdavačku kuću.Def Jux Presents bilo je prvo izdanje jedne od najinovativnijih i najhrabrijih glazbenih etiketa. Ova kompilacija budućim je fanovima dala do znanja kakav će je stil obilježiti i kakvim se umjetnicima od nje mogu nadati.

Prvi pravi album Def Jux etikete The Cold Vein benda Cannibal Ox bio je pravo malo remek-djelo, totalno drugačije od tadašnje glazbene rap produkcije u Sjedinjenim državama. Album je dvojcu Vast Aire i Vordul Mega, koji stoje iza Cannibal OX, ali Definitive Juxu donio veliku bazu fanova, ali i pobrao hvalospjeve kritike, te postao jedan od hvaljenijih i uspješnijih indie hip hop albuma u nekoliko zadnjih godina.

Vrlo brzo uslijedio je i prvi album Aesop Rocka nazvan Labor Days. Radi se o vjerojatno najmarljivijem reperu ove izdavačke kuće, koji iza sebe ima album poput Bazzoka Tooth, sjajne EP-e Daylight i Fast Cars, Danger, Fire and Knives, a često gostuje na albumina svojih kolega. Međutim, �svjetsku slavu� etiketi donio je prvi album osnivača El-P nazvan Fantastic Damage izdan 2002. godine koji je svoje mjesto našao i u tradicionalnim svjetskim glazbenim magazinima poput Uncut ili Rolling Stonea.

Def Jux obitelj tijekom godina činili su i Cage, Camutao, C-Rayz Walz, Despot, Hangar 18, Mr Lif, Murs, Party Fun Action Committee, Rob Sonic, SA Smash, The Perceptionists, Cool Calm Pete, Slow Suicide Stimulus i Danny!. Naravno, među tako brojnom obitelji, neki od albuma uvelike zaostaju za vodećim imenima, no Def Jux se tijekom godina ustoličio kao posljednja oaza dobrog, nezavisnog rapa i glazbene produkcije uopće. Treba samo spomenuti neke od odličnih ploča, kao što su I Phantom Mr. Lifa, Since We Last Spoke RJD2-a, Murs 3:16:The 9th Edition Mursa (svi spomenuti više nisu Jukies – odnosno više ne izdaju albume za Definitive Jux) koji su oduševljavali svojom sjajnom produkcijom, iskrenim rimama i čuvali integritet tog genijalnog glazbenog pravca, znanog kao RAP.

Pet najboljih albuma Def Juxa

EL-P:Fantastic Damage – Hladan, klaustrofobičan, frenetičan, virtuoznih rima, semplova iz pakla i njegove vizije budućnosti, nije samo osvojio naša srca 2002. godine nego je zvučao kao da je katapultiran iz budućnosti kakvu nitko od nas ne bi želio doživjeti. Postulat zvuka koji bez imalo grižnje savjesti možemo nazivati glazbom budućnosti, nedostižan za sve glazbene stilove izmišljene od 1974. naovamo.

Cannibal OX:The Cold Vein – Album koji je ponio štafetu na početku Def Jux odiseje zvučao je kao da je stigao iz najgore noćne more Phillipa K. Dicka, brutalan, sirov, s rimama koje su zvučale kao da su ih poslali neki lost in space posljednji izdanci ljudskog roda vremenskom kapsulom iz 2222. godine. Inovativan, postavio je temelje ne samo jedne izdavačke kuće nego, poputPublic Enemya 1998. godine, i budućnosti žanra.

RJD2:Deadringer – Ostavljen negdje između lepršavosti Avalanches i kontrolirane depresije DJ Shadowa, debi RJD2 bio je toliko suveren da smo se pobojali da će sa trona maknuti Josha Davisa. Mračan, klaustrofobičan i prije svega instrumentalno genijalan, Deadringer će moći zauvijek stajati negdje pored klasika žanra Endtroducing.

Cage:Hell’s Winter – Kada bivši alkoholičar, robijaš i narkoman, uglavnom čovjek kojega vjerojatno većina od nas ne bi voljela imati u blizini, okupi oko sebe ekipu koju čine El-P, DJ Shadow i članovi Yo La Tengoa, onda rezultat jednostavno mora biti ovako spektakularan. Hell’s Winter – klasik Def Juxa.

Aesop Rock:None Shall Pass – Novi je album koji se u prodaji pojavio prije dva tjedna. Ugošćuje Johna Darniellea iz The Mountain Goats, jukiese poput gazde El-P-a ili Cagea, i možda je najbolje izdanje rap glazbe još od 2002. godine. O tom remek-djelu i njegovu autoru više možete pročitati u tekstu Slikar bolesnog Hip-Hop zvuka (http://www.idesh.net/funtastiq/aesop-rock-slikar-bolesnog-hiphop-zvuka).

TAGOVIaesop rock definitive jux glazba hip hop rap