Deset novih albuma (05-08)
Jednom mjesečno Idesh! vas upozna s deset novih glazbenih izdanja. Tradicija koju treba njegovati. Naravno, s neizostavnim video brojevima.

I ovaj mjesec je kroz uši redakcije Idesh! Magazina prohujalo nekoliko desetaka novih albuma. No, jesmo li uspjeli pronaći i nešto što nas se uistinu sviđa provjerite sami.
Robyn:Robyn
Iako izdan davne 2005. godine u rodnoj joj švedskoj, ostatak planete je tek sad uvidio o kakvoj se glazbenoj poslastici ovdje radi. I kada bi bilo pravde na ovome svijetu onda bi Robyn zasjela na prvo mjesto najprodavanijih pop albuma i na njemu ostala cijelu jednu godinu, ili ako hoćete točnije, tri godine. Ma zaboravite sve pop zvjezdice s kojima vas bombardiraju, ovo je album kakav je Madonna trebala snimiti, samo da je uposlila inovativniju ekipu producenata.
Matmos:Supreme Balloon
Oduvijek su M.C. Schmidt i Drew Daniel bili čudni svati, još od vremena kada su na albumima puštali zvukove liposukcije, klanja životinja i tko zna kakvih sve gadosti. S obzirom na to da živimo u digitalnom svijetu, Matmose bi mogli nazvati modernim bendom jer u njihovoj glazbi nema nikakve nostalgije, neprestanog osvrtanja na neke davne heroje prošlosti. Nego minimalizam, otuđenost, gotovo neslušljivo za sve koji vole pop glazbu. No, ima nešto neodoljivo u tim sintisajzerima.
Santogold:Santogold
Suludi eksperimentalni ritmovi, urnebesno hrabra produkcija, inovativno, sirovo, plesno, zarazno, eklektično, smješteno negdje na rubu mainstreama. S mnoštvom glazbenih stilova, punk, new wave, dub reggae i electronica, sve to na jednom od boljih debija ove godine, umjetnice imenom Santogold, kojoj na albumu gostuju Spank Rock i Trouble Andrew. No, nažalost djevojka ima jedan problem. Nekoliko godina prije pojavila se M.I.A. koja je pak miljama bolja od već spomenute gospođice.
Dan Le Sac Vs Scroobius Pip:Angles
Nakon što nas je prije nekoliko godina sve raspametio Mike Skinner aka The Streets, ne prođe godina, a da se ne pojavi nekakav Britanac kojega mediji proglase nasljednikom već spomenutog mladića. Prošle godine bio je to Jamie T, a ove godine to su Dan Le Sac Vs Scroobius Pip. I ako hoćete iskreno nisu uopće loši, upravo suprotno, a sempliranje «Fix Up, Look Sharp» i Radioheada pogađa na pravo mjesto. No, u moru uvijek istih glazbenih stilova, ovaj dvojac zvučati će hrabro i neuhvatljivo. Barem na prvo slušanje.
Wolf Parade:At Mount Zoomer
Tri godine je prošlo od prošlog albuma Wolf Paradea «Apologies To The Queen Mary» a u međuvremenu članovi benda osnovali su po nekoliko side-projekata. «At Mount Zoomer» je odličan album, prepun melankolije, dvoglasja Spencera Kruga i Dana Boecknera, kao posljednji pokušaj garaže da zavlada svijetom, s nekoliko uistinu nesvakidašnjih ljepota, koji je na prvi pogled velika šamarčina daleko razvikanijim Arcade Fire, a s druge strane jedan od najugodnijih iznenađenja 2008. godine.
Spiritualized:Songs in A&E
Vratio nam se živ i zdrav, Jason Pierce aka J Spaceman, čovjek koji nam je tijekom svoje karijere ponudio neke od najljepših pop elegija koje je ljudski um uspio smisliti. Jer kako drugačije nazvati “Ladies & Gentlemen We Are Floating In Space” ili još ljepši “Let It Come Down”, a u pauzi od pet godina čovjek je doslovno skoro umro upale pluća. I evo ga ukazao se sa još jednim u nizu genijalnih albuma, koji svakom svojom notom puca od depresije, no toliko zavodljive da joj se ne možete pobjeći.
My Morning Jacket:Evil Urges
Voljeli ih ili ne, Jimu Jamesu i njegovom veseloj družini MY Morning Jacket ne možete prigovoriti da nisu pravi rock bend. Nakon gotovo country albuma «It Still Moves», hvaljenog i mrvicu promijenjenog «Z», vratili su se s novim, skoro u potpunosti drugačijim albumom «Evil Urges». Samo ovaj puta horizonti su daleko širi, bend daleko hrabriji, a pjesme ljepše i razigranije kao nikada prije. No, mi jaaako volimo My Morning Jacket. Stoga oprostite na subjektivnosti.
The Ting Tings:We Started Nothing
Ako gledate bilo koji od stranih glazbenih programa, onda vam The Ting Tings jednostavno ne mogu promaći. Jer uz novi Madonnin singl, “That’s Not My Name” je jedan od najdosadnijih, ali i najzaraznijih video brojeva. No vjerojatno ni dvojac Katie White i Jules De Martino, nisu vjerovali da će s prvog mjesta najprodavanijih singlova skinuti i kraljicu. No, najveći problem njihovog debi albuma “We Started Nothing” je što su najbolje pjesme upravo prve tri uvodne Great DJ/That’s Not My Name/Fruit Machine, dok je ostatak albuma uglavnom loš.
Gnarls Barkley:Odd Couple
S nama su već dva mjeseca, povremeno obrišemo prašinu s cd-a, skinemo ga s police i slušamo do iznemoglosti. Prvih nekoliko dana, vjerovali smo da je ovo slab album, posebice zato jer nema sjajnih singlova kakvih je prvi album «St. Elsewhere» bio prepun. No, vjerujemo da će se još jedan «Crazy» dogoditi za nekih deset godina, a kada smo zanemarili tu činjenicu, otkrili smo neke od najboljih pjesama, koje su Danger Mouse i Cee-Lo snimili u svojoj ne tako dugačkoj karijeri.
Duffy:Rockferry
Još jedna od najvećih glazbenih nada za 2008 godinu Velšanka Duffy, za kojom glazbena kritika plače i stenje, te ju proglašava jedinom legitimnom nasljednicom Dusty Springfield. I dok se ona pojavljuje iz svakog televizora, ječi sa svih radijskih postaja, pokušava smo ju slušati danima. Muška redakcija koja sluša soul. Zamislite si samo tu scenu. No, nakon desetog slušanja došli smo do jednog jedinog zaključka. Duffy nema dušu za soul. Za razliku od narkomanke Amy. Stoga…