Dokumentarac tjedna: Our Daily Bread – kruh naš svagdašnji

Na našoj planeti trenutačno živi sedam milijardi ljudi, koje treba nekako prehraniti. Kruh naš svagdašnji pokazuje nam kako to točno činimo.

U užurbanosti svakodnevnoga života, vrlo je teško uopće sjesti i pojesti normalan obrok, a kamoli trošiti vrijeme i živce razmišljajući kako je ta hrana završila na našem stolu. Iskreno, niti ne želimo potezati ta pitanja, jer znamo da nam se odgovori ne bi svidjeli. Dovoljno je da si mantramo da su to neke tamo farme, daleko, daleko od nas, na kojima se sve događa kao u bajci.

Upravo o tome govori dokumentarac Kruh naš svagdašnji iz 2005. godine, u većini krugova iznimno hvaljeno djelo, koje, poput radova Rona Frickea (Samsara, Baraka), ne treba nikakvu naraciju da bi gledatelju približilo svu tu emociju, te ga natjeralo na razmišljanje. Ovo je film koji vas neće filati podacima i voditi od osobe do osobe, servirajući vam njihove životne priče. Ovaj će vam film doslovno pustiti sat i pol snimaka različitih poljoprivrednih farmi i uzgajališta, te vas ostaviti da sami odlučite o onome što ste upravo vidjeli i doživjeli. Valja napomenuti da neki prizori nisu za one malo gadljivije, ali bi ih ipak svatko trebao pogledati.

Kruh naš svagdašnji – cijeli film:

Kruh naš svagdašnji ponajbolji je dokumentarac poznatog austrijskog redatelja Nikolausa Geyrhaltera, sniman uglavnom u zemljama središnje Europe, poglavito Austriji i Njemačkoj. On prikazuje procese uzgoja, proizvodnje i prerade hrane, bila ona biljnog ili životinjskog podrijetla. Tako ćemo vidjeti prizore radnika koji u zaštitnim odijelima otrovnim kemikalijama špricaju paprike, ali i nepregledne farme pilića, svinja i krava, koje svoje rođenje, život i smrt dožive praktički na istom mjestu.

Geyrhalter ne popuje i ne drži prodike gledatelju, već dopušta da on sam donese svoj sud. Ako mu takva masovna proizvodnja hrane nimalo ne smeta, nastaviti će svoj život kao i do sada, kupujući svoje potrepštine u velikim trgovačkim centrima, ne pitajući kako i od kuda su one došle na police. Ako se gledatelj pak zamisli, te shvati da je i on sam svojevoljno kotačić tog velikog sustava, možda i odluči promijeniti svoj život, postane vegan i krene sam uzgajati svoju hranu.

Upravo je to jedna od najvećih kvaliteta ovoga filma: neće vas kriviti zbog toga što ste čovjek, ali vrlo bi vas lako mogao natjerati da počnete svijet oko sebe gledati nekim drugim očima.

TAGOVIdokumentarac dokumentarac tjedna kruh naš svagdašnji our daily bread