10 najboljih novijih španjolskih horora

Zlatno doba španjolske kinematografije 1950-ih i 1960-ih obilježili su horori; dok su Amerikom vladali artificijelne adatacije E.A.Poea koje je jedino pošteno poljuljao britanski genije Hitchcock (poznat i kao frajer koji redovito ubija svoje platinaste plavuše), u zemlji sangrije vladali su Vincente Aranda i Narciso Ibáñez Serrador -autor serijala Priče protiv spavanja, španjolske varijante Zone sumraka.
To su momci kojima treba skinuti kapu što su u represivnom Francovom režimu uspjeli išta napraviti. Tek nakon smrti histeričnog diktatora dolazi do umjetničke, pa tako i filmsko-umjetničke eksperimetacije rezultirane zakašnjelom seksualnom revolucijom na filmu, a predvodio ju je popularni Pedro Almodóvar i osamdesetih gotovo izbrisao žanr horora sa scene. No devedesetih dolazi do preporoda ovog žanra popularnog u Španjolskoj, a mi vam donosimo kronološki pregled 10 najboljih ostvarenja nove ere.

Diplomski rad (Tesis) – 1996.

Do sredine devedesetih vladao je Almodóvarov postmodernistički modus, a prekinuo ga je Diplomski rad – sirovi horor koji je žanr vratio na velika vrata pod redateljskom palicom enfant terriblea Alejandra Amenábara. On se odvažio našamarati dušebrižnike filmom o snuffu. Dosta prije 8mm s Nicholasom Cageom.

Dakle, devedesetih dolazi do nove hibridne filmske forme obilježene brutalnim gubitkom kolektivne nevinosti (ne djevičanstva) i iskrenošću o mračnim stranama nacionalne stvarnosti – da, koljemo se međusobno i to želimo prikazati na platnu jer se nekome diže na to. Studentica i nastrani joj kolega otkriju skladište VHS-a s prikazima mučenja i masakriranja studentica. Naravno, to je bilo prije bolonjske reforme. Diplomski rad je metafilmski projekt koji u svom podtekstu ispituje upravo nove smjerove španjolske kinematografije.

Redatelj:Alejandro Amenábar

Bezimeni (Los Sin Nombre) – 1999.

Novi val španjolskog horora potvrđuje Katalonac Jaume Balageró koji pristupa prema postavkama staromodng horora s tipičnim autorskim mračnim oblikovanjem mizanscene smještene u trošnu zgradu (što će postati jedna od njegovih temeljnih autorskih estetičkih odrednica).

Balageró se dotiče iskonske čistoće i poigrava zazornim motivom djeteta u hororu, kao sredstva potpune zlobe i, posljedično, šoka jer i dalje u filmskom jeziku ništa nije toliko zastrašujuće kao nevina djevočica spremna nasrkati se soka vaših aorti. Treba li reći da je klinka zadojena pripadnica morbidne kršćanske sekte?

Redatelj:Jaume Balageró

More (El Mar) – 2000.

Već se godinama kritika prepire oko žanra Mora, odnosno je li drama ili horor, ali kad kažemo da klinac zakolje frenda nakon što mu stari izrešeta najbliže susjede na seoskom groblju, pa si klinci u pissing contestu filetiraju grkljane i onda to sve vidi klinka koja se napali na glavnog siledžiju koji joj zavitla kamen u glavu i…

Katalonski kralj drame i psiholoških trilera što beskrupulozno zalaze u krvava polja horora, Agustí Villaronga, svoje perverzne elaborate ne radi prema larpurlarstističkom impulsu, već, ponovno, poput mnogih kolega, alegorijama i metaforama adresira unutarnacionalne socio-političke turbulencije. Ako je igdje govoriti o frojdovskom povratku potisnutoga (na svim razinama života), onda je najbolje početi od ovog vizualnog genija i majstora stvaranja mučnine kako eksplicitnim i gnjusnim sekvencama, tako i podtekstom o prešućenim defektima nacije.

Redatelj:Agustí Villaronga

Đavolja kralježnica (El espinazo del diablo) – 2001.

Del Toro očito pati od obiteljske traume nastale u totalitarnom režimu Francisca Franca koje obavija u estetski stil magijskog realizma, pa je priča o Španjolskoj u vrijeme diktature nakrcana nadnaravnim motivima i elementima kojima dominira buljoko siroče – dovoljno materijala da vam bude neugodno dadiljati vlastitog klinca ili klinca od familije.

Sklon pomahnitalim bićima, del Toro ih voli prikazati kao testosteronske manijake usred proloma oblaka krvi, a sve to upakirati u art spiku baroknom fotografijom. Kao i inače, fašizam se sotonizira, ali i propituje fetišistička narav modernih Španjolaca prema njemu. Onima koji ne znaju, sjetite se Bladea 2, pa sad zamislite razrađeniju i slobodniju ne-američku verziju te mašte. Svrš!

Redatelj:Guillermo del Toro

Šest filmova protiv spavanja:Krivnja (Películas para no dormir:La culpa) – 2006.

Španjolski antagonisti najčešće nisu generički sociopati motivirani za ubijanje iskonskom zlobom, a čak i kad se radi o nadnaravnim situacijama i bićima kao u Krivnji (Filmovi protiv spavanja), kritika društvenih anomalija je tu. Stoga ovdje svjedočimo krvavom razračuvanju s podzemnim abortusima i fetusu koji proganja svoju nestabilnu majku u kućnoj ambulanti. Spomenimo da je Ibáñez Serrador začetnik klasičnog španjolskog horora, a tek se u ovom filmu usudio dotaknuti homoerotske veze između dvije žene. Mljac!

Redatelj:Narciso Ibáñez Serrador

Šest filmova protiv spavanja:Iznajmljuje se (Películas para no dormir:Para Entrar A Vivir) – 2006.

U sklopu istog omnibusa od šest dijelova, mlada nada španjolskog preporoda horora, Jaume Balageró, pozvan je režirati jedan od filmova i, dakako, nastavio je provjeren i uspješan put prikazivanja stambene zgrade kao glavnog progonitelja onih koji je nastanjuju.

Iznajmljuje se stan na rubu Madrida, a mladi par s djetetom na putu neće mu moći pobjeći jer luda teta-vlasnica i njezin sin koji nalikuje gorilama iz Ludnice, vezan psećim lancem naprosto su oduševljeni veselim parom. Još kad bi im samo mogli skinuti taj iritantni osmijeh s lica…
Balageró nije normalan, a njegovu dijaboličku narav i prepoznatljivu režiju zavoljet ćete s prvim kadrovima ako se palite na krvave komade. Zgrade, krv i djeca valuta su Jaumea Balageróa.

Redatelj:Jaume Balageró

Sirotište (El Orfanato) – 2007.

Juan Antonio Bayona mladi je protege Guillerma del Tora čiji je vizualni potpis itekako prepoznatljiv u klasičnom hororu napravljen prema univerzalnoj recepturi za dobar bosanskišpanjolski lonac. Imamo svjetionik, imamo more, imamo stijenu, imamo hrpu jezivih klinaca među kojima je hipersenzibilni momčić suprostavljen fantomu iz prošlosti koji nalikuje na Scarecrowa iz Batmana zbog svoje bizarno-zazorne maske koju mu je mater sašila i nabila na lice da ne plaši djecu. Ipak, ovaj pastiš dosadašnjih uradaka fino je složena hladna plata prepoznatljivih, ali i dalje zastrašujućih elemenata koji ga svrstavaju u ponajbolja recentna izdanja.

Redatelj:Juan Antonio Bayona

[REC] i [REC]2 – 2007./2009.

Nije da španjolska žanrovska kinematografija oskudijeva redateljima, ali u novoj eri horora Balageró jednostavno dominira i ruši konvencije žanra kakve je postavio Hollywood, pa ga je zbog sirovog pristupa nasilju nad tijelom i briljatne kritike politike i Crkve nemoguće izostaviti u ovakvim pregledima.

Eksperimentirajući godinama unutar žanra, 2007. je spustio gaće i dobrano se istovario na Projekt vještice iz Blaira filmovima [REC] i [REC]2 koje možemo promatrati kao cjelinu. Snimljeni kao found-footage kamerom iz ruke i svim popratnim nuspojavama kakve ona nosi, radi se o dva vrhunska horora koji će vas uspjeti iznenaditi i šokirati taman kad pomslite da ste vidjeli sve.

Novinarska ekipa na terenu u vatrogasnom domu doživi uzbuđenje prave akcije i većinu filma baulja u mraku koristeći se nightvisionom. Dovoljno je reći da je redatelj glumcima dao tek djelomičan scenarij i same ih iznenadio tijekom snimanja nepredviđenim intervencijama koje su skončale žutom i smeđom mrljom u njihovim gaćama. Što se trojke tiče, zaobiđite u širokom luku.

Redatelj:Jaume Balageró

Slatko spavaj (Mientras Duermes) – 2011.

Nakon uspješnih eklektičnih eksperimenata unutar horora oblikovanog prema kodovima pionira španjolskog filma strave Narcisa Ibáñeza Serradora, Balageró skreće u žanrovski srodno područje trilera.

Ranije žanrovski analizirajući španjolsko zazorno podzemlje – tajne Katoličke crkve (REC, REC¬2) ili nasilje nad djecom (Dani bez svjetla (Días sin Luz) 1995., Tama (Darkness) 2002., Lomljivo (Fragile) 2005.) – u Slatko spavaj pozabavio se najosjetljivijom temom suvremene Španjolske i dao suptilnu sugestiju rasapa suvremenog španjolskog društva i podjele na bogatu elitu i mnogobrojno potlačeno radništvo. Njegov se obrazac lako može preslikati na veći dio Europe, a o Hrvatskoj da i ne govorimo. Slatko spavaj, iako prvenstveno triler, zbog svog je pristupa i epizode s uvjerljivom krvi u mlazovima zaslužio mjesto u top 10 horora kao najbolji proizvod recentne španjolske kinematografije.

Redatelj:Jaume Balageró

TAGOVIAgustí Villaronga Alejandro Amenabar guillermo del toro horor Jaume Balageró Juan Antonio Bayona Narciso Ibáñez Serrador španjolska