5 filmskih dragulja iz 90-ih na koje smo potpuno zaboravili

Ah, devedesete. To zauvijek inspirativno glazbeno i filmsko doba koje je proizvelo neograničene količine trasha i guilty pleasura, jednako kao i nekih ozbiljno dobrih filmova i glazbe.

Nedavno sam naišla na Primal Fear na Netflixu i prisjetila se kako mi je ovo dugo, dugo bio najdraži film na koji sam, zahvaljujući oštrom zubu vremena i prezasićenosti sadržaja, totalno zaboravila. Počela sam razmišljati i o drugim filmovima koje smo voljeli 90-ih, a na koje smo potpuno nepravedno zaboravili.

1. Primal Fear (1996.)

Pa krenimo onda s Primal Fearom kad mi je već radi njega došlo da pišem o zaboravljenim filmovima iz 90-ih. Ne znam odgovor na to gdje je nestao Edward Norton, ali znam da sam ga ja prvi put otkrila upravo u ovome filmu i tu je naša jednostrana ljubav krenula (note to myself: pitati psihologicu što znači da sam se u djetinjstvu zaljubila u lika koji glumi ozbiljnog psihopata i na koji je to način imalo utjecaja na moj kasniji ljubavni život).

U filmu je u glavnoj ulozi mlađahni Richard Gere u ulozi branitelja iz Chicaga koji vjeruje da njegov klijent ministrant nije kriv za ubojstvo utjecajnog katoličkog nadbiskupa i uspije ga obraniti na osnov podijeljene ličnosti. U slučaju da postoji još netko tko nije gledao- a želi- zaustavit ću se ovdje i završiti sa – najbolji sudski krimić 90-ih.

2. True Lies (1994.)

Tko je još zaboravio na ovaj Švarcijev dragulj? Schwarzenegger je ovdje bio na svome vrhuncu i ovo mi je možda čak i njegov najbolji film. Kako sam sa svojih 10ak godina bila ozbiljno zaljubljena u njega, posjedujem vrlo impresivan popis odgledanih filmova s Arnoldom u glavnoj ulozi, ako ne i sve (note to self: spomeni psihologici i dječju opsjednutost predimenzioniranim muškarcima).

Partnerica u filmu mu je Jamie Lee Curtis, a film ćete htjeti ponovno pogledati, ako zbog ničega drugog, onda zbog poznate striptiz scene. True Lies ima sve: malo romantike, malo golotinje, malo eksplozivne akcije, puno mišića i sasvim dovoljno haha – dijaloga u stilu: Have you ever killed anyone? Yeah, but they were all bad.

3. Cube (1997.)

Franšiza Saw i Hostel možda je neko vrijeme pretvorila zamke za mučenje u glavni rekvizit horor žanra, ali zasluga za taj trend zaista bi trebala pripasti ovom kultnom horor klasiku. Kocka, oko šest stranaca koji se probude i nađu  zarobljeni u labirintu gdje, u kojem god smjeru krenu, put bi ih mogao dovesti bliže spasenju ili trenutnoj smrti, jedan je od onih horor dragulja blagoslovljenih jedinstvenom pričom. Ipak, film je u kino blagajnama nadmašio tek pola milijuna dolara. 

4. My Cousin Vinny (1992.)

Između filmova kao što su Goodfellas i Irish Man, Martin Scorsese je od Joe Pescija napravio opakog lika, pa ste možda zaboravili na njegove uloge u komedijama, izuzev one u Sam u kući.  No, Joe je prije svega jedan fantastičan komičar, a jednu od najsmiješnijih uloga je napravio u filmu koji ste vrlo vjerojatno zaboravili.

U My Cousin Vinny Pesci igra neiskusnog odvjetnika iz Brooklyna koji dolazi u ruralnu Alabamu kako bi obranio svog rođaka i njegov prijatelja, pogrešno optuženih za ubojstvo, sukobljavajući se s mještanima zbog njegovih neobičnih metoda rada. Ako Pesci nije dovoljan razlog da ponovno pogledate ovo dugo ignorirano remek-djelo, možda će vas uvjeriti Marisa Tomei, koja je dobila Oscara za najbolju sporednu glumicu u ovoj kriminalističkoj komediji kakvih jednostavno više nema.

5. Tremors (1990.)

Čvrsto stojim iza toga da je Tremors i dan danas najbolja horor franšiza koja nikada nije dobila priznanje koje zaslužuje. Kevin Bacon u glavnoj ulozi u  malom gradu Perfection u Nevadi, čije je 14-ero stanovništvo napadnuto od Graboida, nekakvog diva sačinjenog od smrtonosnog pijeska.

Nakon što je izgradio početnu napetost, film brzo postaje borba za opstanak između stanovnika i Graboida, s nekim genijalnim scenama i  opakim smislom za humor. Nikad nije ostvario veći kino uspjeh, ali zato je stekao dovoljnu ljubav VHS gledatelja da zasluži čak 5 nastavaka.

 

 

TAGOVIdevedesete Filmovi