Mix

Bilderi, Fight Club i Marvel: kako se tijekom godinama mijenjala holivudska slika idealnog muškog tijela

mišićava leđa
mišićava leđa Foto: Shutterstock
Od grčkih ratnika do superheroja, holivudski su filmovi kroz povijest slavili različite slike idealnog muškog tijela, a Men’s Health je napravio kraći presjek o najpoznatijim tjelesnim figurama koje su podcrtale “standard” izgleda muških protagonista u određenim žanrovima.

Na kraju, taj ideal ovisi uglavnom o referentnom okviru.

Promjenom žanrova – s povijesnih epova na akcijske sage i ekranizacije stripova – posljedično se mijenja i slika “poželjnog” tijela protagonista u očima publike, tj. mijenja se naše očekivanje o tome kako bi protagonist trebao izgledati.

To je bitno, između ostalog, jer upravo ta slika postaje uzor tijela kakvo većina muškaraca želi nastanjivati – ako nam je već stalo do klesanja.

Neki od primjera koje je Men’s Health naveo obuhvaćaju uloge urnebesno mišićavih likova, dok drugi podrazumijevaju likove koji uz visoku fizičku spremnost ovladavaju i određenom vještinom.

Svoje su mjesto u tom pregledu dobili i likovi čija tajanstvenost i hladnoća prožimaju njihova tijela nekom vrstom, pa, nenad*ebivosti.

Kad se govori o najpedantnije klesanim holivudskim figurama, teško je, čak i nemoguće, zaobići Brada Pitta u ulozi Ahileja u Troji ili Tylera Durdena u Fight Clubu. Zbog njegova izgleda u tim ulogama učestalo se priča(lo) o potpomaganju takve forme steroidima, ali glumac još uvijek nije javno priznao da je koristio išta od takvih “pomagala”.

No, evo pregleda preferirane tjelesne forme muških protagonista od 1950-ih do danas pa se sami sjetite koji su vam od njih bili na posterima, na koje ste odmahivali rukom, a čije ste setove vježbi guglali odmah po gledanju filma.

Sredina 1950-ih do 1960-ih: Era bodybuildera

Ideal tijela koji vuče na bodybuidling formu može se vidjeti po figurama Gordona Scotta u Tarzan’s Hidden Jungle iz 1955., Stevea Reevesa u Herculesu iz 1958. ili Rega Parka u Hercules and the Captive Women iz 1961.

O tome koliko su ti likovi dobro radili na sebi govori i činjenica da je Park je bio bodybuilding idol Arnolda Schwarzeneggera. Više (a ukratko) o njemu možete pogledati ispod:

Sredina ’60-ih do ’70-ih: Godine opakih tipova

Kao primjeri likova čiji mišići nisu baš htjeli pobjeći van iz kože, a čije je forma i dalje bila prisutna, i to uz zavidan set vještina – mogu se istaknuti Bruce Lee u Enter the Dragon iz 1973. i Clint Eastwood u Every Which Way But Loose iz 1978.

Npr. Bruce Lee je prvo lice borilačkih vještina koje je još sedamedesetih treniralo poput današnjih modernih sportaša – kombinirajući razne vrste treninga koji osim fizičke spremnosti različito ciljaju i oblikovanje različitih dijelova tijela, o čemu je detaljnije pisao South China Morning Post.

Njušketini Clintu Eastwoodu u održavanju forme, osim ciljanog vježbanja, pomoglo je i to što je cijeli život bio fizički aktivan, ali i zdrava prehrana.

Sredina ’70-ih do kasnih ’90-ih: Vrijeme extra-buff likova

Tko će drugi predvoditi ovu skupinu nego Rambo i Terminator? O izgledu Sylvestera Stallonea u First Blood iz 1982. i Arnolda Schwarzeneggera u The Terminatoru iz 1984. ne treba previše, stvar je to već opće pop-kulture.

Glavne asocijacije na njihove likove? Mišići, mišići, mišići.

Dok je Schwarzenegger u bodybuildingu bio prije glume, Stallone je morao proći kroz bodybuilding režim kako bi se s fit tijela koje je imao u Rockyju mogao prebaciti na formu koju je zahtijevala uloga Ramba.

Kasne ’80-e do sredine ’90-ih: Doba majstora borilačkih vještina

Jean-Claude Van Damme u Bloodsport iz 1988., Dolph Lundgren u Universal Soldier iz 1992., Wesley Snipes u Demolition Man iz 1993. dobri su primjeri za tip tijela koji je bio izrazito popularan u akcijskom žanru jedno vrijeme.

Sredina ’90-ih do danas: Stvarni likovi i odlični kaskaderi

Ovi su nam najdraži jer se njima, realno, možemo najviše približiti bez ekstra 30 tona uloženog truda.

To su više face poput Brucea Willisa u Die Hard with a Vengeance iz 1995. ili Keanua Reevesa u Matrixu iz 1999., ili pak Ryana Reynoldsa u Deadpoolu iz 2016.

Tu dolazimo do takovera koji je napravio Brad Pitt svojim tijelom u Fight Clubu 1999.

Stroga dijeta do te mjere da je jeo samo onoliko ugljikohidrata koliko je bilo potrebno da bi mu tijelo izdržalo potrebnu tjelovježbu i pumpanje proteinima kako bi obnovio i oporavio mišiće nakon te tjelovježbe – odradili su jedan dio posla za tijelo Tylera Durdena.

Druga je tajna njegova ideala kardio, jer nije njegovo tijelo bilo toliko veliko, koliko je bilo definirano. Uglavnom, Pittov put do postizanja ovakvog tijela na proste je faktore rastavio High Snobiety.

Od ranih 2000-ih pa do danas traje i drugi super-buff val koji predvode Hugh Jackman u X-Men Origins: Wolverine iz 2009., Chris Hemsworth u Thoru iz 2011. i Henry Cavill u Man of Steel iz 2013.

Još su tu i The Rock u, recimo, Fast & Furious 6 iz 2013. i Kumail Nanjiani u Eternalsima iz 2021.

I time dolazimo do posljednjeg trenda, tj. moderne Marvel ere koja se javlja od sredine 2010. a u kojoj raspon ide od Michael B. Jordan u Black Pantheru iz 2018., preko Paula Rudda u Ant-Manu iz 2015. i Simua Lia u Shang-Chi and the Legend of the Ten Rings iz 2021., do Toma Hollanda u Spider-Man: No Way Home iz iste godine.

Ima tu svega, ali ono poželjno je uvijek jedno – a to je fit. Početak je godine, do kraja stignete postići baš to. Ne nužno kao Marvelovi superjunaci, samo da se osjećate ugodno, snažno i zdravo u vlastitoj koži.