Film i TV

film... o boksu... pa se zove:

Banner 300

Boksač – The Fighter

Christian Bale ponovno se pretvorio u kost i kožu, a Mark Wahlberg pustio je da ga istuku do bola - sve za ulogu.

Piše , Objavljeno

Prije pet godina raširenih očiju gledali smo “Nestajanje” (The Machinist), triler za koji je Christian Bale pao na samo 54 kilice i na kraju više preživljavao, nego glumio. Dosta se raspravljalo o tome koliko mu se “styling kostura” isplatio (naravno, isplativost se u Hollywoodu uvijek mjeri brojem osvojenih zlatnih i inih kipića), no sudbina mu je bila zapečaćena, postao je majstor transformacije i uvrstio se u listu onih koji će napraviti baš sve za ulogu. Pristao je još jednom napraviti isto i za film “Boksač” (The Fighter), za kojeg je izgubio gotovo 20 kilograma.

Režije se prihvatio nekad perspektivni mladi redatelj David O. Russell koji od 1999. i “većeg od života” hit-filma “Tri kralja” nije snimio apsolutno ništa pametno. Nije ni čudno što se odlučio na scenarij prema istinitoj priči jer su tako šanse za jedan veliki flop ipak nešto manje (nitko vam ne možete predbacivati da niste originalni ako je “istinito”), a i ljudi okidaju na takve priče.

Boksač” je underdog priča o propalom boksaču Dickyju (Bale) koji trenira svog mlađeg brata Mickyja (Mark Walhberg) kako bi dobio priliku za borbu za naslov. Obitelj se raspada, svi krive snahu jer je mali Micky postao sin razmetni (a kog će drugog), optuživanja, familijarne kalvarije… Suza u oku, poistovjećivanje s malim ljudima i te brije… Jasno vam je. Dakle, propali redatelj mogao je ili propasti još dublje ili uskrsnuti.

Dva osvojena Oscara u kategoriji najboljih sporednih uloga, koje su doma odnijeli Christian Bale i Melissa Leo za ulogu nametljive majke dvojice boksača, dovoljan su dokaz da film nije propao, ali i pokazatelj njegovih glavnih aduta. Upravo zato što je riječ o više-manje tipičnoj sportskoj drami o konstantnim padovima koji vode do uspjeha i scenariju koji je poprilično konvencionalan, kvalitetna gluma izdigla je “Boksača” iz ranga “prosječnosti”. Jedina iznimka je Amy Adams i uopće nam nije jasno zbog čega toliki hvalospjevi. Istina, pokazala je bradavicu kroz čipkasti grudnjak, ali ta ženska ni ne trepne dok izgovara svoje rečenice.

Snimanje kamerom iz ruke i imitiranje televizijskih snimaka boksačkih mečeva, nisu ništa novo, ali su funkcionalni upravo zato jer podižu dinamiku filma i izvrsno se isprepliću s tragikomičnim trenucima (nezaboravni chick fight sestara goropadnica i proklete snahe) pa vas film konstantno “diže”, iako ne postoji tipična napetost i vrhunac.

Boksač se dobro nadovezuje na naslove kao što su Ali, Djevojka od milijun dolara, Cinderella Man, Hrvač i pokazuje zašto su filmovi o boksu bolje prihvaćeni nego čisti boksački mečevi.

TAGOVIAmy Adams boks christian bale Mark Walhberg Melissa Leo

Komentiraj