recenzija
Carstvo velikog Oza: Čarobnjak bez magije
Oz novog milenija niti izbliza ne nudi čaroliju kakvom je šarmirao njegov slavni prethodnik.
Američki pisac Frank L. Baum napisao je hrpu dječjih romana, kratkih priča, scenarija, a pisao je i poeziju no najpoznatiji je po serijalu o avanturama u zemlji Oz koji je na koncu imao ukupno 14 nastavaka iako sam autor u trenutku pisanja prvog romana The Wonderful Wizard of Oz uopće nije razmišljao o serijalu. No, već po objavi 1900. godine roman postaje bestsellerom, a klinci su zavoljeli junake te su pisca zasuli pismima tražeći nastavak avantura. Uslijedilo je nekoliko nastavaka nakon kojih je Baum poželio okončati serijal, ali pisma ljutih fanova su nastavila dolaziti pa je on nastavio pisati avanture smještene u Oz praktički sve do svoje smrti 1919. godine. Njegovom smrću serijal nije završio jer su izdavači unajmili Ruth Plumly Thompson da nastavi smišljati zaplete u Ozu te je ona tijekom godina napisala još 21 roman.
Trailer originala
Dva desetljeća nakon Baumove smrti Hollywood je ekranizirao prvi roman, a film Čarobnjak iz Oza (kao redatelj je potpisan Victor Fleming iako je nekoliko filmaša sjedilo u redateljskom stolcu), za razliku od instant uspjeha kakav je imala knjiga, u početku ne postiže preveliki komercijalni uspjeh. Istina, kritičari su ga odmah zavoljeli, a tijekom desetljeća niti publika nije ostala imuna na šarm toga filma, pa on danas uživa status jednog od najomiljenijih filmskih naslova. Od tada je snimljen niz filmova, serija pa čak i nastavak Povratak u Oz, ali do posljednje produkcije u režiji Sama Raimija niti jedan od tih naslova nije prošao pretjerano zapaženo.
Na prvi pogled netipičan odabir, Raimi se u stvari činio idealnim jer ima poprilično iskustva s raskošno produciranim projektima (serijal Spider-Man) baš kao što sjajno barata mračnijim temama i motivima (svi ostali njegovi filmovi). K tome, većini tih filmova je zajedničko i da su obojani humorističnim tonovima pa se Raimi nametnuo kao savršen kormilar ovog projekta jer Carstvo velikog Oza raskošan je projekt s budžetom od 215 milijuna dolara, a Baumovo se djelo definitivno bavilo mračnijim temama, samo s lakšim i pitkijim pristupom razumljivim najmlađima.
S redateljske strane Raimiju se ne može previše toga prigovoriti jer je film odlično režiran, vizualno maštovit s besprijekornim efektima i savršenom 3D izvedbom. Nažalost, scenaristi filma David Lindsay-Abaire i Mitchell Kapner nisu bili na visini zadatka poput njega pa je njihov predložak nekako ostao u zrakopraznom prostoru tako da film cijelo vrijeme ostavlja dojam kao da autori ni sami nisu znali pišu li film za djecu ili za odrasle.
Radnja njihove verzije odvija se dvadesetak godina prije događaja opisanih u prvoj knjizi i Flemingovom klasiku te se, naravno, prilično referira na oba predloška. Sama priča je relativno zanimljiv uvod u dobro poznate događaje, ali su scenaristi zakazali kad je riječ o uvjerljivom dočaravanju likova pa u filmu, osim donekle naslovnog junaka u izvedbi Jamesa Franca, gotovo da nema niti jednog životnijeg i zanimljivijeg protagoniste. Samim time niti neki dramaturški preokreti nisu pretjerano iznenađenje baš kao što su neuvjerljive transformacije nekih likova. Pri tome su najgore prošle tri vještice među kojima je najmanje sreće sa svojim likom imala Mila Kunis što se tijekom filma potpuno nemotivirano transformira u glavnu negativku.
Nema u filmu niti previše simpatičnih sporednih likova (da ne govorimo o nezaboravnima poput Strašila, Limenog ili lava), a niti humora svojstvenog kako redatelju tako i samom literarnom predlošku. Stoga je konačan dojam nekako podjeljen budući da je sa vizualne strane doista riječ o pravoj poslastici sa pokojom jezivom scenom što u sjećanje priziva pravog Raimija. Istovremeno, ispod te blještave fasade nema gotovo ničeg drugog i sve je prilično pojednostavljeno.
Ova verzija, nažalost, nema nevinosti, šarma i magije kakvom je osvajao originalni Čarobnjak iz Oza ili kakvom je nedavno osvajao sjajni Hugo Martina Scorseseja. Ipak, da budemo posve iskreni i ovakvo Carstvo velikog Oza uvijek bismo radije preporučili od bilo kojeg nastavka Harrya Pottera, ultimativnog primjera sterilnog spektakla.
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
