Filip Filković Philatz: Kako sam stvorio novu Jugoslaviju

Idesh! u ovom zanimljivom intervjuju otkriva što se skriva iza utopijske vizije alternativne stvarnosti koju je ekranizirao domaći redatelj Filip Filković Philatz.

Pred kraj prošle godine Youtube je udario najzanimljiviji domaći spot nakon stvarno dosta vremena i udario tamo gdje prosječnog Hrvata najviše zna zasvrbjeti tipkovnica – povijest Blakana i što bi bilo kad bi bilo. Ovaj put nema klasičnog tko-je-prvi-počeo? pitanja jer nitko nije počeo ništa i prošla zajednica naroda uopće se nije raspala kako u uvodu u pjesmu Yustalgija priča Priki ili Haris Rahmanović, nova Menartova mora-biti-bolje MC akvizicija. Filip Filković režirao je spot i osmislio slike stvarnosti koja je mogla biti ali nije.
Unutra ima detalja koji zahtijevaju malo guglanja te misteriozni Hadden Science – tvrtka koja ima prste u svemu. Svaka sličnost sa Massive Dynamic je zanimljiva. Postavili smo mu više od deset pitanja.

Priki – Yunostalgija

Odakle ideja za spot?
Dobio sam prvu ideju odmah čim sam čuo pjesmu, ali nažalost ta ideja nije bila izvediva zbog budgeta. Kasnije sam raspisao scenarij i izvadio van ključne stvari, umjesto igranog djela koji sam mislio snimiti za spot. Napravio sam animirani intro, a ostatak prikazao kroz dekodiranu stvarnost. Isprva, spot je trebala biti mala, igrana, špijunska intriga.

Detalji iz pozadine priče proizašli su iz čistog razmišljanja o fiktivnim događajima, otvorio sam ‘kutiju’ i iz nje je izlazilo. Zamisli da je tokom sukoba i pregovora 1991. godine neka osoba imala odličan plan i rezoluciju problema. Zamisli da su svi tu osobu poslušali i krenuli drugim putem koji nama nije poznat. Mislim da je sve na jednom čovjeku i da bilo tko može napraviti promjenu – krenuo sam od te ideologije i s tim počeo graditi alternativnu povijest.

Koliko je trajala predprodukcija, razrada radnje i osmišljavanje alternativne stvarnosti i naslovnica časopisa?
Na spotu smo radili oko dva mjeseca na spotu, jako puno posla je bilo oko detalja, doslovno svaka naslovnica časopisa može se nekako protumačiti, pročitati i upiti nešto. Tako da za one koji vole triviju poput mene, ovaj spot je prepun njih.

Imaš li želju ovo što si pokazao u spotu proširi u dulju formu?
Mislim da je dobar temelj postavljen, imam dugačak scenarij koji sam napisao iz čiste volje tako da bi možda jednog dana uz kvalitetno financiranje i bio zainteresiran napraviti neki dugi metar, ali trenutno sam zaokupljen drugim projektima i idejama tako da priča o alternativnoj Jugi za sada počinje i završava sa spotom, ideji i vizualima iz Yustalgije.

Na relativno sličnom tragu je i još neobjavljeni dokumentarac Houston, we have a problem.
Pa zapravo, taj kvazi doc je možda nešto što bi ako se jednom i pojavi u nekoj duljoj formi, moglo biti gledljivo. Htio bih pogledati dokumentarac o toj temi jer je to nešto što ima veze s našim krajem u smislu detalja koji nisu do sada bili toliko javno poznati.

Post-apokalipsa/distopija se proteže i u Diyalinom spotu za Heart Juice i u Edinom spotu za Paniku. Čini se da ti je to omiljeni žanr makar Yustalgija nije distopija nego utopija.
Kod Diyale na kraju je Džamonjin spomenik u Podgariću, a na kraju Prikijeva singla je komunikacijski toranj s Petrove gore. Ima li, konkretno, Petrova gora kakvu dublju simboliku? Ili je to plan za turističku agenciju koja će voditi bogate strance po bizarnim spomenicima Narodno-oslobodilačke borbe i ostalim čudnim, a velikim objektima iz Sretnije ere(™)?
Mislim da se sa više strana može gledati taj utopijski/distopijski svijet u Yustalgiji. Dok se s jedne strane sve to čini jako idilično, lijepo napisano i bajno prikazano kroz inozemne časopise i knjige, situacija iznutra u toj “stvarnosti” koju gledamo uopće ne izgleda tako. To je opet taj neki udar stvarnosti koji nitko drugi osim ljudi koji žive u toj alternativnoj zemlji ne mogu shvatiti. Zanimljivo mi je kako ljudi na prvu vide spot o nekoj tamo mogućoj Jugoslaviji i ne gledaju srž spota već se samo uhvate Jugoslavije i onda komentiraju da li im je to ok ili nije, a zapravo, priča u spotu je namjerno i naglašeno dvosmislena.

Reverse Engineering feat Diyala – Heart Juice

Spotovi Ede Maajke Panika i Facebook, Diyalin Wander i Heart Juice pa čak i Ezoterija Hladnog Piva i Vatrina Limunova kora imaju zajedničku poveznicu, a to je isti svemir u kojem se sve to događa. Poveznica svih spotova je Hadden Science, moj “znanstveni” projekt. Zbog eksperimenata koje radi Hadden Science, u Vatrinom spotu limuni padaju s neba, u Heart Juiceu šalju čovjeka u prošlost, u Panici znanstvenik koji je prije radio u Hadden Scienceu napravi Tesla gun. Ivana Kindl pak na kraju spota za pjesmu Nisi sam u zemlju zatrpa svoja sjećanja u kapsulu koju je napravio Hadden Science, itd. Sve je to jedan moj osobni multiverse u kojem širim radnju.

Inspiracija zapravo dolazi kroz razne medije, ali pokušavam se zadovoljiti i inspirirati stvarima koje su me inspirirale dok sam bio mlađi, a to je znanstvena fantastika i u ovom slučaju alternativna stvarnost. Volim čitati knjige, fan sam Dunea, radova Chrisa Fossa, knjiga Neila Gaimana, Illuminatus trilogije, pisanjima Charlesa Forta, Aliena, Blade Runnera, Neuromancera i sl. Spominjem ove teme i autore jer je vezano uz cijelu temu razgovora, mogao bi o autorima knjiga i filmova koji inspiriraju pričati do prekosutra.

Džamonjin spomenik na kraju Heart Juicea je čisti vizualni simbolizam, ikonoklastičan pogled na neku umjetnost koja može reflektirati neko značenje, nema nikakvih jugonostalgijskih momenata jer nisam jugonostalgičar, želio sam jednostavno iskoristiti taj spomenik u svojem radu. Švicarci Reverse Engineering bili su oduševljeni idejom jer obožavaju taj spomenik.

Petrova gora tj. kako se u Yustalgiji zove “Gvozd” upravo i je turistička destinacija, postoji mali znak pored spomenika na kojem sve piše, a u spotu Priki radi neku vrstu katarze na tom mjestu.

Mislim da su općenito svi zasićeni s post-apokalipsom i tom temom u pop kulturi, ideja kojom idem kod svojih spotova nije da prikazujem apokalipsu i propast nego da pokažem neku evoluciju. Ne želim raditi apokaliptične stvari jer mi je cilj pokazati nadu i ispunjenje, u bilo kojoj formi to bilo. Vidjeli smo sve moguće apokalipse s hollywoodskog gledišta, zasitili smo se, who cares.

Koji su najkvalitetniji spotovi (domaći i strani) u prošloj godini po Filković selekciji? Pratiš li rad ljudi poput Mark Weavera, Rob Sheridana ili Neila Kruga? Koji je najzanimljiviji grafički dizajner danas?
Krug ima odlične Jodorowsky radove, sviđa mi se taj stil i put. Iskreno ne pratim toliko spotove, sve što MTV i slični serviraju pod spotove je kao nekakvo komercijalno punjenje i izgubio sam interes za to, vidim ih, ferceram ih, ali svi su nekako isti. Mislim da se događa neki Fermijev paradoks u tom smislu komercijale spotova i u kojem smjeru ide.

Super su mi projekti koji nešto pokrenu, poput M.I.A. Bad Girls Romaina Gavrasa, spot koji je pokrenuo internet istraživanje je li je moguće i kako je moguće izvesti te akrobacije u spotu – super ideja i super izvedba! Super su mi i Purity Ring Lofticries od Rojasa, mali individualni spotovi koji naprave impact.

Mogu navesti odlične filmove u mojoj selekciji iz 2012; Amour od Hanekea, Shame od McQueena, Looper od Johnsona, odličan Dredd od Petea Travisa i Alexa Garlanda! Totalni sam fan Dredda i drago mi je da je netko napravio takav film za jako mali novac prema hollywoodskim standardima. Zatim Cosmopolis od Cronenberga, Cloud Atlas i da ne duljim; naravno The Dark Knight između ostalih.

Na 3:18 pojavljuje se plakat od Kunstterorrist u pozadini dok beskućnik gura kolica. U kojoj je fazi taj projekt? Na 4:51 u kadru je “Muzej Katedrala” s nečim što liči na masonski simbol iznad. Ima li još koji easter egg unutra?
Kunstterrorist je uvijek aktivan, ali izgubio sam interes raditi radove vezane uz rat i politiku oko čega se taj projekt isprva vrtio i referirao. Trenutno sam se više okrenuo i fokusirao na neke znanstveno i psihološki inspirirane stvari. Postoji cijeli set novih audio-vizualnih Kunstterrorist radova koji bi trebali biti gotovi krajem 2013. godine. Jedno vrijeme sam bio dio projekta “Danger Global Warming” i radili smo spot s Hughom Cornwellom, ali u jednoj fazi dok smo radili taj projekt sam shvatio kako nema smisla više raditi ta upozorenja jer smo već tu, prešli smo prag, trebamo se okrenuti stvarima koje su aktualne, a ne razmišljati preventivno o nečem što je daleko iza nas.

“Yustalgija” je prepuna malih (kako ti kažeš) easter eggova, što stvarnih detalja koje smo snimili što dodanih, tako da ne čudi da bi se razni simboli mogli pronaći u nekim formama na javnim lokacijama. Zanimljivo je promatrati kako ih ljudi tumače jer ih najčešće protumače krivo, to pokazuje koliko direktno gledaju, a ne razmišljaju o većem smislu u kontekstu priče. Radi se o kratkoj formi spota u kojoj se ne može sve objasniti, zato je tu potrebna mašta – nastavi niz.

Koji je sljedeći projekt?
Sljedeći veliki projekt je moj film Elbow oko kojeg trenutno okupljam ekipu i radim veliki research. Radi se o znanstveno fantastičnoj drami i imamo neke jako dobre teme, ideje i pozadinu za to. Trenutno skiciramo film i radimo storyboard prema scenariju koji sam napisao. Glazbu za film radi domaći indie bend Kimiko, a u filmu se pojavljuju neka jako poznata imena koja još nisu iskorištena u ovoj formi i u ovakvim izdanjima. Realiziram par svojih novih spotova, a paralelno, pomažem u razvijanju velikog filma mojeg suradnika i prijatelja Zdenka Bašića Tales of the Wind koji će uistinu biti nešto jako bitno za ovo podneblje.

TAGOVIFilip Filković Filip Filković Philatz intervju Philatz redatelj spotovi video spot