Kino pregled
Filmski kino-lipanj: Supermen i zombiji

U bučne kino dvorane ovog mjeseca slijeće Čovjek od čelika, Brad Pitt bježi od zombija-sprintera, a M. Night Shyamalan radi obiteljski film s obitelji Smith.
Čovjek od čelika (Man of steel)
Kao što smo prošli mjesec brojali dane do izlaska novog Abramsovog Star Treka, tako je ovaj mjesec podređen križanju dana na kalendaru do premijere nove inkarnacije priče o Supermanu. Rana fanboyjevska cmizdrenja i prigovaranja zašto Superman ne nosi crvene gaće na plavom trikou (odgovor: jer nije maturant) zamijenilo je oduševljenje trailerima, a onaj posljednji jedan je od najboljih koji smo gledali u posljednje vrijeme.
Britanac Henry Cavill preuzima glavnu ulogu u filmu koji priči pristupa od samih početaka, kao još jedan stripovski reboot. S negativcem idu odmah u glavu — General Zod, jedan od najvećih Supermanovih stripovskih neprijatelja, suprotstavlja se Čovjeku od čelika, a glumi ga Michael Shannon, najširoj publici možda ne toliko poznat, ali vi bi ga trebali znati kao psihopatskog prohibicijskog agenta iz Boardwalk Empirea. Ako bude upola poremećeno-psihotičan kao tamo te u parodiji onog pisma Delta Gamma sestrinstva, bit će odličan.
Nakon najave filma, dobar dio fandoma bojao se redatelja Zacka Snydera zbog Sucker Puncha, ali najveća opasnost ovdje je scenarist David S. Goyer, koji je rijetko kada napravio išta dobro kad su ga ostavili bez nadzora. To ovisi što mislite o Blade trilogiji, ako treba možemo prvi dio nazvati iznimkom, ali nadajmo se će njegov kompa Christopher Nolan dvaput provjeriti što je ovaj pobacao u scenarij. Na filmskoj strani Goyer je, između ostaloga, kriv za drugi Ghost Rider film, a na televizijskoj je pokušao voditi obećavajući, ali kilavi FlashForward te užasni Da Vinci’s Demons.
Svjetski rat Z (World War Z)
Zombiji se ovih dana nose kao vampiri nedavno, a The Walking Dead je najgledanija serija na američkoj televiziji. Mozgojedi u adaptaciji istoimenog apokaliptičnog horor-romana su, doduše, malo zajebaniji utoliko da ne šepaju prema vama, već svoje mete napadaju poput Usaina Bolta na cracku. Brad Pitt glumi zaposlenika Ujedinjenih naroda koji pokušava pronaći način zaustavljanja epidemije (iliti: zašto zombiji postaju zombiji), dok stvari odlaze kvragu svuda oko njega.
Film je prošao kroz podosta problema, između ostalog trebao je izaći još prošlog prosinca. J. Michael Straczynski, fanovima znanstvene fantastike najpoznatiji kao autor epskog SF-a Babylon 5, potpisuje scenarij adaptacije koja u proces razvoja nije uključila izvornog autora Maxa Brooksa. Produkcija je jedno vrijeme stajala, doveden je Damon Lindelof kao “script doctor” i dobar dio zadnje trećine filma je prerađen.
S druge strane, Brad Pitt. Čiji je zadnji loš film bio… što, Troja? Pretjerujemo malo, lanjski Killing Them Softly nije bio onako dobar kakav je trebao biti. Ali poanta je — tip rijetko fula s filmovima. I dok World War Z sigurno neće biti film koji će mu konačno donijeti Oskar, mi se nadamo dobroj postapokaliptičnoj makljaži zombija.
Zemlja: Novi početak (After Earth)
Vjerojatno ćete odmah odlučiti namjeravate li pljunuti lovu na kino-kartu kada shvatite tko je redatelj. Famozni i često parodirani M. Night Shyamalan predvodi film koji je zapravo obiteljski vanity projekt obitelji Smith. U glavnim ulogama su Will Smith i njegov 14-godišnji sin Jaden (“glumac, reper i plesač”, kaže Wikipedija), a mama Jada Pinkett je producentica (čitaj: slaže sendviče). Film je smješten tisućljeće u budućnost, kada je čovječanstvo zbrisalo sa Zemlje nakon kataklizmičkih događaja. Smith i Smith mlađi su “svemirski rendžeri” čiji se brod srušio na Zemlju, sada nastanjenu raznim krvoločnim stvorenjima…
Ima ona par godina stara internetska zajebancija o ocjenama Shyamalalalanovih filmova, koje prate prilično linearni trend pada. The Last Airbender završio je na 6% pozitivnih ocjena na agregatoru filmskih kritika Rotten Tomatoes, dok After Earth za sada ima 12% pozitivnih recenzija. Što znači da tip zapravo napreduje, i to za 100% Bravo frajeru!
Iskupljenje (Hummingbird)
Akcijski triler s Jasonom Stathamom koji glumi… Jasona Stathama, kao u svakom filmu. Joseph “Joey” Jones je bivši britanski specijalac koji se vraća iz Afganistana te završava na kao beskućnik i veteran koji se teško nosi s posljedicama rata. Kako bi se izvukao iz problema, uzima tuđi identitet, ali uskoro upada u kriminalno podzemlje Londona… Dodajte malo pravedničke osvete i imate film.
Majstori iluzije (Now You See Me)
Film vrlo solidne postave sa Jessejem Eisenbergom, Markom Ruffalom, Woodyjem Harrlesonom te Morganom Freemanom kao mađio… pardon, “iluzionistima” koji pljačkaju banke te potom novac bacaju publici na svojim predstavama.
Pripravnici (The Internship)
Owen Wilson i Vince Vaughn su burazeri u buddy-buddy filmu kojeg Vaughn supotpisuje sa redateljem Shawnom Levyjem (Night at the Museum). Stari kompanjoni se ovdje furaju na već isprobanu foru nezrelih četrdesetogodišnjaka, nastojeći evocirati neke bolje, mlađe dane kada su zajedno digli parsto milijuna na komediji Wedding Crashers. Ovdje glume dvojicu friško nezaposlenih tipova koji su naumili zgrabiti poprilično traženo mjesto stažista u Googleu. Radi se komediji, ako ne skužite isprve gledajući trailer.
Poziv (The Call)
Triler sa Halle Berry u glavnoj ulozi koji nas podsjeća da žena srećom nije mrtva, iako je zadnje desetljeće sugeriralo da njena karijera jest. Triler čiji tagline kaže, “Služba hitne pomoći zaprima 188 milijuna poziva godišnje. Ovaj je bio osoban.” Berry glumi ženu koja je napravila katastrofalnu grešku kao operaterka službe telefona 911 te indirektno skrivila ubostvo mlade djevojke… Brad Anderson režira, znan vam kao redatelj Baleovog psihološkog trilera The Machinist.
Čudovišta sa sveučilišta (Monsters University)
I na kraju nešto čime se rijetko bavimo na Ideshu — crtić. No, dobro. “Animirani film”. Dolazi iz Pixarove radionice koja je znala rastopiti i najčvršće vanjštine, a ovaj je prequel jednog od prvih Pixarovih filmova, Monsters, Inc. Vraćen nekih 10 godina unatrag prije događaja izvornika, ovog puta smješta smotane junake na faks gdje uče zastrašivanje. Zvuči slatko, ali onda se sjetite da vjerojatno moraju slušati i “statistiku zastrašivanja”, “matematičke metode zastrašivanja” i “makroekonomsku teoriju zastrašivanja”. Naravno, totalno u pauzama između predavanja gunđaju da im “to nikad neće trebati u životu”.