Kada se spomene Guyja Ritchieja, teško mi je ne sjetiti se vrhunskih filmova s početka njegove karijere. Postao je sinonim za stilizirane i sirove filmove pretrpane akcijom iako sam dobio osjećaj da se njegova vizija pogubila putem — nakon što su se u njegovom životu (nakon Madonne) pojavili veći filmski studiji s još većim budžetima. Veliki budžet znači i veće kompromise pa mi je tako teško izdvojiti neki Ritchiejev film nakon RocknRolle.
Neizbježni pregled filmografije do danas
Da, bila su tu i dva Sherlocka Holmesa s Robertom Downeyjem Jr.om koja su bila okej, ali se više ni ne sjećam Ritchiejevog utjecaja.
Moja djevojka voli The Man from U.N.C.L.E., ja nisam bio najsretniji — čak toliko da nikako nisam mogao ostati budan. Kralja Arthura sam prestao gledati vrlo brzo nakon samog početka. Teško je za Aladdina koji je zaradio masne novce reći da je promašaj, ali u pitanju je Disneyjeva zlatna koka. Taj film je mogao režirati bilo tko i opet bi zaradio sulude svote novca.
The Gentlemen je prepoznatljivim stilom i likovima podsjetio na Ritchiejeve mlađe dane. I ne, nije stvar u tome da ga smještam samo u filmove s lokalnim gangsterima i sitnim kriminalom.
Wrath of Man je bio dosadnjikav akcijski triler, Operation Fortune nisam ni htio gledati nakon bolnog trailera.
A ovaj novi?
I pojavio se taj jedan film koji sam pogledao samo zbog glavnog glumca. Kad vidim da glumi Jake Gyllenhaal, ja gledam. Mislio sam da se film zove The Covenant. I onda sam uočio. „Guy Ritchie’s The Covenant”. Osjetio sam kako polako dižem gard, kako se spremam za razočaranje. I pogodite što? Nisam bio razočaran.
Ovo je možda najbolji Ritchiejev film u posljednjih desetak godina. Traileri nisu obećavali. Ako baš morate pogledati trailer, evo ga ispod, ali toplo preporučam da ga preskočite.
Ovo je ratni film smješten u Afganistanu gdje američka vojska treba pomoć lokalaca kako bi im prevodili i interpretirali stvarnost. Američki narednik John Kinley ostaje bez svog prevoditelja, a njegovo mjesto zauzima novi prevoditelj — Ahmed. Afganistanac snažnog identiteta i građe bira pomoći Amerikancima zbog osobne tragedije koja ga je snašla, a s Kinleyjem ne klika na prvu. Dio lokalaca ga smatra izdajicom. Amerikanci ga prihvaćaju kao svoga samo u misijama, a o njegovom osobnom životu ne žele znati gotovo ništa. Ahmed je zvijezda filma, ne boji se suprotstaviti naredbama kada smatra da su krive — za što itekako ima podlogu jer poznaje prostor i ljude bolje od ikog iz odreda.
Prva polovica filma je odličan ratni film, ali oko polovice se stvari mijenjaju — Kinley i Ahmed moraju preživjeti povlačenje po izrazito grubom terenu, a Ahmed pokazuje nevjerojatnu snagu i odanost. Montaža njihove muke kroz veličanstvene krajolike je vrhunska, ali ostavlja vremena za propitkivanje odanosti američkom vojniku. Kako bih izbjegao spojlanje bilo čega što već ne piše u sinopsisu, nakon ovog povlačenja film itekako mijenja ton i dobio sam dojam da gledam drugi film, s drukčijim ritmom i drukčijim pravilima. Nakon malo mentalne gimnastike sam se uvjerio da je to okej, dva filma u jednom. Sve do završne četvrtine filma kada dobivamo i treći film — koji najviše podsjeća na Ritchiejeve grijehe iz prošlosti, ali ne može se poreći da je u pitanju napet zaključak filma.
Ritchie je možda propustio priliku da pretvori film u nešto više i dublje. Priča o afganistanskim prevoditeljima i tumačima je često zaboravljena priča. Amerikanci su brojnim Afganistancima obećali vize i spas od talibanskog režima, novi život u Americi — a ta obećanja nisu ispoštovana. Na samom kraju film se pojavljuje važan tekst — Talibani su pogubili više od tristo afganistanskih tumača, zajedno s njihovim obiteljima. Ritchie je samo zagrebao u američko licemjerje i izbirljivost pri očuvanju života, a umjesto da istjera taj narativ do kraja izabrao je grandiozni finiš.
Gyllenhaal je maestralan u ulozi izmučenog narednika Kinleyja, ali prava zvijezda filma je Dar Salim u ulozi Ahmeda. Ovo bi mu mogla biti prekretnica u karijeri, samo se nadam da neće prihvaćati tipske uloge.
Ovo je film koji neće pogledati puno ljudi jer nije blockbuster u pitanju. Zaradio je nekih šest milijuna u kinima. Nećete ga pronaći na pregledima najboljih filmova godine, a vjerujem da zaslužuje priliku.
Ocjena? Čvrstih 7.8 u mojim očima.
