Iron Man 3: Zasluženi vođa Marvelove filmske ergele

Promjena autorske ekipe donijela je prijeko potrebnu svježinu serijalu koji se već u svojem drugom izdanju činio prilično umornim. No, Shane Black je vrlo dobro odradio svoj posao.

Otprilike u isto vrijeme kada je Shane Black (to mu je pravo ime iako zvuči kao iz stripa) dobio ulogu u Predatoru pošlo mu je za rukom prodati i svoj prvi scenarij. Predator je prošao prilično dobro ali Black je bio tek jedan od hrpe mišićavih glumaca u Švarcovoj sjeni pa mu to baš i nije oživjelo glumačku karijeru. Istovremeno, Blackov scenarij o mladom ubojitom murjaku na rubu živaca i njegovom partneru veteranu koji se sprema u mirovinu iskusni je Richard Donner pretvorio u jedan od najboljih akcijskih filmova osamdesetih. Uspjeh Smrtnonosnog oružja usmjerio je Blacka iz glume u scenarističke vode, a on je ubrzo postao kraljem akcijskih scenarija.

Istina, uvijek se tu radilo o oprobanoj buddy-buddy špranci i podjednakom omjeru akcije i komedije, ali mnogi su to radili, a ipak je najčešće baš Blacku uspjevalo pružiti dobar rezultat, pa brzo dolazi do statusa najplaćenijeg holivudskog scenariste. Prvi scenarij prodao je za 250 tisuća, a već četiri godine kasnije dobio je 1,75 milja za Prljavi igraju prljavo što je tada bio rekordni iznos isplaćen nekom scenaristi. Još koju godinu kasnije Black je nadmašio svoj rekord dobivši čak četiri milijuna za Posljednji poljubac. Nažalost, oba su filma propala u kinima (nezasluženo, pa svi smo gledali hrpu glupljih filmova što su namlatili lovu) što je uz relativno slabu prođu skupog Posljednjeg akcijskog junaka dovelo Blacka u nezavidnu poziciju. Studiji više nisu bili spremni ulagati lovu jer se činilo da ga ne ide, a po njegovom osobnom priznanju i njemu je bilo dosta takvog pritiska pa je Black ispario na nekoliko godina. U novom se mileniju vratio scenarijem glupog naziva Kiss Kiss Bang Bang na kojem je debitirao kao redatelj, a iako se radilo o izvrsno crnohumornom noir krimiću, Black opet nije imao sreće te je film jedva povratio uloženih 15 milijuna dolara. No, Black je dao glavnu ulogu Robertu Downeyu jr. kojem u to vrijeme baš i nisu cvjetale ruže kao danas, a upravo je Downey insistirao na tome da Shane Black preuzme trećeg Iron Mana nakon povlačenja Jona Favreaua, redatelja prva dva nastavka. I tako je opet oživjela karijera Shanea Blacka.

Iron Man 3 već je tijekom vikend otvaranja zaradio 175 milja samo u Americi, a film je u svjetskim kinima u prva dva tjedna zaradio više od 760 milijuna dolara te je nakon Osvetnika riječ o najgledanijem Marelovom filmu. Ne čudi stoga da su svi vrlo zadovoljni pa tako i Black za kojeg najnovije vijesti kažu da bi trebao poraditi na projektu oživljavanja legendarnog pulp junaka Doca Savagea. Upravo se taj projekt čini kao stvoren za pulp majstora Blacka. Iako su prvim Iron Manom mnogi bili oduševljeni moram priznati kako ne spadam u onaj dio zagovornika tog filma koji mi je bio solidan, ali ništa više od toga. Nastavak je pak bio još gori i iskreno, spada u onu rijetku skupinu filmova za vrijeme čije projekcije sam razmišljao o bijegu iz dvorane (što se tijekom svih ovih godina nije prečesto događalo) pa sam upravo stoga snizio svoja očekivanja uoči dolaska trećeg nastavka. Moguće da je to pomoglo, ali pokazalo se da je treći dio veliki napredak u odnosu na dvojku (pa i na cijeli serijal) te je riječ o brzom, nabrijanom i vizualno sjajnom akcijskom spektaklu u kojemu se na trenutke moglo prepoznati nešto starog Blacka.

Malo crnog humora, malo noirovskih fora, besprijekorna realizacija akcijskih scena (3D izgleda uistinu odlično), produbljivanje nekih odnosa među likovima, par zgodnih scenarističkih dosjetki te zbilja izvrsna glumačka ekipa (uvijek dobri Guy Pearce i nevjerojatno zabavni Ben Kingsley kojeg dugo nismo vidjeli u ovako razigranom nastupu) učinili su trojku bezbolnom i nepretencioznom zabavom. Obzirom da je riječ o najgledanijem izdanju franšize za očekivati je da će biti snimljen i četvrti dio bez obzira što Downey kaže da nije spreman još jednom obući željezno odijelo. Kad bi ovako izgledali holivudski blockbusteri nitko se ne bi bunio.

Naprosto, radi se o onom naslovu u kojemu će posve sigurno uživati ljubitelji akcije i superherojskih naslova ali niti ostali neće biti previše udavljeni jer Black je napisao koherentnu priču, ubacio par zanimljivih likova, malo obojao humorom i tako ponudio i nešto više od pukog nizanja akcijskih prizora.

TAGOVIiron man recenzija filma shane black