Film i TV

povijesno?

Aside Banners

Je li Spider-Man No Way Home najbolji Marvelov film dosad? Pogledao sam ga i evo što mislim

Piše , Objavljeno

Izvor: Youtube Screenshot

Bit će spoilera. Čitaš na vlastitu odgovornost.

Ovo je osobna recenzija. Ne znam koliko kartica teksta će biti teška, puštam da sve curi iz mene. Kao paučina iz zapešća Tobeyja Maguirea.

Pogledao sam film prvi put u četvrtak. Pogledao sam ga u subotu opet. Imam potrebu gledati ga još jednom, ali je previše u tako kratkom razdoblju. Ne želim da mi zbog pohlepe dosadi, to bi bilo grozno.

Film počinje gdje je prošli završio – J.K. Simmons kao J. Jonah Jameson, urednik tabloidnog, fakenewsastog (pridjev) Daily Buglea otkriva svijetu da se ispod maske Spider-Mana krije Peter Parker, klinac.

Mysterio je izmanipulirao snimku s londonskog mosta, izgleda kao da je Spidey sa Starkovim dronovima ubio Mysterija. Peter, MJ i njegovi najbliži se moraju nositi s tom novom stvarnosti, dio javnosti ga podržava, dio ponavlja kako je Mysterio bio u pravu. U nekoliko trenutaka filma vidimo polarizaciju društva kakvoj sve češće svjedočimo, od političke pa evo do zdravstvene. Svjesna kritika društva? Vrlo vjerojatno, pogotovo za film koji je sniman pod strogim COVID protokolima.

Brzo dobivamo uvid, doduše u samo jednoj sceni, da je Matt Murdock dio ovog svemira. On je odvjetnik Peteru, a isto tako vidimo da je prokleto dobar odvjetnik kada onako slijep uspijeva uhvatiti ciglu bačenu kroz prozor Peterovog stana u Queensu. Na kojoj je napisano “We beleive Mysterio”, dodatno približavajući nam intelektualne kapacitete svih ljudi koji guraju teorije zavjere. Iako nismo vidjeli Daredevila s maskom, ovo nam itekako škakljika maštu, a sa zadnjom epizodom Hawkeyea smo vidjeli i da je Kingpin dio MCU-a. Koliko ćemo još likova vidjeti kako se pojavljuju u ovom filmskom svemiru? Nadamo se puno.

Peter, MJ i Ned ne uspijevaju upasti na faks, niti na MIT niti na bilo koji drugi. Peter poželi pitati Dr. Strangea za pomoć, Strange mu pokušava pomoći sa čarolijom zaboravljanja koja balansira na granici između poznatih i nepoznatih carstava. Strange počne s bacanjem čini, ali Peter mu promijeni čaroliju nekoliko puta, njihov svemir počne pucati. Strange zaustavlja čaroliju, ali kako vidimo nekoliko minuta kasnije – nekoliko bića koji znaju da je Peter Parker Spider-Man se provuklo iz drugih svemira.

Scena borbe na mostu s Doctorom Octopusom je fantastična. Doc Ock želi nauditi Peteru, ali u samoj borbi skida masku Peteru i shvaća da to nije njegov Peter. Ovdje se situacija počinje razjašnjavati. Bića povezana sa Spider-Manom iz različitih svemira se slijevaju u svemir u kojem je Tom Holland Peter Parker.

Odjednom se vraćaju i Green Goblin, i Electro i Sandman, Lizard također… Svima je jasno da u svojim svemirima umiru, a Peter Parker Toma Hollanda ih želi izliječiti – na poticaj tete May. #CureThatAss

Jon Watts je dobio priliku režirati Spider-Man: Homecoming i napravio je korektan posao. Toliko korektan da su mu prepustili cijelu “Home” trilogiju. Nisam oduševljen vizualnim tonom filma ni nekim montažnim izborima – pogotovo u scenama koje uključuju Willema Dafoea dok dominira svakom scenom u kojoj se pojavi. Dafoe bi bio u ulozi Normana ili Goblina, a kadrovi su često samo skakali po ostalim sudionicima scene umjesto da nam dopuste da apsorbiramo svaku sekundu Dafoeove izvedbe. Stvarno mi je bilo drago što je Dafoe odmah na početku razbio Goblinovu masku, najveću grešku Raimijevog filma koja je sakrila izražajnu facu Willema Dafoea. Ovaj Green Goblin, zajedno s kapuljačom je izgledao znatno bolje.

Zlikovci u ovom filmu funkcioniraju znatno bolje nego u nekim prijašnjim ostvarenjima, vidim njihove mane, a i žalim ih na trenutke. Peter Parker je dobar lik koji im želi pomoći. Do jednog trenutka.

Marisa Tomei je opet odlična kao teta May, poduzetna je i snažna, a zadržava moralnost bez obzira na pritiske stvarnog i okrutnog svijeta. Teta May umire. Na sekundu sam pomislio – nema šanse da ju je Goblinova lebdjelica tako pokosila, a njoj nije ništa, ali čim je izgovorila famozne riječi o velikoj moći i odgovornosti… Znao sam da je gotovo. Prvi put u tri filma se Peter susreo s nevjerojatnom tragedijom, tragedijom koja je dio DNK lika Petera Parkera jednako kao i paukovi kromosomi.

Nakon tragedije dobivamo ono što smo čekali, ono čemu smo se nadali. I Andrew Garfield i Tobey Maguire su u filmu! Ned otvara portale kroz koje pokušava pronaći Petera Parkera, a ova dvojica uskoče u stan Nedove bake.

Nagađalo se dugo hoće li se pojaviti u filmu, pričalo se da su u trailerima digitalnim zahvatima obojica izbrisana, ali je bilo divno vidjeti potvrdu svih teorija na velikom ekranu. Garfield i Maguire su dobro odradili svoje uloge, a pomogli su Hollandovoj verziji Petera Parkera nositi se s tragedijom koja ga je snašla. Neke od najboljih scena su upravo interakcije između samih Spider-Mana, od emotivnih do šaljivih, a scena u kojoj Garfield pomaže Maguireu ispucati bolna leđa je jedna od onih bizarnih scena koje ti ostaju urezane u pamćenje.

Garfield dobiva priliku iskupiti se za djelomično promašene nastavke, a spašavajući MJ uspijeva dobiti “closure” zbog neuspjelog pokušaja da spasi “svoju MJ”, Gwen Stacy.

Veza između Petera (centralnog Petera) i MJ djeluje organski, što i ima smisla s obzirom na to da se kroz medije provlače informacije o vezi Toma Hollanda i Zendayje. MJ je također snažna točka u filmu, tinejdžerica koja ima čvrst stav, ali koja nije “dama u nevolji” kao što je to često slučaj s jednodimenzionalnim romantičnim interesima u superjunačkim filmovima. MJ ovdje pomaže Peteru, uz njega je te čak riješava i neke probleme te ukazuje Peteru na njegove propuste.

Na samom kraju Peter se žrtvuje i svi ga zaboravljaju što nas dovodi do “soft reboota” franšize. Ni MJ ni Ned više ne znaju tko je Peter Parker, on ima novo stripovsko odijelo i priča može ići u bilo kojem smjeru, a Tom Holland i dalje može ostati dio nje.

Ono što me frustriralo u filmu? Ned je grozan prijatelj. U ranijim nastavcima je bio simpatičan, dinamika između njega i Petera je bila dobra i zabavna, ali me ovaj put ozbiljno iritirao. Kao lik je površan, uvijek se neprikladno izbrblja i uopće ne sluša što mu se govori. Kasnije smo saznali da on isto ima afinitete prema magiji, čak ga je u jednom trenutku i spasio plašt od Dr. Strangea. Žao mi je što nije samo ostao običan naporan prijatelj.

Dr. Strange je bio čudan u ovom nastavku. Ne znam što više reći, a post-credit scena koja je zapravo trailer za novi Strangeov solo film ostavlja prostora za različite teorije tko je zapravo Dr. Strange u No Way Homeu.

Imam dojam da imam još toliko toga reći, ali se ne želim vrtiti u krug. Ovaj film je bio savršeno ostvarenje za sve fanove MCU-a i Spider-Mana kao lika. Je li imao manjkavosti? Svakako. Rupa u priči? Svakako. Nekih loših montažnih izbora? Itekako. Ali izaziva onaj osjećaj kakav sam imao kada sam prvi put kupio strip sa Spider-Manom i Chryslerovom zgradom na naslovnici. Tako bi trebalo biti stalno. Ovaj film je pobjeda za sve fanove žanra, sigurno je pri vrhu Marvelovih filmskih ostvarenja.

Iduće? Dr. Strange kojeg režira Sam Raimi. MCU postaje sve luđi.

TAGOVIfilm film 2021 marvel mcu Spider-Man superjunaci