Psihijatrijski slučajevi
Najgori, najbizarniji i najodvratniji reality showovi
Ne trebate biti diplomirani psiholog da bi postavili dijagnozu kako bi sudionici i glavni akteri ovih reality showova trebali biti zadržani na promatranju u Vrapču. Televizijska eksploatacija na najgori način.

Toddlers & Tiaras
Roditelji često svoje neispunjene životne ambicije prenose na djecu, a ovaj reality je najodvratnija vrsta takve poremećenosti. Prati roditelje i njihove klinke koji se spremaju za izbore ljepote, no problem je što se radi o djeci s jednoznamenkastim brojem godina. Odvratno je gledati kako roditelji na vrtićku djecu stavljaju količinu šminke za koju bi i Ava Karabatić rekla “nije li to možda malo previše”? Kako uopće netko može držati kameru gledajući ovo, a da ne prijavi socijalnoj službi? Čisto izrabljivanje djece za pet minuta televizijske slave.
I Cloned My Pet
Ovo doduše nije kontinuirani reality show, već jednokratni specijal, ali svejedno spada u kategoriju glupog, bizarnog i odvratnog. Ljudi se često emocionalno vežu uz svoje kućne ljubimce kao da su im djeca. To je normalno. Do neke razine. Ljudi iz ovog riel’tija su katapultirani par razina iznad toga. “Junakinja” specijala je srednjovječna gospođa koja je za kloniranu reinkarnaciju svog ljubimca platila 50,000 dolara, a grozna ironija jest da klonirani ljubimac sliči voljenom originalu u jednakoj mjeri kao svaki pripadnik iste pasmine. Žena je čuvala svaku sitnicu koju je njen pas taknuo, čak i posljednji komad piletine i vode koju je jeo i pio – pazite sad – cijele tri godine nakon što je ljubimac uginuo. Trenutno samo jedna zemlja radi komercijalno kloniranje životinja – Južna Koreja.
American Stuffers
A kad smo kod ljudi koji teško podnose ugibanje svojih ljubimaca – prepariranje životinja kao trofej je pomalo abnormalno samo po sebi, ali ljudi iz ovog realityja… Potpuno se suosjećamo s ožalošćenim vlasnicima ljubimaca, ali prepariranje krepanog četveronožnog prijatelja te izlaganje njegovog krepanog leša na komodi u dnevnoj sobi je truuuuuunku previše jezivo za nas. Pitamo se, žele li zadržati i njihove izvađene iznutrice, pospremaju li ih nekud u staklenci? Pardon ako ste malo prije ručali.
My Strange Addiction
Show prati ljude s neobičnim kompulzivnim poremećajima koji variraju od tek bizarnih – poput čovjeka koji jede staklo ili žene opsjednute šminkom – do odvratnih poput kopanja dlaka po tuđim odvodima u kupaonici. U nedavnom finalu posljednje, treće sezone showa prikazana je ispovijest 53-godišnje žene oboljele od raka koja pije i kupa se u vlastitom urinu, čak ispire oči njime. Ljudi različito podnose stres, neki loše vijesti – pogotovo o vlastitom zdravlju – primaju teže i ne mogu se nositi s time sami. Njima treba pomoć, a ne tri kamermana i producent koji će ih snimati kako se kupaju u vlastitom urinu i onda to emitirati pred nacionalnom publikom željnom tjedne doze bizarnosti i ekscentričnosti. U međuvremenu, licemjerne organizacije poput PTC-a (Parents Television Council) protestiraju zbog homoseksualaca na televiziji. Ljudi su, generalno govoreći, idioti.
I Didn’t Know I Was Pregnant
Postoji niz glupih i odvratnih showova na temu trudnoće, recimo Teen Mom, čiji je naslov jasan sam po sebi. A onda je tu reality show I Didn’t Know I Was Pregnant… Jedna “akterica” udebljala se, ali pretpostavila da se radi o depresiji. Pokrete u trbuhu zamijenila za plinove, a bolove pri porodu za začepljenost. Pritom joj nije palo na pamet otići liječniku, a na kraju je porodila dijete u WC školjku. Ponekad čovjek pomisli da bi pravo o začetku djece trebalo zakonom regulirati. Šlag na pitu od dreka su idiotske, neuvjerljive i totalno bizarne rekonstrukcije scena. Jer trebamo vizualnu sliku glupače koja je uspjela poroditi dijete u WC školjku.
Hoarders, Hoarding:Buried Alive, Confessions:Animal Hoarding
Tri riel’tija o kompulzivnom “kolekcionarstvu”. Gle, ok, kužimo ovo na nekoj razini. Većina nas ima “univerzalnu ladicu” gdje završavaju raznorazne gluposti koje nam vjerojatno više nikad neće trebati, ali lijeni smo baciti ili računamo na onih 1% šansi da nam zatreba. Neke sitnice imaju sentimentalnu vrijednost, iako su potpuno beskorisne, pa leđe u nekom ormariću. “Šteta bacit'”. To je jedno. Drugo je kad imaš toliko stvari u stanu pa kenjaš vani iza kuće jer je onaj u kući začepljen zbog hrpetine nakupljenog smeća. Ili više životinja od maksimirskog Zoološkog vrta u i oko kuće, pa živiš u odvratno nehigijenskim uvjetima sa desecima i desecima mačaka i psima koji kenjaju gdje stignu.