Manje poznata priča o nikada snimljenom Supermanu Tima Burtona

U iščekivanju da se ovog ljeta u nebo vine Superman – novi stari superjunak iz tvornice likova DC-a, gotovo 15 godina nakon propalog ukletog projekta, odlučili smo vas vratiti u prošlost na film Tim Burtona koji nikada nije snimljen, a mogao je postati najčudnija ekranizacija Supermana ikad.

Kada je 1989. odlučio režirati Batmana, Tim Burtona su mnogi htjeli razapeti, ali rezultati postmodernistički mračne interpretacije jednog superjunaka kao pomalo tragičnog, ali psihološki razrađenog lika i pridodane mu ikonografije začepili su gubice zlim jezicima.

Nije prošlo ni tri godine, istoj estetici i glumačkoj postavi koju je kao Vitez Tame predvodio (odlični) Michael Keaton, pridodao je Dannya DeVita kao ekscentričnog Pingvina, Christophera Walkena kao dijaboličkog mogula i Michelle Pfeiffer kao jednu, jedinu i neponovljivu Ženu-mačku (Anne, volimo te, ali od pogleda na Michelle nas ipak boli ruka).

Nakon Povratka Batmana, još mračnijeg i psihoanalizi podložnijeg od originala, Burton je dobio nogu za režiju trećeg dijela (pa je tako franšiza kasapljena sve do 2005. kada ju je spasio Nolan, a malo će koji fan Burtona prežaliti zatvaranje trilogije), ali dobio je zeleno svjetlo za snimanje Catwoman – dakako, prema predatorici u lateksu. Uloga je, opravdano, pisana samo za Michelle Pfeiffer. Nažalost, u pretprodukciji i tog filma Warner Bros mislili su da je ideja premračna i priča o ženi-mački tek treba biti ispričana jer verzija s Halle Berry (hvala na sisama) jednako je monstruozno smeće onome Batmanu s bradavicama (jesi li me čuo, Joele?).

Prokleta priča

Prva ideja Burtonovog filma o Supermanu pretpostavljala je ovakav tijek radnje. Dakle, nabrijani Braniac odluči ne prljati ruke osobno, pa da rokne Supermana na par dana unajmi Doomsdayja – lobotomiziranog klona dovoljno moćnog da zablokira Sunce i Čovjeku od čelika spriječi dotok snage iz sunčeve svjetlosti. Tko će kome, nego svoj svome, pa se Brainiac uroti s Lexom da ujedno i preotmu kriptonsko robotsko čudo imena Eradicator zbog njegove napredne tehnologije. Supieja ubiju, ali ga robot s Kriptona oživi i kako je ostao bez moći omogući mu da se ogrne odijelom sa milijardu super gadgeta i tako s lica Zemlje zbriše ludog Doomsdaya.

Bizarna glumačka postava

No Burton nije tako lako odustao od ekranizacije heroja DC stripova, pa je iz Gothama odlučio skočiti do Kriptona i 1996. s Kevinom Smithom počeo raditi na scenariju za Superman Lives – priči o smrti i ‘uskrsnuću’ grdosijske dobrice slabe na zeleni kamen. Glavnu ulogu dodijelio je… nda… tu priča postaje bizarno-čudna, ali zanimljiva – Nicolasu Cageu, dok su mu uz bok trebali stati Jim Carrey, Kevin Spacey i, pazi sad ovo, Chris Rock.

Kevin Smith otkriva svoju verziju priče

Razvijena burtonovska groteska i (tada još uvijek) mračna poetika dala bi nam u najmanju ruku osebujnu reinterpretaciju tog superjunaka vječno istog prikazivanog u neugodnom trikou i čudnim speedosicma. Njegov je Clark Kent trebao nositi takozvano „dugino odijelo“ (ne, Cage nije trebao biti prvi gej-Supić). Nebeski prilagođen outfit nije trebao biti jedini, jer ovaj Kal-El nije trebao letjeti zbog svojih supermoći, nego mu je u tome trebalo pomoći robotsko odijelo. Pitate se kakve to logike ima? Odgovor će vam na to pitanje dati Tony Stark iz rivalskog stripovskog klana.

Svemerička herojština u Cageu trebala je dobiti psihološki slojevitog Kal-Elai realističniji pogled na priču kojoj nije u cilju bilo stvoriti predloške za igračke i figurice poput onih iz silnih neuspjelih Batmana devedesetih što su zaradili više s merchandiseom negoli na kino-blagajnama.

Kevin Smith, autor predloška, pristao je pisati scenarij, ali poklao se s produentom Johnom Petersom koji je inzistirao na crnome odijelu, na tome da Superman ne leti i da ne izgleda kao nabildani izviđač, a kada postaje Superman, temeljito mijenja personu pa ne djeluje kao očiti Clark Kent.

Ako se pitate je li histerični i neurotični Carrey trebao biti glavni protivnik, odgovor je… Da! Brainiac kao glavni antagonist, megaultrakulpametni zlikovac mogao je biti jedino on. Hodajuće glave tipičan su motiv grotesknih priča Tima Burtona, ali dosada nisu nikada bile u glavnim ulogama. Time bi se Carrey iskupio za tragičnog Enigmu, a za sidekicka imao bi robota L-Rona. Glas mu je trebao posuditi Dwight Ewell. Kevin Spacey trebao je postati dijabolični Lex Luthor, a, kako to inače ide kod Burtona i njegove opsesije psima, trebao je dobiti i džukelu koja bi ujedno bila savršen predložak za proizvodnju igračaka prema filmu. Ostali likovi u prugicama i s podočnjacima do poda bili bi polarni međeni što brane Tvrđavu samoće od Braniaca, kao i divovske robotske tarantule koje je Peters kasnije reciklirao za uspješnicu Wild, Wild West.

A za kraj glumačke postave poslastica! Lois Lane… Bubnjevi! Refklektori! Tišina, molim! Prva za koju je Burtonova adaptacija napisana bila je Courtney Cox (tada zvijezda na vrhuncu zbog Prijatelja i Vriska). Da, da, da, Burton bi dokrajčio sve mitove o Supermanu odabirom Monice, jasno nam je. Međutim, uloga je pripala lepoj teti Sandri Bullock. Ništa smisleniji i logičniji izbor.

Produkcija veća od Cameronove

Produkcija s Petersom je krenula, ali Burtonova vizija razlikovala se radikalno jer nepočešljani introvert Tim u Cageu i kompaniji nije vidio materijale za izlog Turbo Limača, dok je producentu njegova prva dva Batmana samo to bilo na pameti. Pored toga, htio je promijeniti i prilično plošan predložak scenarija Kevina Smitha, pa je i s njim došlo do šamaranja, dok je Cage sve fino promatrao u pozdadini u žarkoj želji da utjelovi svog najdražeg stripskog junaka.

Štoviše, Nick Cage, poremećen kakav jest, svoj je najmlađeg sina nazvao Kal-El. A ako ste se dosad pe’sto puta prekrižili, bacali sol iza leđa i zgražali se na facu buljookog Cagea u madafaka odijelu koje spašava zemlju od pomahnitalih beštija, što biste tek rekli na Roberta Redforda koji je zamišljen kao originalni Čovjek od čelika? Upravo je on trebao biti zvijezda serijala Richarda Donnera koji se u zadnji čast predomislio u korist tada nepoznatog Christophera Reevea.

Pretprodukcija je počela, psiho-Cage počeo se pripremati za ulogu svojim, kako on to veli, noveau šamanskim metodama, odijela su napravljena i testirana, ali apetiti su kod svih bili veliki i prije početka samoga snimanja, setovi, kostimi, testiranja i milijarde kaskadera za doručak su pojeli budžet.

Testiranje kostima

Burton je popizdio, izgubio godinu života i krenuo raditi na Sanjivoj dolini s Christinom Ricci i Johnnyem Deppom kada je zacementirana njihova nikada priznata homoerotska veza. Ideju da nastave gdje je Burton odustao razmatrali su Oliver Stone i Robert Rodriguez. Eto ti još jedne velike štete jer bi munjeni Rodriguez uz, možda, uz nekog Latino lovera-sirovinu poput Dannya Treja ili Antonia Banderasa napravio Super-hombrea koji šuti i čupa udove bez ijednog metka ispaljenog… Tko zna, tko zna…

Nažalost (ili na sreću), Burtonovog Supermana nećemo nikada gledati jer u cijelom višegodišnjem projektu, sazdanom Kriptonu, Zemlji i Sjevernom polu, Tim Burton zaboravio je samo jednu stvar – snimiti ga. Voljeli ili mrzili Cagea, svejedno nam vrag ne bi dao mira da pogledamo tu interpretaciju i odlučimo je li to mogao biti ultimativni treš na razini Batmana Joela Schumachera ili mračni-art trijumf kralja bizarnosti.

Izgubljeni u produkciji

Nije zgorega za kraj spomenuti da ovo nije jedan od rijetkih napuštenih projekata Tima Burtona. Dapače, primio se posla, ali ga nikada nije svršio u sljedećim naslovima: Batman III, Bubimir II, Vjerovali ili ne (Believe It or Not!), Catwoman, Dinosauri napadaju! (Dinosaurs Attack! – radi očitih poveznica sa Spielbergovim Jurskim parkom odlučio se za Mars napada!), Pad kuće Usher (The Fall of the House of Usher), Štreberska ljubav (Geek Love), Izgubljen u Ozu (Lost in Oz – ovo što nas sada čeka u kinima), Psihotična djevojka Mai (Mai the Psychic Girl) i X: The Man With X-Ray Eyes.
Za većinu propalih naslova i bolje, ali neke od njih bilo bi zanimljivo vidjeti iz burtonovske perspektive (i Johnnya Deppa u kadru).

TAGOVIbatman Kevin Smith superman tim burton