Star Trek Into Blockbuster – Abrams je raskrstio s TV izvornikom, i neka je!

Ni novi Abramsov Star Trek nije magični crowd pleaser koji će pomiriti sve skupine fanova, ali je zato podjednako zabavni izlet u raskošni (i vrlo svijetli!) svemir nove originalne postave kao i njegov prethodnik.

Star Trek Into Darknes, iliti po naški U tami Zvjezdane staze, započinje poput najobičnije klasične epizode Star Treka. Kirk i Bones McCoy na tuđinskom planetu bježe od prilično živčane skupine domorodaca u pokušaju očuvanja “Prve zapovijedi” nakon istraživačke misije… No, stvari vrlo brzo odlaze u grandiozno blockbusterskom smjeru kada vidimo Spocka kako surfa u samom središtu vulkana, a potom i Enterprise kako se diže iz dubina oceana.

Kao i svaki reboot poznate franšize, novi Star Trek je plodno tlo za ratove fanova originala i nove publike. Nakon samo desetak minuta, prvi moment koji će čru fanovima™ nakostriješiti dlakava leđa. Enterprise ne može pod vodu! Korodirat će deflektorski tanjur, slana voda nagrist će cijevi za fotonska torpeda, Bussardovi kolektori će… Koga briga? Scena izgleda uzbudljivo i kul, zadnje čime bi se trebali baviti je picajzliranje oko “nerealnosti” svemira u kojem brodovi idu brže od svijetlosti, a ljudi se u sekundi teleportiraju s jednog mjesta na drugo. A ovo dolazi od nekog tko se u srednjoj previše bavio tim stvarima.

“This is not your daddy’s Star Trek“, rekla je Abramsova ekipa još prije prvog nastavka. Nije. Ovo je filmski Star Trek. Ovo je blockbusterski Star Trek u koji su nagurani svi mogući goodiesi i akcijske vratolomije koje su bili nezamislive u niskobudžetnim serijama, sve ono za što se prije nije imalo para. Enterprise izgrađen na zemlji? Deri. Enterprise izlijeće iz oceana? Deri. Enterprise rasturen pluta u svemiru? Daj. Uništeni brod pada na Zemlju i radi kaos? Šibaj. Star Treku se obično tepa kao “mislilačkom SF-u“, što zvuči apsolutno bljutavo. Da, televizijski Star Trek je uvijek težio poticanju na razmišljanje te se temeljio na sjajnim likovima, više nego akciji. Uostalom, Star Trek je imao tek tri stvarno dobra filma od deset – drugi, šesti i osmi, ako se pitate – i to nikad nije bio dio franšize koji se pretjerano obožavao, uvijek je to bila primarno televizija.

Ali ovo je film. U kojeg su utučeni milijuni dolara da izgleda… jebeno. Ne zvuči baš elokventno, ali sumira svrhu. Kao dvosatna zabava uz poznate likove i ušminkani Enterprise, drugi Abramsov izlet u ovaj svemir je podjednako zabavan i epski kao prvi, a podsjetnika na original iz šezdesetih ponovo ima na lopate. Oni koji će okom loviti easter eggove koje su Abrams i ekipa – inače prilični Trek i SF nerdovi – ostavili po kadrovima i ovog filma. Najveći hommage originalu je zadnja trećina filma i “obrat uloga” između Kirka i Spocka, već viđen u filmu kojim je okvirno inspiriran. To je sve što ćemo reći bez otkrivanja spoilera.

A kad smo već kod spoilera… Vjerojatno nije tajna tko je misteriozni negativac čiji su identitet traljavo i prilično iritantno skrivali autori. “John Harrison” je više od svog generičkog imena, a njegovo otkrivanje teatralnom pauzom prije izgovaranja imena nije ni blizu iznenađujuće i upečatljivo kakvim je bilo zamišljeno. On je… Benedict Cumberbatch. Samo to je bitno. Jedan od najboljih glumaca koji su utjelovili Trek negativce i dostojan nasljednik onog-koga-već-glumi-u-filmu. Opet se klonimo spoilera jer znamo da će netko zaplakati u komentarima, iako reveal uopće nije bitan za film.

Cumberbatch je, dakle, sjajan ovdje. Daleko bolji nego celavi Romulanac Nero(n) u prvom dijelu. Ostatak okupljene ekipe također su dostojni doppelgängeri svojih originala, iako još uvijek nisam siguran da je Chris Pine uvjerljiv kao Kirk. Za razliku od, recimo, Karla Urbana i Simona Pegga koji jesu Bones McCoy i Scotty. Uz svu tu blockbusteriziranost, kraj akcijskih sekvenci koje se nižu jedna za drugom, ono što nedostaje upravo ta fokusiranost na likove, karakterni momenti kakrak…teristični za original. No, ako na Into Darkness gledate kao SF akciju tangencijalno vezano uz Star Trek, film apsolutno opravdava cijenu kino karte i vjerojatno će izgubiti puno ako ga mislite gledati za par mjeseci na, nedajbože, laptopu.

Abrams je pametno i pomirljivo izdvojio svoj filmski pogled na franšizu od originala, smjestivši ga u paralelni svemir bez da narušava integritet iliti “kanon”. I dobro, to možda nije “pravi Star Trek” kakvim ga znamo s televizije, ali je prilično dobra i skupa aproksimacija. U idealnom paralelnom svemiru svake tri-četiri godine u kinima bismo uživali u akcijskom SF spektaklu, a svakog tjedna gledali bismo “pravi Star Trek” u hipotetskoj novoj seriji. Zasad, i ovo je dovoljno, iako je sudbina trećeg nastavka upitna, što zbog Abramsova prebjega u Star Wars kamp, što zbog ne-baš-blockbusterskih rezultata na kino blagajnama.

TAGOVIbenedict cumberbatch star trek star trek into darkness zvjezane staze zvjezdani ratovi