Mix

Albumi godine 2021. – najviše nam je kliknula golotinja

albumi godine 2021 kanye west adele shad idk
albumi godine 2021 kanye west adele shad idk Foto: Unsplash
Ne mogu lagati, toliko toga me zaobišlo. Nisam dao dovoljno soničnog prostora nekim albumima, neke nisam čuo više od jednom, a želim. Stvarno želim. Prosinac mi je uvijek najaktivniji kad želim pohvatati sve konce, ali to nije ona iskonska želja i potreba za glazbom, to je borba za informacije. Na ovoj listi opet stavljam samo albume koji su me okupirali u potpunosti. Kad kažem “golotinja”, mislim na emotivnu golotinju – a hoću i da netko od vas slučajno zalutalih (i namjerno pristiglih) otkrije svoj novi najdraži album.

Kanye West – Donda

Slomljeni Kanye je najveći Kanye. Ova godina mu je bila izrazito teška, ne želim zaroniti behind the scenes, ali traume informiraju njegov genij i njegovu glazbu. To se čuje. Je li projekt završen i ispoliran? Nije i nikad neće biti, ali gospodin West preuzima sve naslove kad album izađe. Lista gostiju ogromna, glazbeni slojevi bogati, nije propustio ubaciti neke svoje klišej stihove upitne kvalitete, ali ako sam nešto bingeao ove godine – onda je to Donda. Jedini album zbog kojeg sam oslobodio raspored. To znači nešto.

Vince Staples – Vince Staples

Ne postoji lik kao što je Vince Staples. In my home he a staple. *ispratit ću se sam*

Teško mi je ovo zvati albumom – deset pjesama, 22 minute, nijedna pjesma ne dosegne tri minute. A opet… Dovoljno je. Rekao je sve što treba, igra se stilovima, semplovima, vokalima, samo jedan gost na albumu, ovo je stvarno Vince Staples show.

Cleo Sol – Mother

Cleo Sol je glas Saulta, hiperproduktivnog soul projekta koji mi je sve, ali njezin ovogodišnji solo projekt me osvojio. Cleopatra Zvezdana Nikolic me pustila u svoju kuću, za svoj stol, da prisluškujem privatne i važne razgovore. Tako se osjećam kad slušam ovaj album.

Tems – If Orange Was a Place

Tems je osvojila 2021. zajedno s Wizkidom i pjesmom Essence, ali njezin kratki EP od 5 pjesama je valjda prvi EP nakon Childish Gambinovog iz 2011. koji neprestano slušam od početka do kraja, a nijednom pjesmom ne gubi snagu ni zalet. Ova Nigerijka će osvojiti svijet glazbe u budućnosti, samo čekaj.

Snoh Aalegra – Temporary Highs in the Violet Skies

Ove godine možda nisam emotivno bio na mjestu s kojeg bih još više cijenio ovaj album, ali Snoh osvaja. Još hrabriji produkcijski izbori, srce na rukavu, baršunasti glas. Slab sam na to.

IDK – usee4yourself

Ako pregledaš stranice koje agregiraju kritičke ocjene recenzija diljem interneta, IDK-ja gotovo nema na mapi, ali ovaj album me osvojio. Najmoćniji mi je album 2021. godine, zvuk nevjerojatan, ispoliran. Gosti apsolutno vrhunski, neugodno mi je uopće navesti ih sve koliko će teksta pojesti njihova veličina. Album je raznovrstan, IDK klizi između stilova, čak ćeš u njegovom glasu ponekad čuti Kanyeov utjecaj. Pronaći ćeš sve – od nabrijanih pjesama za teretanu do ranjivosti koja će te odvući u emotivni podrum.

“I feel the bad reviews coming/
These bloggers giving me sixes, my confidence say a 100”

Shad – Tao

Shad je kanadsko hip hop kraljevstvo. Mainstream ga je upoznao u novinarskoj ulozi za Netflixovu dokumentarnu seriju Hip Hop Evolution, ali Shad još od ere glazbenih blogova stvara klasike. Dugo ga nisam slušao, a onda je izašao Tao. Raznovrstan, iskren, zanimljiv, duhovit, kad ga čuješ – Tao će te pretvoriti u vjernika.

Little Simz – Sometimes I Might Be An Introvert

Samo naslov je dovoljan da osjetiš koliko osobnosti ima u ovom albumu. Ovo joj je četvrti album, najzaokruženiji dosad. 19 pjesama je puno, ali projekt je cjelovit i ne mogu ga zamisliti drukčijeg. Da, i dalje ne znam imena pjesama, ali znam kako se osjećam dok ga slušam.

Floating Points, Pharoah Sanders i London Symphony Orchestra – Promises

Instrumentalno savršenstvo, vješt spoj elektronike i jazza, album koji je jednako pratio moje radne work from home pobjede, baš kao i dekompresiju u solo šetnjama. Floating Points i Pharoah Sanders su mi trebali, a čini se da je Sandersu trebao Floating Points. Ovo je jedan od albuma kojima ću se sigurno vraćati, nije u istom žanru niti rangu – ali ga vidim kako dijeli policu s Endtroducingom DJ Shadowa za one trenutke kada preispitujem svoje postojanje. Što je često.

Jazmine Sullivan – Heaux Tales

Znaš kad stare glave kažu “danas nitko ne pjeva, prije je sve bilo bolje”? Treba im začepiti usta s ovim albumom, a možda i otvoriti srca. Jazmine Sullivan vjeruje u sebe, a kad je takva – nitko joj nije ni blizu. Ima jedan od najboljih albuma godine, dugo godina underrated, zaslužna za karijere brojnih drugih diva i drago mi je da napokon dobiva svoje ruže. Heaux Tales je kvalitetan, dobro zaokružen projekt kojem trebam dati još malo vremena u slušalicama.

Htio sam više slušati:

Tylera the Creatora, Adele, Hiatus Kaiyote, Madlibov Sound Ancestors, Self Esteem, Japanese Breakfast, Davea, Jamesa Blakea, Sons of Kemet – ali hej… Ne možeš sve, ne mogu sve.

Puno bi nam značilo kada biste podijelili ovaj članak ako ste pronašli ikakvu vrijednost u njemu. Dobra glazba zaslužuje platformu.