Albumi koje slušam na repeatu otkad sam zapeo u kućnom uredu

Sva sreća, moj posao je takav da ga mogu obavljati od doma, a sad ne moram ni misliti o nikakvim slušalicama ili ukusima suradnika pa iz mojih zvučnika izlazi ono što volim dok ti dostavljam ono što ćeš čitati, a u ovom slučaju i slušati.

U potrazi za koncentracijom sam se odlučio na jedan od albuma s ove liste i pomislio “zašto ne napisati ono što slušam?”. Zato volim svoj posao. Jer to mogu ovako. Nadam se da ćeš pronaći nešto za sebe, nešto što će te potpuno apsorbirati i olakšati ove teške dane.

Ne znam kako vas, ali mene glazba čupa kad je teško i čupavo. U to ime… Čitaj dalje.

pocket palma – pocket palma

Tijekom večeri koja je predstavljala sumrak hrvatske glazbe (a.k.a. Dora 2020.), ukazao se tračak svjetla, nastup pocket palme u velikom pogonu Tvornice. Može se reći da sam zalutao na koncert, ali sam bio potpuno oduševljen zvukom ispoliranog dua.

Nekoć su se zvali side project, ali to nije baš bilo googleabilno. Stvarali su na engleskom, odlučili su pivotirati na hrvatski i tako im je sjelo. Sjetne pjesme o ljubavi, godišnjem, gubitku su tako dobro aranžirane da ne moraš ni prolaziti heartbreak da uživaš u njihovom debitantskom albumu.

Jay Electronica – A Written Testimony

Mislilo se da ovaj lik nikad neće izbaciti album. Na nastupu na Outlooku je radio drame jer… moje tumačenje je… nije imao dovoljno materijala za repanje. Bio je u odnosu s Erykom Badu, a znamo da ona ljubuje samo s najboljima. I izludi ih prije nego se otisnu u svijet. Jay Electronica je nakon toga bio u vezi s Rottschildicom, a sada je tijekom virusne eksplozije izbacio album s još jednim iluminatom – Jay-Zjem koji nije nigdje naveden na tracklistu, ali ga ima na 8 od 10 pjesama.

Ne znam što da mislim o ovom albumu i personi zvanoj Jay Electronica, čekalo se stoljećima na ovaj debitantski album i onda je morao aktivirati uslugu svog predsjednika Roc Nationa da podeblja izdanje. Iako ne znam što misliti, znam da ga slušam i dekodiram. Dugo nisam odrađivao umne poslove dok slušam glazbu, još od nekog tamo Lupe Fiasca. Drago mi da je nepoglupljena glazba nazad.

Caribou – Suddenly

Caribou radi štogod poželi. To se vidi i po njegovom rasponu žanrova na zadnjem albumu koji su i dalje povezani njegovom prepoznatljivom notom i vizijom. Ovo mu je najfokusiranije izdanje, a dovoljno raznoliko da mi zadrži pažnju razvodnjenu godinama i godinama življenja na internetu u džungli hiperlinkova, skipova i fastforwarda.

Vokalnih semplova ima brdo, a to je nešto što obožavam. Od J Dille preko ranog Kanyea i Buriala, iscjeckani vokali iskorišteni kao instrumenti su nešto što mi govori od malih nogu, a tu ih ima u izobilju i poslagani su maestralno. Hvala ti, Dan Snaith, pamtit ću coroni po caribouu.

Snoh Aalegra – …ugh, those feels again

Snoh Aalegra je nešto što uglavnom stalno obitava na mom smartphoneu, ali otkad je izbacila posljednji album, ne ide nigdje. Ako pratite kategoriju “Glazba friško ispod peke” to nikad ne propustim spomenuti kad se ona pojavi s nekim novim singlom ili spotom. Ovo je jedno kompletno ostvarenje zbog kojeg se osjećam zaljubljeno svaki put kad ga slušam, a znaš da je taj osjećaj neprocjenjiv pa ga želim doživljavati što češće.

Clutchy Hopkins – The Life of Clutchy Hopkins

Ovaj album je iz 2006. godine, ali mu se uvijek vraćam u trenucima potrebe za mirom i instrumentalnim izvedbama. Lo-fi hip hop youtube streamovi su mi nekad prejednostavni pa posegnem za Clutchyjem.

Clutchy Hopkins je istrgnuo stranicu iz John Cageove knjige za ovaj album te je svim svojim pjesmama dao ime prema trajanju izvedbi.

Tko je Clutchy Hopkins? Ne zna se i dan danas, što je pomalo nevjerojatno u vremenu kada je gotovo svaka informacija nadohvat ruke i kada izvođači teže slavi i prljaju palčeve besramnom internetskom samopromocijom.

Albumi mu izlaze na divnom Ubiquity Records, nagađalo se da je Clutchy zapravo Cut Chemist ili DJ Shadow ili Shawn Lee, ali nema smisla razbijati glavu, važno je da je glazba tu. Evo i cijeli album u jednom linku.

Swamp Dogg – Sorry You Couldn’t Make It

Kad imaš Justina Vernona na opening stvari albuma, onda znaš da si njuška. Swamp Dogg je proživio puno tog u životu, a od psihodeličnog iskustva koje je imao nekad u sedamdesetim godinama stvara glazbu kao da nema sutra. 2003. mu je umrla žena, otad se pokušava pomiriti s tom činjenicom. Čak je napravio i autotune album prije dvije godine. Jako random, ali vokalna stilizacija podsjeća na sve moguće funk i soul velikane bez ikakvih kopiranja. Ovaj posljednji album “Sorry You Couldn’t Make it” je njegov “country” album, ali ima tu svega – s naglaskom na soul. Jer mu čuješ dušu i bol u glasu. Kad završim s ovim, vraćam se na Love, Loss and Auto-tune.

Brockhampton – Sugar Remix (remix?) feat. Dua Lipa, Jon B, Ryan Beatty

Prvo je izašao singl Sugar. Onda remix s Dua Lipom. A onda i remix remixa s Jon B-jem koji je bio legenda babymaking r&b-ja u devedesetima. Ovo je stvar koju sam najviše puta slušao na repeatu, toliko puta sam ju poslušao da ju moram zakeljiti i ovdje.

Brockhampton je samoprozvani najveći američki boyband, a ovakvim major movesima će se bez ikakvih problema i dokopati tog statusa. Upoznali su se na forumu posvećenom Kanye Westu, ne boje se iskazati svoju seksualnost u tekstovima i spotovima, Kevin Abstract im je vođa s vizijom koji će za nekoliko godina dosegnuti Tyler the Creator status, a ja sam sretan zbog svega toga.

TAGOVIalbumi glazba