Daft Punk: Dva Francuza i jedina ploča o kojoj se danas priča

Nakon osam godina pauze, prekinute s turnejama, live albumom i jednim opakim soundrackom, s novim autorskim albumom vraćaju se Daft Punk.

Počelo je prošlih mjeseci s petnaest sekundi prave nove glazbe nakon osam godina u Saturday Night Live. Zatim su de Homem-Christo i Bangalter došli na Coachellu, riješili dvije vode od 10$ za pola litre i svijetu pokazali Get Lucky.

Momci (Guy-Manuel nosi 39-u, a Thomas jednu godinu manje) su dovoljno mudri da predvide sljedeće: na festivalu će svatko izvući telefon, udarit’ fotku ili video pa na twitter i facebook te zapravo odraditi word-of-mouth kampanju. A upravo se to i dogodilo i Random Access Memories je ploča o kojoj se ne prestaje pisati makar izlazi tek 17. svibnja za Australiju i torrente te 20.-og i 21.-og za Europu i Sjedinjene Države.

 

Čisto da znaš, Thomas nosi kacigu s LED vizirom kao što Geordi La Forge nosi svoj, a Guy-Manuel ima display preko gotovo cijele kacige. Ili još jednostavnije: U spotu s Pharellom Bangalter svira bas gitaru, a de Homem-Christo udara taj bubanj. S maskiranjem krenuli su prije 12 godina kada im je izašao Discovery, a zle glasine kažu da su im kacige radili u Alterian Inc. za lakih 65 tisućica dolara po komadu što je puno više nego trošak, recimo, jedne MF DOOM-ove maske. Na koliko su rata uzeli ove zadnje iz 2010. u Ironhead Studiju, još se ne zna, ali zna se da su razvalili Spotify s Get Lucky kao najviše streamanom pjesmom unutar 24 sata od objavljivanja 19.-og travnja.

Viralne kampanje u glazbenom biznisu nisu nešto novo jer Kanye je pumpao mrežu preko Twittera za My Beautiful Dark Twisted Fantasy gdje si dobio film od pola sata umjesto klasičnog spota. Imaš i aktualnu kampanju za novi materijal od Boards of Canada s numeričkim kodovima, dijelovima pjesama na soundcloudu i ljudima bez društvenog života koji *. gif bannere otvaraju u notepadu da pročitaju nešto poput: ,-Dy/ 0twb 7{H R689 a XEYE
Nota bene: slične su stvari radili još 2007. 42Entertainment za Nine Inch Nails i njihov Year Zero.

Tko sve gostuje robotima na ploči ili kako će im cijene skočiti poslije predzadnjeg vikend u svibnju? Tu su dva Williamsa (Paul, lik koji je sedamdesetih radio dobar pop i Pharrell koji i danas zna isproducirati dobar pop), Julian Casablancas iz The Strokes, Nile Rodgers (crni brat koji je zadužio disco, Dianu Ross i Sugarhill Gang jer su ga semplirali u Rapper’s Delight), Gonzales koji se druži sa Buckom 65, Peaches i Feist te DJ Falcon, francuz i dobar Bangalterov prijatelj. Ovo je prva rata featuringa jer tu su još i Giorgio Moroder kao bog otac organskog disco zvuka uz kojeg su ti roditelji plesali kroz klubove i plahte; Todd Edwards koji voli zakodirati poneku liniju iz Evanđelja u pjesme jer je tvrdi vjernik-povlaka-house producent i Panda Bear – bubnjar i ponekad gitarist za Animal Colective. Moroder, koji je zadnji hit imao 1984.-e kada je Limahlova Never Ending Story otišla na broj 17 Billboardove ljestvice stotinu singlova, danas na stolu ima ponudu od Avicii-ja i neki honorar da predaje na Red Bull Music Academy u New Yorku idući mjesec. I 73 godine. Malo kolača dobiti će i Kanye Omari West koji je, nazad u danu, sa Stronger dosta pomogao da Daft Punk uđe na hladna vrata u hip-hop i da postanu mainstream popularni u Sjedinjenim Državama. Momci će mu uslugu vratiti na njegovoj novoj, šestoj, ploči gdje će biti barem jedna pjesma s njihovim potpisom što u prijevodu znači barem jedan singl. Jedan je robot za Westa rekao da je dobar prijatelj, a drugi da Kanye ne daje jeb.

Idesh! može zaključiti da kada dva robo-francuza rade elektroničku ploču bez semplera i s ritam mašinom u samo dvije od trinaest stvari, znači da su im zupčanici vrlo veliki i dlakavi. Koliko uistinu veliki? Pričekaj 17. svibanj.

TAGOVIalbum daft punk Elektronska glazba