Glazba friško ispod peke: povratak A Tribe Called Questa, dobrog popa i polugole Britney

Neke od ovih pjesama rasturaju na određenim tržištima, a mi bismo htjeli da ih više ljudi sluša. Neke su predodređene da budu hitovi. Neke jesu hitovi, ali nikako da se probiju kod nas. Pokušavamo kopati i dati vam najsvježije od svjetske glazbe, najsvježije od onog što nas veseli u sitne sate kad se osjećaš maglovito ili sretno.
A Tribe Called Quest – We The People
A Tribe Called Quest su izbacili novi album We Got It From Here… Thank You 4 Your Service i time su iznenadili apsolutno čitav svijet. Šuškalo se o albumu posljednjih mjesec-dva, ali smo svejedno ostali zapanjeni kad je album izašao. Poslušali smo ga jednom i sve nam je to nekako mlako, ali dat ćemo mu šansu opet. Nekad. Ne znamo kad.
Zasad nam je ovaj povratak nakon vrhunskih albuma jednak povratku Michaela Jordana u dresu Washington Wizardsa – zvjezdana karijera malo umrljana povratkom.
Spot za We The People je vani, preminuli Phife se pojavljuje kao mural na zidu i možda zbog ove stvari ipak opet damo šansu novom, prosječnom, izdanju ATCQ-a.
Lupe Fiasco – Made In The Usa
Lupe Fiasco ipak neće izdati nijedan album ove godine. Lupe Fiasco je reper od kojeg nikako ne možemo odustati, ali bi trebao pronaći nekoga drugoga tko će mu birati beatove jer ovakve stvari zvuče kao nešto što bi Eminem izabrao u posljednjih nekoliko godina – i ne, to nije dobra stvar. Lirički je to i dalje Lupe, najavio je tri albuma za iduću godinu (koja su trebala izaći ove godine, ali “problemi”) i nakon toga mirovinu. Ova stvar će biti na albumu DROGAS light, koji će nam dati ostatke pjesama koje se nisu uspjele utrpati na album DROGAS. Zašto će onda DROGAS light izaći prvi? Ništa nam nije jasno, ali… još jednom… to je Lupe. Nikad ne znaš što ćeš dobiti.
Childish Gambino – Redbone
Childish Gambino je Donald Glover, reper, komičar, glumac, scenarist, umjetnik… Ma sve. Ove godine nam je podario Atlantu, seriju koja će zbog svoje hrabrosti biti pri vrhu našeg pregleda najboljih serija za ovu godinu, a upravo zbog nje čitav svijet još pažljivije pazi na sve što Gambino/Glover radi.
Njegov novi album će se zvati Awaken, My Love!, a čini se da ćemo na njemu čuti puno više pjevanja nego repanja, barem ako je suditi prema novom singlu Redbone i prošlotjednom Me And Your Mama.
Britney Spears – Slumber Party feat. Tinashe
Nismo slušali novi album od Britney, ali kad novi spot izađe ne možemo si pomoći da ne pogledamo i poslušamo ženu zapelu u prošlom vremenu koja još uvijek misli da je pop princeza. Britney je kao ona cura iz kvarta koja je bila deset godina starija od tebe, pa je kasnije rodila nekoliko djece i ne radi ništa pretjerano posebno, ali je ostala tvoja fantazija i ostat će tako zauvijek. Ovom spotu svakako pomaže i to što se Tinashe i Britney maze u pola spota.
Stvar je pop/r&b šećer kakve bismo inače popljuvali kad bi nam bilo stalo do tog što drugi ljudi misle, ali stvar ide. Slušat ćemo ju i puštat ćemo ju na partijima. Običnim partijima i pidžama partijima.
John Legend – Penthouse Floor feat. Chance The Rapper
Pjesmu su napisali Sia i Greg Kurstin, Beckov suradnik. Pjesma je funky zahvaljujući basu, a John Legend nas podsjeća na najbolje dane svoje karijere (čitaj: prva dva albuma). Na pjesmi se pojavljuje i svačiji najdraži featuring umjetnik – Chance The Rapper koji pjesmi daje novi sloj svojim osebujnim stilom i zaigranim izborom riječi. Knock knock
BADBADNOTGOOD – Lavender feat. Kaytranada
Pa što volimo ovaj kombo BADBADNOTGOODA i Kaytranade. Spot nas asocira na Stranger Things, upravo zahvaljujući Dungeons and Dragons temi koja se provlačila i kroz hit seriju.
Cashmere Cat, Selena Gomez & Tory Lanez – Trust Nobody
Ovo je pop glazba koju možemo prežvakati, možda zato što smo podložni prosuđivanju artista prema njihovim konekcijama – a Cashmere Cat je radio s Hudson Mohawkeom pa nam je odmah draži. Čak nam je i spot dobar. Iako je danas svaki drugi spot “plesni”, ovaj je dobro plesni. Mi znamo jer sabijamo plesanje u diskačima na matinejama.
Macklemore – Wednesday Morning
Nekako smo ljuti na Macklemorea, od The Heista nam nije dao ništa na čemu bismo bili zahvalni. Ovu stvar slušamo, razumijemo otkud dolazi, ali i dalje se polusjećamo jedne od najgorih pjesama ikad SPOONS i teško nam je opet voljeti Macklemorea. Ako izbaci još poneku hopeful pjesmu, možda se predomislimo.