Godina je loših ideja pa evo još jedne: Prvi put u životu poslušali smo k-pop hitove

Bizarna azijska glazba u ušima 30-godišnjaka po prvi put u životu? Jednom se valjda moralo dogoditi.

O fenomenu korejskog popa (Južna Koreja, naravno) vjerojatno ste prvi put saznali nešto više nakon eksplozije ‘Gangam Stylea’, pratećeg bizarnog plesa i turbo pamtljive, ali vrlo brzo krajnje iritantne melodije. Tako i mi, ali nije nas ništa osobito privlačilo da uronimo malo dublje u taj svijet. Možda nepravedno, no ako smo bili u krivu vjerojatno se još sve da ispraviti. Iako nismo nikad poslušali nijednu k-pop pjesmu, kroz godine bismo tu i tamo pročitali neki tekst na ovu temu, a zaključak koji se često znao provući kroz ozbiljne i iscrpne glazbene analize s američkih ili britanskih portala svodio se nerijetko na ‘fenomen koji ne treba podcijeniti’. I u financijskom smislu tu je sve potpuno jasno. K-pop je strašan izvozni brend, glazba koja zgrće milijarde, a koja se sve više radi za zapadno tržište. Nije to teško primijetiti ni ako poslušate samo nekoliko ponajvećih hitova ovog žanra. Pjesme su često na korejskom s engleskim refrenima ili barem simultanim titlovima, a sve skupa pomalo podsjeća na ambicioznije Eurosong nastupe.

.

Ideja je bila potražiti pomoć od YouTubea, Spotifya, glazbenih foruma… a svakako se odmah baciti na one najpoznatije izvođače i njihove najpoznatije singlove. BTS? Ok, za ovu sedmorku smo čuli više puta. Čuli smo i za tepanje ‘azijski Beatlesi’, gledali smo kako uzimaju nagrade na raznim awardsima na zapadu. Dakako, ona paralela s petorkom iz Liverpoola ima smisla jedino u kontekstu popularnosti i vrištanja djevojčica. BTS, kao uostalom i svi ostali koje smo poslušali, ustvari su visokostilizirani bubblegum pop, ekvivalent onoj šećernoj vuni, koju vam starci nikad nisu htjeli kupiti na nekoj opskurnoj manifestaciji u gradu. Da se razumijemo i da ovo ne bi ispao neki jalni krik boomera, ovi mladići apsolutno sjajno plešu i sve vizualno izgleda savršeno. U smislu da izgleda kao eksplozija svih Instagram filtera odjednom.

.

Ono što je donekle razočaranje u cijeloj ovoj potrazi je to što ispada da k-pop u glazbenom smislu ne donosi zaista nešto dramatično drugačije, odnosno originalno u odnosu na dominantna pop strujanja zapada. Suradnje s brojnim američkim i britanskim pop/(t)rap zvijezdama to samo i potvrđuju. K-pop za regularni je pop možda tek kakav GMO proizvod, koji zvuči i u spotovima izgleda kao nešto što bi se kasnije pokvarilo u frižideru ili koje, barem za nas s druge strane planeta, izgleda još malo ‘napucanije’ i neshvatljivije.

.

Ženski BLACKPINK sastav Spotify je ponudio kao protutežu BTS-u, a kasnija ekspedicija (NCT, GOT7, TWICE, ATEEZ) potvrdila je kako neobjašnjivo puno izvođača koristi CAPS LOCK. Iako je među desetak preslušanih pjesama bilo nekih žanrovskih nijansi o kojima bi se moglo raspravljati i usmjeravati ove projekte, zajednički nazivnik i dalje je kako se radi o pomno osmišljenim, gotovo laboratorijski precizno kreiranim boy band/girl band projektima, koji su tu da zalude ipak nešto mlađu publiku. Onu kojoj možda i nije najbitnije o čemu se u pjesmi govori, koliko da im vizualno privuče pažnju. U vrijeme TikToka, YouTubera i Instagram influencera to gotovo da uopće ne čudi. Uostalom, radi se o velikim ulozima i klincima koji prolaze gotovo vojnički drill da bi postali dio jednog od ovih megalomanskih projekta u kojem krivog koraka ne smije biti. Ili ga barem maloljetnici diljem svijeta ne smiju primijetiti.

.

TAGOVIglazba k-pop pb