hard to do
Kanye West napunio Madison Square Garden, podijelio novi album i modnu kolekciju – bili smo na premijeri
Mogu li djela Kanye Westa pratiti ego Kanye Westa?
Kad kažemo da smo bili na premijeri, mislimo na satelitskom prijenosu u kinu. Bijaše dobro. Zvuk, slika, uz dva kratka glitcha. Uletjeli u Cineplexx. Usprkos nedostatku promocije, tu se našlo četrdesetak lica koji su odlučili vidjeti u real-timeu što to Kanye kuha. Satelitski prijenos počeo kako je i najavljeno, ali zvijezde uvijek kasne. Fashionably late. Fraza koja ove večeri savršeno odgovara Kanyeu.
Show nije ni počeo, a #YeezySeason3 je bio najpopularniji hashtag na Twitteru.
Gledali smo Madison Square Garden, nismo vjerovali natpisima da će show početi uskoro i uzdisali smo na kadrove tenisica. Yeezy Boostice na svakoj trećoj osobi.
Nisam znao što očekivati, ali sam htio biti dio pokreta. Kanye je često neshvaćen, ali pitanje koje vječno ostaje je koliko su zapravo jasno artikulirane njegove vizije i koliko se tu ima ičega za shvatit. Svejedno, trebalo se čuti i trebalo se vidjeti.
Krenula je rijeka Kardashianki i Jennerica, a kadar Caitlyn je izmamio uzdahe jedne od posjetiteljica kina koja je izjavila da je sve oprošteno “koncertu” jer je Caitlyn tu. “Srce”.
Izašao je i Kanye. U crvenom sweatshirtu. Kao da se ništa važno ne događa. S Lamar Odomom, bivšim mužem Khloe Kardashian i nekoć vrhunskim košarkašem koji je skoro okončao život u bordelu u kojem se predozirao. On i Kanye su se zbližili nakon što je Kanye u bolnici puštao album ukomiranom Lamaru. Misli li Kanye da je njegova glazba čudotvorna i da vraća iz mrtvih? Yeezus je uskrsnuo Lamara.
Ime albuma? Prvo je bio Swish, zatim Waves, a zatim je Kanye obećao kako će dati svakom tko pogodi par njegovih rijetkih i skupih tenisica. 33 ljudi je pogodilo. Kako pogodiš tako nešto random? Danas je do mene doprlo ime albuma. The Life of Pablo. Krenula su nagađanja koji Pablo – Escobar, Neruda ili Picasso. Usudim se reći da Kanyeovo poznavanje umjetnosti ne seže toliko duboko da bi bio fasciniran Nerudom, da je ovo album Pusha T-ja možda bih i pristao na objašnjenje da je Escobarov život u pitanju, ali je gotovo kristalno čisto da Kanye želi biti novi Picasso. Gotovo je kristalno čisto da Kanye ima doživljaj Kanyea kao genija koji hoda po vodi kroz život potpuno neshvaćen.
Kanye je namještao laptop s toncem. Našalio sam se kako će ovo biti listening party i kako će samo šibati pjesme s laptopa. I onda se razdanilo i postalo je jasno kako se nisam našalio jer je to što sam rekao bila istina.
Kanye okružen svojim sidekickovima i njihov sidekickovima… Pjesma po pjesma. Potpuno ozbiljno. Kao da je najnormalnija stvar napuniti MSG i spojiti laptop i puštati pjesme.
Izvor: @fourbyazzurro instagram
Početnu nevjericu je zamijenilo divljenje. Toliko jednostavno i hrabro. Nisu svi bili oduševljeni Kanyeovim izborom, ali je svima bilo jasno da sudjeluju u nečem posebnom. Performans nad performansima. Ako reagiraš “to nije umjetnost, to može svatko”, razmisli još koji put. Ovo je suvremena umjetnost, a Kanye već godinama definira suvremenost. Ne mogu ni ja reći da mi se sviđa svaki njegov korak, ali ne može mu se poreći hrabrost. Trčanje po oštrici sutrašnjice.
Na drugoj stvari se s terena (jer Madison Square Garden je najpoznatija košarkaška dvorana na svijetu) maknula ogromna plahta i ispod nje se nalazilo mnogo lica odjevenih u Kanyeovu novu kolekciju.
Uistinu je onako kako je najavljivao – ovo je gospel album. Mislim, na albumu je i najveća zvijezda suvremenog gospela – Kirk Franklin. Uvodnu stvar je blagoslovio još jedan mladić iz Chicaga, Chance the Rapper. Vjerojatno najdraži pojedinačni trenutak na albumu. Kanye zna izabrati ljude s kojima će surađivati. Naravno da se nekad nečije karijere ne materijaliziraju bez obzira na tako slavnu suradnju (GLC, Consequence…), ali s ovim albumom je imao taj luksuz da zove koga god želi. I da će se svi odazvati.
Lista suradnji je poduža, čak i ako se držimo samo vokalne razine i ne zaziremo u onu producentsku. Frank Ocean, Chance the Rapper, Kid Cudi, Rihanna, Future, Young Thug, Kelly Price, The-Dream… Sve velike zvijezde, svaka u svom lejnu. Čini se kako su Sia i Vic Mensa otpali s Wolvesa, sudeći prema slušalačkom partiju u domu New York Knicksa. Nismo ni čuli “No More Parties in L.A.” s Kendrick Lamarom. Čudnovato. Ali Real Friends! Modeli koji dižu šake u zrak. To je pjesma koja će mi vjerojatno definirati album iako mi je prva stvar s Chanceom u ovom trenutku glazbeno najbolja.
Modna kolekcija? Adidas je sve platio. Kanye se nije stidio priznati to. Čak su u zadnji tren tražili preko tisuću fanova da se pridruže timu koji je sudjelovao u performansu, na što su se fanovi rado odazvali. Svi su na nogama morali imati adidaske, očito. Neki su bili bosi, vjerojatno su se pojavili u drugim tenisicama. Sama kolekcija nas je začudila iako smo očekivali nešto slično. Pomalo apokaliptični dizajn, muškarci u širokoj odjeći, žene u uskoj odjeći, boje i tonovi slični odjeći iz Yeezy Season 2. Ono što je izazvalo sveopće oduševljenje je pojavljivanje Naomi Campbell među modelima. Ostali modeli mirni, u početku bezizražajnih lica. U tišini čitavo vrijeme. Neki od njih su plakali. Neki od njih su sjeli da odmore noge od stajanja. Nekima je bilo neugodno. Neki su izgledali high. Neki su nosili “evoluciju Yeezy Boost modela”.
Ne mogu reći da bih odjenuo sve što sam vidio, ali zanimljivo je, velike bomber jakne bez previše oblika, sweatshirti deset brojeva preveliki. Kanye se usudio oduprijeti kralju posljednjeg desetljeća – skinny jeansu i zato mu se treba diviti. Postavlja trendove. Kvragu, čak smo vidjeli i jednog klinca u Cineplexxu s Yeezy Boosticama. Očigledno fejk modelom, ali i fejk koji su ljudi spremni odjenuti pokazuje odnos snaga u svemiru.
— KANYE WEST (@kanyewest) February 12, 2016
Sam performans dio gdje modeli (i fanovi) stoje tijekom ovog “listening partya” je režirala Vanessa Beecroft, talijanska konceptualna umjetnica koja je već poznata po suradnji s Kanyeom.
Izmjena kadrova sa bogatih, bijelih u Balmainu, fluffy Kardashianki i Jennerica na izmučena lica modela nas je natjerala na razmišljanje. Je li Kanye prevario svoju novopronađenu obitelj kako bi ostvario taj kontrast? Kao što je bio i slučaj s mogućnošću da je Pablo zapravo Pablo Neruda – ćisto sumljam, ali bila je zanimljiva slučajnost.
U jednom trenutku je sve stalo. Kanye je išao prozboriti nekoliko mudrih riječi. Gubio se u mislima, ali jasno je ono što je htio izraziti. Nakon monologa je pustio dvije pjesme svojih sidekickova (Young Thug, mislimo na tebe), a htio je i stvar od Vic Mense, ali čini se da je Vicu otišao audio konektor na mobitelu pa ništa od najbolje besplatne promocije koju možeš dobiti.
Počelo se ponavljati. Kanye je pustio još nekoliko pjesama, a zatim je došlo vrijeme za najčudniji dio showa. Trailer video igre o Kanyeovoj pokojnoj mami koja pokušava proći kroz vrata raja. Kad je izustio taj “zaplet”, nastao je muk u sportskoj dvorani, kino dvoranom se proširio smijeh. Priznajem, i ja sam se smijao, ali što više razmišljam – to sam oduševljeniji.
Nakon trailera, koji izgleda i zvuči stvarno dobro, Kanye nije dobio reakciju koju je očekivao. Ti trenuci su najveći dragulji, trenuci njegovih pomiješanih emocija… Siguran u sebe, ali nije mu jasno zašto nitko ne dijeli njegov osjećaj kako je to što je podijelio sa svijetom prejebeno. “This shit is hard to do”. Rekao je kako su ga u Silicon Valleyu pozdravili s riječima “Fuck You” i kako se jako trudio da napravi tu igru. Onda je pustio trailer još jednom. Ako je pustio dvaput, sigurno mora biti važno. I kopka me taj čitav koncept s njegovom majkom u videoigri. Što više razmišljam o njemu, više ga cijenim. Možda sam tražim značenje. Ali prigrliti medij video igara i napokon ga izjednačiti s umjetnošću… I kroz taj medij podijeliti svoju ljubav prema nekom bliskom. Riskatno. Ali to veliki umjetnici rade.
Da taj trailer i ta ideja nije dovedena u kontekst s Kanye Westom i njegovom osobnošću, ljudi bi odobravali. Možda bi i kupili igru. Ovako ispada da je to samo još jedan u nizu Kanyeovih hirova, samo što je on lik koji može svoje hirove provesti u djelo.
Pustio je još nekoliko stvari, vikao “Fuck Jumpan” (tj. Nike), upozorio je fanove da moraju poštovati Jordana, a ubrzo zatim se i povukao u backstage da bude sa svojom obitelji i djecom. Kanyeov prijatelj i suradnik Virgil Abloh je preuzeo DJ dužnost, a modeli su napokon mogli odahnuti i ponašati se kako žele. Plesali su, smijali su se, grlili su se i sigurno im nije smetalo što Abloh oštro odreže svaku pjesmu i pusti iduću. Čuli smo Bad News, čuli smo Love Lockdown, ali i neke “suvremenije” pjesme. Satelitski prijenos je prekinut, a mene je obuzeo osjećaj miline. Miline zbog uključenosti. Drago mi je da sam bio tamo, u real-timeu, slušao nešto što balansira između bizarnog i definitivnog.
Osjećam da sam opet u “Kanye West fan” fazi jer ga branim. Iako mislim da je egotriper, da je šupak, jednako tako mislim da trebaš imati muda veličine egipatskih piramida da napraviš sve ovo što je Kanye jučer napravio. A radio je čuda. I to samo s laptopom. U jednoj od najvećih dvorana svijeta.
Možete pokušati streamati show na Tidalu, samo izaberite Try it now.
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
Još iz rubrike
