Najbolji glazbeni albumi 2017. godine – cijeli život bi trebao imati pripadajući soundtrack, ovo je naš!
Iako su godine ljudski koncept napravljen da se lakše uskladimo s drugim ljudima – svaki niz od četiri godišnja doba nam nosi nešto posebno. Sjećaš se svoje 2016. godine? Sigurno bi se moglo razlučiti po čemu ti je ona posebna, po događaju, osobi ili samo osjećaju. Ista stvar s 2017. godinom. Kako vrijeme odmiče, sve teže pamtimo one “starije godine”. 2013? Teže je prizvati sjećanja, ali… ALI… pustiš si Apocalypse od Thundercata, Electric Lady od Janelle Monae ili Yeezus od Kanyea – i lakše je sve prizvati nazad.
Predlažemo da odmah uroniš u glazbu, pri dnu je Deezer playlista – pusti, vrati se na početak i počni čitat!
Na temelju kojih albuma ćemo prizivati sjećanja na 2017. godinu? Evo ih. Nikakvim posebnim redom.
Kendrick Lamar – DAMN
Da odmah riješimo…. Svi pregledi ovaj album stavljaju na prvo mjesto, ali do njega dođeš zadnjeg jer je prvi. Pa da spojlamo sve – da na listi je. I ne, nije prvi jer nam je teško rangirati ove albume.
Odabir singla Humble kao prve pjesme koju će Kendrick pokazati svijetu je bio pogrešan potez. U našim očima i ušima. Nismo bili oduševljeni i stvorili smo predrasude o albumu. Kada smo ga napokon poslušali, nije nas se dojmio novostečeni minimalizam nakon jazzcentričnog To Pimp a Butterfly. Tek nakon nekoliko slušanja (jer ne odustajemo od glazbe) smo uvidjeli da album nije onakav kakvim smo ga doživljavali. Slojevit, pun značenja i hrane za naše umove koji vole previše filozofirati. Zvuk fantastičan, inžinjeri zvuka istražili sve moguće teritorije, a i 9th Wonder je producent na albumu. Ako si daš vremena, bit će ti fantastičan album. A onda ga počni slušati unatrag. Nema sotonističkih poruka, samo je drukčiji osjećaj albuma.
Moses Sumney – Aromanticism
Aromaticism Mosesa Sumneya je njegov debitantski album koji iščekujemo još od prvog puta kada smo ga ugledali kako stvara čuda sa svojim glasom i looperom. Ako počnemo od osnovnih postavki – osim Sumneya, na albumu se neki nevjerojatni ljudi kao što je Cam Obi, Thundercat, Miguel Atwood-Ferguson, Ludwig Göransson – ali to se uopće ne primijeti jer svaki komad albuma viče “mene je stvorio Moses Sumney”. Oduvijek je gospodin sa starom dušom i s tisuću slojeva, iako mu je sad tek 26 godina, a zvuči kao da je preživio četveroznamenkasti broj lomljenja srca. I zvuči lijepo. Čudnovat album, od čudnovatog bića, za čudnovata bića. Proganjat će vas. Ovo je jedan noćni album, tada mu dajte da diše.
Tyler, the Creator – Flower Boy
Album se zapravo malo drukčije zove, ali ćemo biti pristojni. Četvrti Tylerov album, najzreliji dosad, svaki gost postavljen tamo gdje treba biti. Tyler je glazbeni direktor već – bome fina pozicija za lika koji je jednom širio homofobiju i jeo žohare u spotovima. Emotivno ogoljen, natrpan sintovima, zvuči rajski. Neuzvraćena ljubav je motiv brojnih pjesama koje nam život znače, ali nas svaki put iznova iznenadi kada netko uspije izvući još nešto iz motiva koji proganja većinu čovječanstva.
Nego, reci, pogledaš li u oba smjera prije nego mi pretrčiš preko uma? See You Again nam ide na listu najboljih pjesama ove godine, definitivno. A i Tyler je vlasnik najboljeg Tiny Deska Concerta u povijesti. Moraš to gledati i čuti.
Ibeyi – Ash
Kada je izašao jedan od prvih singlova, nismo bili sigurni da nam se sviđa smjer u kojem idu ove dvije blizanke afro-kubanskog naslijeđa. Glazba za nadu, za ženska prava, za komunikaciju i zajedništvo, a opet na momente tužan u shvaćanju današnjeg svijeta. Možda i najcjelovitiji album na ovoj listi – od početka do kraja ga se treba promatrati kao jedno djelo. Dijelovi dnevnika Fride Kahlo, semplirani govor Michelle Obame, nekoliko posuđenih linija Claudije Rankine, nevjerojatni gosti na albumu – ovo se ne događa često. I drago nam je što smo bili u krivu s predrasudama na temelju prvog singla (trebalo nam je da nam sjedne, ali sad i njeg volimo). Ove dvije sestre su nam kao sestre i ne damo nikom da nam ih uzme.
Brockhampton – tri albuma Saturation, Saturation II i Saturation III
Kolike face morate biti da album nazove Zasićenost i planirate izdati još dva istoimena albuma iste godine? Koliko dobri likovi morate biti da su sva tri albuma vrhunska? Američki boyband 21. stoljeća pod vodstvo Kevina Abstracta radi ovo što radi – glazbu koja i najstarije hip hop glave tjera na priznanje da ovi klinci imaju “ono nešto”, a i spotove koji su vrhunski pratitelji glazbe. Ne znamo ni što bismo izdvojili s ova tri albuma od pjesama. Ludilo.
Sampha – Process
Lowkey elektronika/soul/r&b album, ali jedan od najboljih ove godine bez obzira na žanr. Tjeskoba. Sumnja. Smrt roditelja. Teške teme oko kojih Sampha pleše maestralno. Osjetili smo čitav album, a promjene smjerova i tempa samo još više vrijednosti daju ovom albumu. Reci da ti se ništa ne događa u tijelu, umu i duši kada čuješ usporavanje pred kraj Plastic 100° – i pustit ćemo te na miru. Trust the Process, ovo je album kojem svatko mora dati šansu. Pogotovo ako ste slušali (ili gledali spot) No One Knows Me Like My Piano.
Smino – blkswn
Nismo ovo očekivali. Nismo očekivali ovog lika, nismo očekivali ovakav zvuk, nismo očekivali ovaj album. Ali se dogodio. I zahvalni smo.
Atmosferično se nastavlja na rad drugih velikana s američkog Juga – Outkasta, a opet je nevjerojatno originalan i pitanje je vremena kada će postati superzvijezda koju će svi tražiti za featuring. Hit singl Anita je postao još veći hit singl kada se na remix prikrpao i T-Pain. Najbolje od svega? Anita nam je jedna od lošijih pjesama na albumu.
Kelela – Take Me Apart
Sama je izjavila da si vraćaš moć kada od nekog tražiš da te opet rastavi, kada ne dopuštaš da te rastavljaju po njihovom vlastitom nahođenju. I vjerojatno je u pravu – jer apsolutno sve joj vjerujemo. Ambiciozna i vjerna sebi, a opet ranjiva, na jednoj od pjesama (Blue light) upozorava drugu osobu sa “Darling, my guard is down”. Čitav album priča priču – nećemo ju pokvarit. Posvetite se.
Children of Zeus – The Story so Far
12 pjesama, četrdesetak minuta, a uvjerljivo nam je jedan od najboljih r&b/hiphop ostvarenja ove godine. I nismo jedini. Čak je i hip hop legenda DJ Jazzy Jeff skrenuo pažnju na ovaj mladi duo iz Manchestera. Ovo je zapravo zbir pjesama iz njihove prošlosti, ali ta “hrpica” nevjerojatno dobro funkcionira kao album – baš zbog njihove pozitive koja isijava iz svake pjesme. Od prvih tonova na Still Standing te grabe i ne puštaju do samog kraja – ali nije u pitanju gruba otmica gdje si strpan u gepek dok zadnji zvučnici u autu pile mozak. Zeusova djeca te uzmu za ruku i provedu kroz njihov svijet, a taj svijet je tako lijep, nevin i poznat da ćeš se često vraćati.
Stormzy – Gangs Signs & Prayer
Geto glave će kukati kako ovaj album nije dovoljno mračan, kako nije dovoljno grime, kako ima previše pjevanja… Upravo zato u naslovu stoji “Prayer”. On je jedan od rijetkih repera kojem opraštamo manjkav glas dok pjeva, ali toliko emocija leži u tom falšu da ne možemo glumiti da nam nije dobro. Od gotovo meditativnih pa do eksplozivnih, pjesme koje slušamo na repeatu se mijenjaju redovito, a album nam ne napušta SD kartice i SDD-ove ikad više.
Julien Baker – Turn Out The Lights
Drugi album ove mlade dame. Toliko jeke, zametenih tragova i mraka na jednom albumu. Tek joj je 21 godina, ali prošla je puno kao queer Kršćanka na američkom Jugu. A sasvim slučajno smo nabasali na prvi singl s albuma Appointments i drago nam je da jesmo. Osim s ovisnosti, vezama i vlastitim mentalnim problemima, bori se i sa vjerom koju gotovo kao da gubi sa svakim izdisajem i nalazi sa svakim udisajem. Na Claws in your Back uči voljeti svoje demone, a istovremeno nam osvjetljava put iako nam nalaže da ugasimo svjetla.
Mura Masa – Mura Masa
Nismo sigurni da će nam ovaj album ostati u sjećanju za par godina, osim možda nekoliko singlova – ali nam mladi Masa obilježio 2017. godinu. Svestrano, spojeno nespojivo, divno. Nismo oduševljeni sa svim gostima, ali ni ne moramo biti. Važno nam je samo kad udari What If I Go da nema nikog u blizini.
Evo i Deezer playlista sa najfinijim od najfinijeg ove godine:
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
Još iz rubrike
