Osam manje poznatih lica Davida Bowieja

Nakon 45 godina na sceni gotovo da nema podatka kojeg o rock kameleonu nismo čuli, bilo o njemu ili njegovoj bogatoj karijeri. Ipak, iskopali smo osam zanimljivih detalja o ovom fascinantnom čovjeku i umjetniku.

Kao što je to David Byrne sročio još 1996. godine, dok su Bowieja uvrštavali u Rock and Roll Hall of Fame 1996., „kad je došao David Bowie, rock’n’roll je trebao injekciju. […] Bilo je nužno. Kao i sam rock’n’roll, bilo je to bezlično, bilo je glamurozno, bilo je perverzno, bilo je uzbudljivo, bilo je bahato, bilo je seksi, bilo je zbunjujuće“. Byrne ga je fino sažeo, ne spominjući uopće detalje života.

O presjecima karijere uzalud je i nama pričati jer pedeset se godina o njemu priča, piše i snima. S početkom nove ere najavljene albumom The Next Day nakon deset godina glazbene pauze donosimo osam kategorija zanimljivosti koje vjerojatno niste znali o ovom 66-godišnjaku koji se ne može nazvati starkeljom, već živućom provokacijom i legendom. Evo vam pregršt detalja o Zvjezdanku!

Reklame prije legendarnosti… S legendom

Mnogi će reći da je plasiranje proizvoda uznapredovalo s pojavom YouTubea i redefinicijom videospota i reklame, ali davne 1969. godine Bowie je znao da stavljanje lica na neki proizvod znači pažnju znači prodaju znači novac znači prisutnost znači slavu, pa je tako u vrijeme kuhanja Space Odditya snimio svoju prvu reklamu za sladoled. Bila je to crno-bijela reklama za sladoled Lyons Maid koju je režirao ni manje ni više negoli Ridley Scott. Petnaest godina kasnije, Bowie se ponovno našao pred kamerom Scotta, ali ovoga puta Tonyja Scotta brata slavnoga redatelja u filmu The Hunger (1983).

Ziggy Stardust

Svi znaju za Marsovca Ziggya Stardusta koji je na zemlju došao sa svojim paucima u njezinim posljednjim danima, ali malo tko zna kako je do ovog riđokosog androginog stvorenja došlo.

Frontmen rock(abilly) benda The Playboys, manje slavni Vince Taylor, volio je pažnju koju je za sobom vuklo lascivno mlataranje bokovima i kukovima zbog kojih su djevojčice vrištale, a roditelji čupali kosu i gasili televizije. Ludi je Taylor za sebe najprije na koncertu rekao da je inkarnacija apostola Mateja, a zatim se vrlo ambiciozno prozvao Isusom. U taj imidž je pridodao i tada nove, intrigantne karakteristike izvanzemaljaca. Bowie ga je upoznao ludih šezdesetih kada je Taylor već bio skrenuo. Nosio bi zemljopisne karte Europe sa sobom, a onda bi ih odjednom rasprostro na pločniku nasred ulice i povećalom tražio mjesta za koja je bio siguran da su mete NLO-a. Nakon što se proglasio Isusom, otišao je u Francusku i zgrnuo pare na imitiranju Elvisa (koji je, BTW, rođen na isti datum kao i Bowie, samo 12 godina ranije), a zatim završio nekoliko puta na psihijatriji i u zatvoru. Čudna, ali uspješna inspiracija…

Glumac ili aktor

Bowie je počeo pokazivati glumačke sklonosti kao adolescent, a među prvima ga je inspirirao Andy Warhol po čijem umjetničkom uzoru debitira u filmu The Image (1975.). Kasnije će čovjek najčudnijih očiju glumiti u hvaljenom Čovjek koji je pao na zemlju (1976.) gdje nije trebao previše glumiti oštroumnog, ali histeričnog izvanzemaljca Thomasa Jeromea Newtona. Producent filma bio je veliki Michael Deeley koji će kasnije producirati klasike Lovac na jelene (1978.) i Blade Runner (1982.).

U nadolazećim godinama, tijekom glazbenih pauza Bowie je i dalje stajao pred kamerama u poprilično čudnim i bizarnim ulogama, pa se tako pojavio kao Poncije Pilat u Scorceseovom Posljednjem Kristovom Iskušenju (1988.). Zanimljivo je da je odbio ulogu u Bondu: Pogledu koji ubija (1985.), pa je uloga zlikavca Maxa Zorina pripala Christopheru Walkenu – još jednom ispijenom i zastrašujućem genijalcu.

Bowie je oduvijek volio superjunake i antijunake, a nepce prilagođeno kiču, campu i cross-dressingu učinilo ga je prvim, jedinim i najboljim izborom za Jaretha – kralja goblina u Labirintu (1986.). Sve je to nekako vrištalo na Flasha gdje se i mogao naći, barem vokalno u svemirskoj priči koju je opjevao Freddie Mercury. No pustimo šbb-kbb. Kosmati kralj goblina koji izgleda kao izblajhana verzija Alicea Coopera bario je tada maloljetnu Jennifer Connelly i to nikome nije bilo čudno.

Groteskna i zanimljiva uloga Phillipa Jeffriesa bila je ona u Lynchovom Twin Peaksu (1992.) gdje se poput Jima Carreya u Masci (1984.) pojavljuje neobjašnjivo, dvije godine nakon nestanka i govori neprirodnim južnjačkim naglaskom, a onda se opet gubi u ispadu neuroze. Da se smrzneš…

U posljednjih se deset godina Bowie povukao u, kako smo donedavno mislili, preranu penziju, a tu i tamo bi se pojavio u nekoj minijaturnoj ulozi. Jedna od njih je ona Nikole Tesle u Prestižu (2006.) Christophera Nolana koji ga je, ako nas pitate, mogao komotno iskoristiti godinu kasnije za snimanje Viteza Tame (2008.). No 2007. Bowie je proveo vrlo tiho, uz tek pokoje posuđivanje glasa… Ovo je genijalno – Spužva Bobu Skockanom i Scarlett Johansson. U filmu Spužva Boba Skockanog (2007.) daje glas Njegovom Visočanstvu Atlandite Skockantide. Kralj je komično morsko drag-queen-brainiac-camp-klaun-Ziggy-Marilyn-Manson-Lady-Gaga-biće ne baš najspretnijih pokreta.

Bowie + Scarlett

Osim što se Bowie pojavio uz Scarlett i Wolverinea u Prestižu, nekako se mala plava dopala plavookom Englezu i uspjela ga uvjeriti da njezine obrade Toma Waitsa nisu pasija mlade mesarice, nego, eto, sanjive balade. Tako je čovjek, očito u trenutku krize identiteta i kasnih godina, zapjevao s njom na Falling Down i Fannin Street na albumu obrada Anywhere I Lay My Head. Bowie u ovoj fazi života ništa ne može učiniti da zajebe dosadašnji rad, ali to mu nije trebalo. ScarJo, volimo te, ali kloni se mikrofona. Pusa.

Talijanizacija vanzemaljštine

Većina poznavatelja Bowieja zna da je Space Oddity prvi singl u njegovoj karijeri koji je dosegao prvo mjesto (britanskih) ljestvica i da je među radiovalove lansiran tek nekoliko dana prije prvog spuštanja na Mjesec. Ali jedna od manje poznatih glazbenih činjenica jest nimalo objašnjiv i uhu ‘pitak’ izlet u studio tijekom snimanja ove uspješnice. Nekome je palo napamet da će Major Tom funkcionirati i u talijanskom prepjevu. Isprekidano, usiljeno i loše pjevanje na talijanskom razlozi su zašto malo tko zna da je Space Oddity u jednom trenutku postala Ragazzo Solo, Ragazza Sola (Usamljen momak, usamljena djevojka). Pjevao je on i na njemačkom, ali… koji je ovo vrag?

Bendovi

Malo je poznato da je Bowie u svojoj karijeri bio u čak deset bendova, uz četiri prateća.
The Konrads – prvi profi bend kratkog vijeka koji se sastojao od Davida Jonesa (Bowie prije promjene imena) (vokal, saksofon), Neville Wills (gitara), Alan Dodds (gitara), Dave Crook (bubanj) i čovjek koji mu je iskopao oko, a zatim ga učinio ikonom – George Underwood (vokal). Pjevali su pop-prepjeve, dok je Bowie htio svirati blues. Zato je pokupio kofere i otišao dalje.

The Hooker Brothers su bili ponovno on i Underwood (ritam gitara, vokal i harmonika) te Viv Andrews (bubanj). Trajali su svega nekoliko tjedana.

The King Bees su bili, dakako, Bowie i Underwood, Roger Beresford Bluck (gitara), Francis David Howard (bas) i Robert Allen (bubanj). Ime su preuzeli od pjesme blues pjevača Slima Harpa I’m A King Bee. Nastupali su kratko po malim klubovima.
The Manish Boys je grupa nastala iz Group Seven, a sedmorku su uz našeg junaka činili Johnny Flux (gitara), John Watson (gitara, vokal), Bob Solly (orgulje), Paul Rodriguez (bas, tenor saksofon, truba), Woolf Byrne (bariton saksofon, harmonika) i Mike White (bubanj). Oni su, pak, za ime našli inspiraciju u pjesmi Muddya Watersa Manish Boy. S njima je nastupao 1964. godine.
The Lower Thirdu se priključio 1965. kao saksofonist, a ostatak kompanjona bili su Denis ‘Tea-Cup’ Taylor (gitara), Graham Rivens (bas) i Les Mighall (bubanj)
Turquoise je svojevrsni glazbeni performans tri performera, među kojima je David Bowie bio i pantomimičar, a uz njega su bili Hermione Farthingale (vokal, gitara, pantomma) i Tony Hill (akustična gitara i vokal).
Još jedan trio u njegovoj karijeri bili su Feathers, a zapravo se radilo o dance varijanti Turquoisea. Nakon što je Farthingale otišla iz benda, momci su nastavili kao duo. Puna tri nastupa.
Malobrojnih dvadesetak nastupa imali su i The Riot Squad tijekom 1967. Bowie (vodeći vokal, usna harmonika, gitara) se našao uz petorku Roda Daviesa (gitara), Briana ‘Crokea’ Prebblea (vokal, bas), Boba Evansa (tenor saks, vokal, flauta), Georgea ‘Butcha’ Davisa (klavijature) i Dereka ‘Dela’ Rolla (bubanj). Ovdje je počelo camp maškaranje i koketiranje s kazalištem.

Ozbiljan projekt napokon su bili The Hype – Bowie, Mick Ronson (gitara), Tony Visconti (bas) i John Cambridge (bubanj). Bend je postao dio glazbene povijesti unatoč kostimiranju u superjunake zbog čega bi ih svaku večer izviđdali tijekom nastupa. Ovdje se David već potpisuje kao Bowie, a ne kao Jones. Njihov nastup iz 22. veljače 1970. zabilježen je kao prvi glam-rock nastup ikada.

Iako ga je do kraja osamdesetih pojela predaja mainstreamu i popu, 1988. osniva novi hard-rock bend Tin Machine, a u svojim ga se biografijama prisjeća kao bend sa zvukom koji su i sami voljeli slušati. Četverogodišnji rad i samo dva albuma dokaz su da Bowiejevo srce nikada nije bilo s njima, pa 1992. godine bend odlazi u povijest. Uz njega su u bendu bili Reeves Gabrels, Tony Sales i Hunt Sales.

Tao Jones Index je kratkotrajni projekt za tajne nastupe tijekom 1997. kada je bio na turneji Earthling, a bend sa svega nekoliko izlazaka pred male publike činili su Gabrels, Gail Ann Dorsey (bas, klavijature), Zachary Alford (bubanj i udaraljke) i Mike Garson (klavijature).

Mentor

Bowie je oduvijek volio istraživati svježu kvalitetu i okusiti mlađu krv, pa je tako devedesetih upravo on lansirao Placebo među vodeće engleske bendove nove generacije. Osobno ih je promovirao, zalagao se za njih i nastupao s njima, a danas sličnu pažnju i podršku pokazuje prema Arcade Fireu i TV On the Radio. Kada su ga s ‘televzije na radiju’ zatražili da im posudi glas u pjesmi Province, odbio je, kako je rekao, da ne bi uništio pjesmu, ali na kraju je ipak pristao.

Sestra Tilda Swinton

Godinama su kojekakvi pretenciozni biografi, dokumentarci, portali i blogeri diskutirali od Bowiejevoj androginiji i u novije je vrijeme uspoređivali s onom Tilde Swinton – glumice zazorne sličnosti pjevaču. Ispijeni dvojac, prodornih izvanzemaljskih očiju, oštrih crta lica i karaktera uspoređivani su i smatrani svemirskim blizancima, a ponekad u blesavim teorijama i istim osobama. Oboje su glumili pripadnike suprotnog spola i pokazivali sklonost prema pomaknutome, ali napokon su se u njegovom najnovijem videospotu The Stars (Are Out Tonight) našli jedno pored drugog ispred kamera i poigrali suvremenim internetskim mitovima, mitovima o zvjezdama i demonima iz prošlosti. U spotu igraju sami sebe, onog drugog, kao i svoje mlađe verzije u tijelu drugoga spola sklonima NSFW igricama.

TAGOVIbiografija david bowie