Glazba

Aside Banners

Potpuno pristrano smo izabrali najbolje albume godine 2016. i nije nas sram

Piše , Objavljeno

Ova godina nam je toliko dala, ali toliko i uzela. Fokusirat ćemo se samo na dobre stvari – a najbolja od svih je svakako glazba. Ispunjava nam svaki slobodni trenutak, počesto i one zauzete. U ljudskoj prirodi leži potreba za uspoređivanjem, a internet nam je nametnuo i potrebu za listama pa smo mi tako iskemijali svoju. Koja vjerojatno nije previše različita od svih lista koje možete vidjeti na drugim izvorima, ali hej… Veličinu nije teško prepoznati. Ako vam slučajno u procesu otkrijemo nešto što dosad niste imali priliku čuti, naša misija se može proglasiti uspješnom.

Ne možemo skrivati, naginjemo određenim žanrovima i ovo predstavlja samo onaj dio albuma koje smo stvarno slušali. Zadovoljavati široke mase i rangirati “za svakog pomalo” nema smisla i nećemo to raditi, ali slobodni ste nešto dodati ili preporučiti. Bit će nam drago. Za razliku od prošle godine kad smo se patili s tim da ne uključimo previše hip hop albuma, ove godine nismo imali taj problem. Jesmo li mi narasli kao slušatelji? Čisto sumnjamo, samo je bila takva godina da nam hip hop izdanja nisu previše sjedala, čak su se neki hip hop izvođači odlučili na nove stvaralačke podvige i zalazak u teritorij iščašenog funka.

Za sve one snalažljivce koji imaju spotify, imamo dolje playlistu s većinom ovih albuma na jednom mjestu.

Imamo samo jedan broj jedan, ostali nisu nekim posebnim redom jer bi to bilo stvarno preokrutno prema nama i ne bismo mogli spavati kada bi ijedan od ovih albuma bio na devetom ili desetom mjestu.

KAYTRANADA – 99.9%

photo

Prestali smo se truditi s definiranjem žanrova jer za većinu današnje glazbe bismo promašili, ali lako možemo reći za Kaytranadu da mu je uho odraslo pod utjecajem hip hopa i housea. Sva svoja sonična iskustva je s lakoćom pretočio u 99.9%, album koji istovremeno zvuči i kao jedinstven album i kao nevjerojatna kompilacija. Uostalom, na albumu je i najbolji Craig David kojeg jako dugo nije bilo.

Anderson .Paak – Malibu

Nije nam više simpatičan taj momak. Mi smo ta internet djeca koja prestanu voljeti onoga koga previše vide svuda, a 2016. je baš bila takva godina za .Paaka. Bio je svuda, pjevao je sve i negdje u procesu nam je prestao biti simpatičan. Ne kažemo da je to bitno, oduvijek smo znali odvojiti glazbu od glazbenika (zato nam je Chris Martin iz Coldplaya okej lik, ali nismo baš za orkestralni pop na Apaurinima). Malibu ima 16 pjesama i ne možemo odlučiti koja nam je najbolja jer .Paak ima vrhunski osjećaj za stvaranje pjesama koje će te proganjati mjesecima. Izašao je još u siječnju, a i dalje nas proganja.

Childish Gambino – Awaken, My Love

Kada bismo morali birati stvaratelja godine, izbor bi nepovratno pao na Donalda Glovera, još znanog (i imenovanog od strane Wu Tang Name generatora) kao Childish Gambino. Oduvijek ga hvale za sve što radi, pisao je scenarij za 30 Rock, radio stand-up nastupe, glumio u Communityu, počeo raditi glazbu. Kao da se sve što on dotakne nekako pretvori u zlato. No tek ove godine je dosegao onakvu vrstu popularnosti da ga prepoznaju i ljudi koji nisu toliko u hip hopu ili serijama. Proglašen je ikonom stila (nitko drugi nego GQ mu je dodijelio tu čast), izbacio je seriju Atlanta u kojoj i glumi i režira i piše scenarij, napravio je višednevni festival u pustinji gdje je on jedini izvođač i gdje nisu dozvoljeni mobiteli, izabran je za ulogu mladog Landa Calrissiana za Star Wars spinoff vezan za Han Sola. Ako to nije dosta – izbacio je album Awaken, My Love? za koji su svi mislili da je softverskim efektima popravio svoje pjevanje. Mi smo znali da je to on. Kameleon. Legenda u nastajanju. Čovjek zbog kojeg je Questlove iz Rootsa probudio velikog D’Angela u 4 ujutro da mu ispriča o albumu od kojeg je očekivao new age prosječan rap, a dobio je opak zalazak u teritorij Georga Clintona i Funkadelica.

Toliko je uspješan da su ga mediji počeli zvati Adultish Gambino. Kakvo god ime bilo, mi ne silazimo s ovog vlaka.

Frank Ocean – Blonde

5f06f7f6

Ovaj album se čekalo, fanovi su se nevjerojatno ljutili na Oceana, stalno je nešto najavljivao pa nije ostvario obećanja. I tada nam je u dva dana dao dva albuma. Endless je bio samo priprema za Blonde, a Blonde se napokon dokopao naših ušnih kanala i… bili smo oduševljeni. Prvo zato što slušamo novog Franka Oceana i svi slušaju novog Franka Oceana. Tada nas je napustio osjećaj pripadanja čoporu, tjeskoba se zakopala u kosti i album nas više nije ispunjavao, nismo više bili oduševljeni. Nismo ga htjeli ni slušati. Zašto? Teško je objasniti jer ne znamo ni sami. Podigli smo album nekad kasnije kada smo mislili da smo spremni. I od tog trenutka se ne možemo prestati diviti zvučnom obliku hrabrosti kakvom imamo prilike svjedočiti svaki put kada poželimo. A želimo često.

David Bowie – Blackstar

2016. godina će ostati crnom tintom zapisana u sjećanje svih ljubitelja glazbe i umjetnosti jer nam je uzela toliko velikih stvaratelja. Istom onom crnom tintom od koje je sazdana crna zvijezda.

Čak ni nismo slušali Blackstar onoliko koliko smo neke druge albume s ove liste, ali posljednji album Davida Bowieja u nama izaziva emotivne reakcije.
Na papiru album ima samo sedam pjesama, ali Bowie je svjetlosnim godinama udaljen od prosječnih pop pjesama koje ugađaju modernom slušatelju smanjenog raspona pažnje pa tako najkraća stvar na albumu ne ide ispod 4 i po minute.
Nevjerojatno dinamičan, prožet jazzom, pokupio je bodove kod nas i prije nego je album izašao jer je Bowie izjavio kako je na njega itekako utjecao Kendrickov To Pimp a Butterfly. I onda je izašao spot za Lazarus. Teško nam je to bilo gledati. Izašao je i album, a dva dana nakon njega i vijest da Bowieja više nema.

Čak i ako ne slušate Bowieja, navikli ste na njega, znate da je tu negdje, znate da stvara, znate da obilježava vrijeme samo onako kako on zna – govorili ste si da ćete preslušati njegove albume jednom. Njega više nema, ali albumi su tu. Blackstar je savršen uvod u lik i djelo Davida Bowieja, baš kao i svaki od njegovih ostalih dvadesetak albuma.

Michael Kiwanuka – Love and Hate

Ne možemo vjerovati da je od Kiwanukinog debitantskog albuma prošlo već četiri godine. Home Again je bio nježan album smješten na sve top liste najboljih albuma godine u kojima je redovito korištena fraza “stara duša u mladom tijelu” zbog svog retro, akustičnog zvuka. Za ovaj album bismo također mogli iščupati slične fraze, ali je projekt teži, kompliciraniji i ambiciozniji – a Kiwanuka i dalje nevjerojatnom lakoćom plovi kroz pjesme.

Isaiah Rashad – A Sun’s Tirade

Screenshot_22

Zvuči mirno, zvuči lijeno, zvuči kao da se ne trudi uopće, kao da mu sve to dolazi prirodno. A opet… Rashad je rekao kako je album nastao tijekom dvije najteže godine u njegovom životu u kojima se borio protiv opake depresije. Očarani smo ovim albumom. I mi i naše djevojke. Pristupačan i iskren, na trenutke tjeskoban. I dan danas, kad plaćamo račune pjevamo “when I pay my bills, I’m good”.

Nao – For All We Know

Jedinstven glas u svijetu današnje popglazbe, otkrili smo ju sasvim slučajno. Hvala Novim božanstvima na Youtube autoplayu iduće pjesme koja nas je dovela do ove mlade pjevačice iz Londona. Čuli smo EP, čekali smo vječno i napokon je ovaj album izašao. Da je Spotify verzija albuma vinil, itekako bi se izlizala.

Beyonce – Lemonade

Beyonce je izbacila vizualni album na HBO-u, svijet je ostao u šoku, nagađalo se tko je Becky s dobrom kosom i je li ovo uistinu album o Jay Z-evoj nevjeri ili samo bezobrazno dobra marketinška kampanja. Dok su joj za prethodni album prigovarali kako samo ide u korak s trendovima (surfboard!) te da njezina glazba ne služi svrsi i da je daleko od bezvremenske, ovim albumom ja odlučila prokomentirati sve, a ozbiljno je pecnula i policijske odjele diljem Amerike svojim spotom za Formation. Album je ozbiljno dobar, širok u svojim stilskim odrednicama, a opet teče na svako slušanje. Uostalom – kad Beyonce napravi country stvar i još na nju rokaš, taj album mora biti na listi najboljih.

Beyonce je u formi, Beyonce je marketing mašina, Beyonce je beskompromisna žena kojoj se iskreno divimo. Boli nas što hejteri kažu.

Bruno Mars – 24k Magic

Feel good album godine.

bruno-mars-24k-magic-compressed

Bruno Mars je u početku svoje karijere pokušao na albumima imati ponešto za svakoga. Imao je neke hitove koji su nam potajno bili dobri, ali i neke gdje je hvatao granate za curu i stavljao ruke na Wesley Snipesa (reach fora, stavljao je ruke na oštrice, Bladea jel) i upravo zbog tih nam je bilo neugodno priznati da su nam neke stvari pristojne. A sada? Game over! Bruno Mars je imao najveći hit u 2015. godini, možda čak i najveći hit desetljeća (ako izrežemo dio mozga svjestan Gangnam Stylea) u obliku Uptown Funka. Ove godine je odlučio nastaviti s funk hitovima koji se uvelike oslanjaju na adlib fraze u obliku zavijanja, stenjanja i naglašenih riječi. Album ima samo devet pjesama, ali su vrhunski izvedene. Da se razumijemo, ne možemo reći da je album vrhunac originalnosti jer je očito da se radi o deriviranim djelima koja uzor traže u prošlosti, ali nedostajalo nam je glazbe zbog koje ćemo plesati svuda bez obzira na to tko nas gleda. Bruno Marše, nikad te više nećemo zanijekati.

Malo ćemo se napraviti glupi i dodati još jedan album koji je izvan svake konkurencije. Imamo tu moć da stavimo album koji nam je jako važan na prvo mjesto. Iako ostatak liste uopće ne nosi nikakve brojeve.

Chance the Rapper – Coloring Book

chance the rapper

Album nam je kao blagoslov pao u krilo. Besplatan album! Chance 3. Coloring Book. Dugo nismo pjevali duhovne pjesme, a sada ih zahvaljujući Chanceu pjevamo čitavo vrijeme. Primijetili smo ga ranije, nismo ga odmah prihvatili, trebalo nam je vremena da ga zavolimo, ali sada ga ne puštamo nigdje. I puštamo ga svuda. Čak i naši roditelji već znaju za Chancea, znaju da kapa s brojkom 3 nije nikakva provokacija nego obilježje koje glavu čuva najkreativnijem i najhrabrijem izvođaču današnjice. Velika godina za Chancea – album, svjetska turneja (dio koje smo bili), nastupi na svim mogućim televizijskim showovima, nastup u Bijeloj kući, odlazak na biračka mjesta sa tisućama fanova nakon koncerta (nažalost nije prošlo), modni angažmani… Usprkos slavi i dalje izgleda i ponaša se kao lik s kojim možeš popit koju, zapalit koju.

Počasni roll call za nezasitne među vama, čak nismo ni pisali imena albuma jer ima toliko toga:

Kanye West – The Life of Pablo I oni koji su mrzili album ga na kraju vole, a o načinu izdavanja i višemjesečnom prepravljanju će se pričati stoljećima
Nick Cave & The Bad Seeds – Skeleton Tree (vrhunski album kojem nismo posvetili dovoljno vremena)
Daniel Freedman – Imagine That ako trebaš jazza, we got you.
Hamilton mixtape – Soundtrack Broadway predstave o jednom od osnivača Amerike, ne pjevaju glumci nego najveće glazbene zvijezde (Usher, John Legend, The Roots, Sia, Busta Rhymes)… Mi smo zaraženi svim što ima veze s Hamiltonom, možda budete i vi
Blood Orange – Freetown Sound gospodin Hynes zna kako se radi futuristička i klasična glazba istovremeno, rekli bismo moderna reinkarnacija Princeovih tendencija
LION BABE – Begin (ovo je daleko od savršenog albuma jer je duo još mlad i nevin, ali volimo ovaj album i dalje)
Usher – Hard II Love (Usher jaše ono što prolazi, nećemo mu nikad oprostiti onu EDM fazu, ali ovo je maestralno odrađeno)
How To Dress Well – Care (ovaj album je kao kada puna tople vode. usporedba je preloša, ali ako ste ikad uronili u takvu kadu znate da je osjećaj dobar)
Flume – Skin (ili ga znaš ili ga trebaš znati)
Bibio – A Mineral Love (kao da smo negdje čuli za žanr folktronica – e to bi bio Bibio #wordplay)
Corinne Bailey Rae – The Heart Speaks In Whispers dijelovi albuma zvuče kao jam session među prijateljima, a ta energija nas osvaja

De La Soul – …and the Anonymous Nobody (fanovi financirali album, De La Soul radi što želi i radi to dobro)
Norah Jones – Day Breaks (jedna riječ: Norah)
Mac Miller – The Divine Feminine (frat boy kojeg smo voljeli mrziti se potpuno iskupio s ovim glazbeno zrelim albumom)
BadBadNotGood – IV (vrhunski album, dobri featurei, ali nekako ga nismo slušali dovoljno da uđe u top 10)
Gallant – Ology (kad ti se i Seal pojavi na albumu, onda znaš da imaš igru)
Dawn Richard – Redemption (ne postoji nitko kao ona – i dalje ne možemo vjerovati da je bila članica Danity Kanea, P. Diddyevog projekta)
Laura Mvula – The Dreaming Room (raskošan album pun duše)
Robert Glasper Experiment – ArtScience (suvremena jazz legenda ne može pogriješiti)
Terrace Martin – Velvet Portraits (jazzy arhitekt zvuka za zadnja dva albuma Kendricka Lamara, multi-instrumentalist upakirao G-funka i R&B-a u solo izdanje)
Alicia Keys – HERE (Alicia Keys se vratila formi i u formu)
Glass Animals – How To Be A Human Being britanski bend, jedinstven u svom uspjehu da budu posebni, svakim slušanjem nam je jasno koliko su evoluirali od prošlog albuma
James Blake – The Colour in Anything soundtrack za gubljenje u vremenu i prostoru
Open Mike Eagle & Paul White – Hella Personal Film Festival jedan od najpodcjenjenijih repera u igri, zajedno s podcijenjenim producentom. Ime albuma govori što možete očekivati
Noname – Telefone Chicago doživljava renesansu, a Noname svojim razgovornim tonom priča najljepše priče
D.R.A.M. – Big Baby D.R.A.M. jedan od najpozitivnijih albuma godina zbog kojeg ćeš imati osmijeh na licu, baš kao i big baby DRAM
Shura – Nothing’s Real iskreno i popasto, baš onako kako volimo
Saba – Bucket List Project Chicago doživljava renesansu #2. upoznali smo Chanceovog suradnika na najbolji mogući način – kroz besplatan mixtape kojeg ni neki komercijalni reperi neće nikada u životu dostići
Jamila Woods – Heavn zvuči kao lagani r&b/soul, ali se bavi teškim temama
Francis and the Lights – Farewell, Starlite! kažu čovjek koji je preodgojio Bon Ivera da radi što radi danas, čut ćete to u glazbi
Mitski – Puberty 2 ova dama piše pjesme koje su brutalne, grube i predivne
Solange – A Seat At The Table predivan album, Solange je narasla kao umjetnica, usudi se puno više nakon onog lifta
Bon Iver – 22, A Million kad smo emo, slušamo njega. kad je jesen, slušamo njega. kad pijemo pumpkin spice latte, slušamo njega. kakve se filtere Justin Vernon usudi koristiti, tog nema nigdje
ABRA – Princess EP iako je ovo EP, bole nas brige, ABRA demonstrira kako se može raditi vrhunska glazba u ormaru s jeftinom opremom
KING – We are KING ovakve harmonije dugo nismo čuli, čak se usudimo reći da ih ni Destiny’s Child ne bi mogle nadmašiti
Black Milk & Nat Turner – Rebellion Sessions Black Milk se bacio u jazz, i dobro mu stoji
Oddisee – The Odd Tape uglavnom streamamo glazbu, ali Oddiseejevu kupujemo. ovo instrumentalno čudo nas budi čitave godine
Domo Genesis – Genesis smiješan lik iz Odd Futurea odjednom nije toliko smiješan i baš mu stoji
Homeboy Sandman – Kindness for Weakness underground junak koji riječima može što nitko drugi ne može
Xenia Rubinos – Black Terry Cat – jazz, rock, soul, ova dama može sve
Imarhan – Imarhan južnoalžirski bend o kojem ne znamo skoro ništa, a album nas je ostavio bez daha
Drake – Views neki od najvećih hitova godine se nalaze na ovom albumu, a i moramo ga staviti na listu kako nas prijatelji ne bi razapeli
Red Hot Chilli Peppers Dangemouse ih oživio, prvi RHCP album koji smo poslušali sa zadovoljstvom

Albumi koji nisu na ovoj listi i želimo to istaknuti jer je naš glazbeni ukus superioran ostalim glazbenim ukusima? Bastille, Kings of Leon, Green Day su imali albume ove godine vani koje smo odbili slušati. Ali to smo mislili i za RHCP pa su se vratili. Razmislit ćemo dogodine.

Što smo izostavili, koji album je Vas impresionirao?

TAGOVIalbumi godine

Komentiraj