Povratnička rap izdanja koja smo čekali (i dočekali)

Za razliku od mixtapeova i albuma koje mlađa ekipa štanca na dnevnoj bazi i besplatno izbacuje na interenete, novi albumi ovih veterana rap igre mogu se pronaći u fizičkom obliku, s diskom i omotom te neizbježnim usporedbama s prijašnjim ostvarenjima i hitovima po kojima ih publika pamti i prepoznaje. Mi smo provjerili i odvagnuli tko od rap gerijatrije još uvijek zalužuje vašu pozornost, a možda čak i novac.

Prodigy – H.N.I.C. 3

Nakon izlaska iz zatvora svi su očekivali Prodigya gladnog mikrofona i punog sirovog bijesa i energije iz najboljih dana Mobb Deepa. Umjesto toga, dobili smo Prodigya koji piše memoare i repa kako želi biti žena.
Da stvar bude gora, čini se da je Mobb Deep vrlo blizu raspada. Repanje bez rime i ljubavne pjesme nisu nešto što očekujete od čovjeka koji je snimio Shook Ones. Ni par tvrđih bitova, idealnih da ih neki gladniji MC iskoristi za freestyle, ne iskupljuju H.N.I.C. 3 koji jednostavno ne zaslužuje dijeliti ime sa svoja dva prethodnika.

Aesop Rock – Skelethon

Aesop Rock nikad nije radio muziku za šire mase. Kao dio sada ugašene izdavačke kuće Def Jux podario je hip-hop sceni neke od najopskurnijih, teško probavljivih pjesama koje su postale sinonim underground rapa.
Od selidbe na zapadnu obalu Aesop je vidljivo sazrio i postao senzacija u indie krugovima. Tekstovi su jasniji a opet kompleksni, repanje pitkije, a njegova vlastita produkcija udara k’o infarkt. Uglavnom, Skelethon je dostojan nastavak None Shall Pass, prethodnog i po mnogima njegovog najboljeg solo album.

The Alchemist – Russian Roulette

Russian Roulette je konceptualni album na kojem Alchemist još jednom demostrira zašto je jedan od najboljih producenata koji su se ikad uhvatili lupetanja po MPC-ju.
Umjesto desetak klasičnih rap instrumentala Al se odlučio kroz 30 kratkih segmenata složiti mozaik korištenjem isključivo semplova ruskih pjesama. Sporadična vokalna pojavljivanja svode se na kratke versove Action Bronsona, Danny Browna i ostale ekipe koja se u trenutku snimanja našla u studiju. Ovo nije klasični rap album ali je definitivno projekt vrijedan pažnje.

Nas – Life Is Good

Life Is Good nije novi Illmatic. To je kletva kad sa 19 godina izdaš najbolji rap album ikad. Nas vjerojatno više neće napraviti novi hip-hop klasik, ali nakon dugo vremena uspio je snimiti album koji vrijedi poslušati više od jednom. Dobro, možda ne baš cijeli album no svakako jedan dobar dio.
Bitovi, najveća boljka prethodnih izdanja, ovaj put su napokon na razini, a Nas je bacio neke od najosobnijih repova u karijeri. Čini se da je razvod od Kelis, barem što se glazbe tiče, jedna od najboljih stvari koja mu se desila u životu.

Rick Ross – God Forgives, I Don’t

Rick Ross jedna je od najvećih konstanti mainstream hip-hopa. Njegov novi album ne donosi ništa novo, ali Ross je i dalje bawse s besprijekornim uhom za produkciju koja izvlači već standardnu priču o novcu, skupim autima, hrani, sexu i generalnom šefovanju.
Suradnja Rickya, Dr. Dre-a i Jay-Z-a na traci 3 Kings nije ni upola blistavi trenutak kao Sixteen, odnosno njezin feat Andre 3000 koji ima dugogodišnju naviku nasumičnih pojavljivanja na pjesmama gdje potpuno ukrade show i pokrene lavinu “kad će njegov solo album” komentara.

TAGOVIaesop rock album hip hop nas pregled albuma Prodigy rap Rick Ross The Alchemist