The next Day: Katolički menage a trois – Bowie, Cotillard & Oldman!

Jutros nam je malo pobjeglo u gaćama kad smo vidjeli da je Bowie bez najave, opet stihijski i neočekivano objavio spot za naslovnu pjesmu povratničkog albuma The Next Day, a onda kad se u njemu poigrao s Garyjem Oldmanom i Marion Cotillard, onako, pravo katolički – erupcija.

Pjejboj Odlman ulazi s grešnicom u crkveni bordel The Decameron gdje najprije kao pravi katolik ljubi kardinalov prsten, a onda se u maniri Johnnyja Casha i Jamesa Deana šepuri oko šanka i guze okaljane razvratnice. Na šanku se poslužuju krvava pića i nevine oči – motiv poznat u kršćanskim predajama i djelima Jamesa Joycea kao zlokobna kastracijska prijetnja onim momcima koji su se voljeli dirati sami prije negoli su ih dirali njihovi lokalni župnici.
Marija Magdalena (Marion Cotillard) u prvim kadrovima, dok joj usne vlaži Bloody Mary, neodoljivo priziva demone prošlosti Davida Finchera, pa izgleda kao Marla Singer iz Fight Cluba i započinje plesati zavodnički ples s Oldmanom. Vrlo brzo počinje trunuti iznutra jer je bila jako, jako, jako prljava djevojka i iz ruku i nogu javljaju se Isusove stigme odakle štrcaju mlazovi krvi. No, ako je malo bolje razmisliti o kontekstu, pozadini ovakvih bakanalija iz redova klera, dalo bi se zaključiti da je štrcanje krvi simbol nečeg sasvim drugog. Cijelo ovo demonsko sijelo prati raspjevani Mesija Bowie koji se poigrava s likom lažnih proroka iz svoje prošlosti, a oko trojca ritualno i delirično plešu prepoznatljiva lica katoličke mitologije, poput Ivane Orleanske ili kardinala i pape Ratzingera.

Pjesmu The Next Day pokreće simbolična lekcija današnjim glazbenim žrtvama vlastite neinventivnosti i učmalosti gdje čovjek u svojoj 66. godini s lakoćom pokazuje superiornost prave umjetnosti i autorske poetike započete u adolescentskim godinama rocka. Djelomično militantni ritam odjekuje stupanjem u asertivnom obraćanju „Here I am, not quite dying“ s nagovještajem da učitelj još nije svoje odradio, a instrukcije koje dolazi dati ne koriste novu metodologiju rada, a ipak ni zastarjelu. Sirovo prebiranje po gitari obojeno nešto nervoznim vokalom uz jasan cinizam kroji energično tkivo novom klasiku. The Next Day je zanimljiva fuzija Beauty and The Beast i Fashion u svojoj slogovskoj strukturi i isprekidanoj melodijskoj liniji zbog čega i postaje jedna od nazaraznijih pjesama najboljeg povratničkog albuma u povijesti.
Od samo jednog pogleda jasno je da je Floria Sigismondi redateljica spota zbog njegove nabijene kriptičnosti i simbolizma, što se Bowieju svidjelo nedavno kada je režirala spot za njegov prethodni singl The Stars (Are Out Tonight). O Garyu Oldmanu nedavno smo pisali i zato ne treba objašnjavati oduševljenje i odobravanje ove suradnje koja, usput budi rečeno, nije prva. S Bowiejem je surađivao 1995. kada su obojica gostobali na albumu The Sacred Squall of Now Reevesa Gabrelsa i godinu kasnije u filmu Basquitat.

TAGOVIdavid bowie gary oldman marion cotillard spotovi