He-Man polagano napreduje
He-Man i družina ipak stižu na veliko platno, izabrani novi scenarist i redatelj

Pošteni film o He-Manu, Skeletoru i ostatku ekipe čekamo već 30-ak godina, a sada se napokon čini kako bi se stvari mogle maknuti s mrtve točke.
Priča o He-Manu, odnosno Gospodarima svemira, jedna je od onih mračnih hollywoodskih papazjanija, koje već godinama čekaju svoju ekranizaciju, ali nitko nikada ne može skupiti dovoljno para ili napisati kvalitetan scenarij, da se sve to nekako i realizira.
No, izgleda da bi pomanjkanje kvalitetnih i svježih superjunaka, ali i retro-moda koja ne jenjava, mogli ubrzati snimanje filma temeljenog na pustolovinama Adama, princa Eternije, njegova vjernog tigra Cringera i opakog Skeletora. Tako je kao novi scenarist angažiran slavni blockbuster maher, Terry Rosio, poznat po svom radu na pričama Pirata s Kariba, Usamljenog osvetnika i Zorroa. Iz njegove se filmografije odmah vidi kakav mu žanr najbolje leži, a nije baš da je He-Man teška egzistencijalna drama o tipu, koji ima problema s podvojenom ličnošću i priviđanjima raznih kosturolikih stvorova.
Inače, već se nekoliko pisaca okušalo u svojim verzijama priče o Gospodarima svemira, ali je Mattel, koji je stvorio originalnu seriju igračaka i drži prava na likove i djela svih toliko nam poznatih junaka, bio iznimno nezadovoljan smjerom u kojem se ide. Zato je nogu ovih dana dobio i Jon M. Chu, čije je ime praktički već bilo pripisano redateljskoj funkciji. Chu je režirao lanjski hit G.I.Joe: Retaliation, a iako frajer nije loš režiser, nećemo liti suze zbog njegova odlaska…
Gospodari svemira (1987.) – trailer:
He-Man ipak ima vrlo snažnu ulogu u životima mnogih koji su odrastali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, te se projektu snimanja filma ne smije pristupiti neodgovorno. Naše generacije trebaju pravog mišićavka, pravu borbenu mačku i pravog Kosturka!
Do kraja ćemo se života sjećati katastrofe u režiji Garya Goddarda i Dolpha Lundgrena, čiji su Gospodari svemira (1987.) postali jedan od sinonima hollywoodske fantasy B produkcije onoga doba, a danas su dobri samo za popuniti podnevni program lokalnih televizijskih postaja i izmamiti pokoji podrugljivi smijeh na lica gledatelja. Mislim, volimo mi takav campy trash, ali ne ponovilo se!