HOMM – Dungeons, Dragons & Drugs

Ako ste ikada imali prilike odigrati bilo koju od igara iz serije Heroes Of Might & Magic, vjerojatno ste se pronašli u situaciji u kojoj se često nađu oni koji nekoliko puta probaju “žuto�. Krvave oči, bolesno i višesatno taktiziranje, ponavljanje misija, pomno promišljanje podizanja levela, kalkuliranje s jedinicama i resursima i najvažnije od svega, višednevno igranje uz apsolutni izostanak socijalnih (spolnih? op. ur.) i obiteljskih odnosa. Ustvari, jedino što vas razdvaja od narkića jest to što dileru nećete ponuditi dupe za jedan šut i da uokolo ne bauljate prodajući bijelu tehniku i namještaj svojih roditelja.

Autori serijala Heroes Of Might & Magic na kutiju su bubnuli i jalovo upozorenje kako igra izaziva ovisnost. Mnogi su to pripisali dobroj marketinškoj ideji, ali stvar je daleko od pukog trika kojima su proizvođači skloni pribjeći. Nedvojbeno je da nešto ozbiljno nije u redu ako po nekoliko tjedana hipnotizirano buljite u ekran igrajući jednu te istu igru. Pozabavit ćemo se malo HOMM fenomenom baš u vrijeme kada se na tržištu pojavila nova samostalna ekspanzija HOMM V:Tribes Of The East.

Sve je službeno počelo davne 1990. kada je New World Computing na čelu s Jonom Van Caneghemom (inače, čovjek je uvršten u Computer Gaming Hall of fame) izbacila King’s Bounty u kojoj su se po prvi put pojavile natruhe nečeg što će kroz samo pet godina postati prvi nastavak Heroesa. Igra vas je stavljala u ulogu raznoraznih heroja koji su stajali na čelu vojske koja je zamišljenim svijetom glavinjala u potrazi za zlatom, iskustvom, slavom, resursima i krvlju neprijatelja.

Igra je zamišljena kao kombinacija Dungeons & Dragons i šaha, s tim da svaka od jedinica (baš kao i u šahu i D&D igrama) ima određene karakteristike kojima se razlikuje od drugih. Dakle, kao što ste mogli pretpostaviti, igra se na poteze i jedino iskustvo u kombinaciji s korištenjem sivih stanica mogle su vas izvući iz sukoba na višim nivoima igre. Stoga ne očekujte pucačinu iz prvog lica koja se odvija u svemiru već inteligentno programiranu akciju koja od vas iziskuje koncentraciju i korištenje mozga.

Što je to što HOMM čini toliko superiornim naslovom u odnosu na velik broj RPG-ova, turn-based strategija i hack & slash naslova? Neki će zasluge pripisati inteligentnim programerima čije ideje začetke vuku iz vremena kada je najosnovnija stvar bila igrivost, dok će drugi naglasak baciti upravo na gore spomenutu kombinaciju šaha i D&D pravila. Na kraju krajeva, šah je tradicija koja vremenom ne gubi na zanimljivosti, a bilo je potrebno samo malo mašte da ljudima ponovno prodate istu stvar.

Godine su prolazile a nastavci, ekspanzije i potpuno novi serijali samo su se nizali. Neki od njih bili su uspješni dok su drugi pali u zaborav što zbog neprimjetnog napretka u odnosu na prethodnike što zbog prevelikog odmaka od temeljne priče.

UBI Soft, koji su svakim svojim potezom dokazali kako imaju nos za posao, 2003. otkupili su prava na serijal za 1,3 milijuna dolara od 3DO-a (koji je nedugo nakon toga bankrotirao) i prošle godine na tržište izbacili odličnu peticu oko koje se koplja nisu previše lomila (neki su im zamjerali engine bugove koji su popravljani cijelim nizom patcheva) jer ostali su vjerni gameplayu iz trojke, i tome dodali prekrasnu (iako zahtjevnu) grafiku, odličan soundtrack i niz maštovitih kampanja koje su nas pred ekranima držale od ekspanzije do ekspanzije.

Hammer of Fate pojavio se krajem prošle godine, a najnoviji Tribes Of The East pojavio se prije desetak dana. Mi ne bi bilo to što jesmo da nismo odigrali i najnoviji nastavak. Nismo pali na dupe.

Grafika je i dalje odlična (neznatno poboljšana, uglavnom u cut scenama), igra je na momente užasno teška (iako će stari znalci doskočiti i tom problemu), a od noviteta možemo istaknuti novu rasu (Orci) i estetske zahvate na već postojećim. No, iako poboljšanja nisu nešto što bi nas posebno oduševilo, ovisnici smo, a ovisnici uzimaju i nešto razblaženiju “robu�. Sve u svemu, igrat će se.

TAGOVIheroes of might & magic homm rpg ubisoft