what a year
1998. je najveća godina u povijesti videoigara – a nakon ovog će ti biti jasno i zašto
Današnja se djeca nikada neće složiti da je najbolja godina za videoigre 1998.
Živimo u modernom dobu gaminga u kojem imamo vrhunske konzole, najispeglaniju grafiku na gaming naslovima, najveće budžete dosad, vrhunske glumce koji posuđuju svoj glas likovima iz igara, ali i dalje nam se čini da u ovo novije vrijeme sporo napredujemo.
S grafičkog standpointa – jednom kad počneš težiti fotorealizmu i ovosvjetskoj fizici i ostvariš tehnološke mogućnosti za postizanje tih ciljeva, jasno je da pomaci neće biti ogromni kao što je nekoć bilo s prelaskom s 2D gaming naslova na 3D gaming naslove.
Danas ako pogledamo naslove iz devedesetih, pogotovo one rane 3D naslove, ponekad nam se čini kao da ćemo oslijepiti od oštrih kutova i kockastih glava. A tek kad dođe do pucanja kadra i preklapanja nekih elemenata? Iz današnje perspektive – grozno, ali nismo bića koja samo sadašnje standarde uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja videoigara. Može ih se promatrati objektivno, ali još je važniji onaj subjektivni dojam. Subjektivni dojam sada i subjektivni dojam koji ste imali kada je igra tek izašla. Nostalgija je opaka stvar. Gurne nam pod nos neke stvari koje su objektivno loše, ali ih obožavaš jer si imao drukčije kriterije kada si bio klinac. Power Rangersi su savršen primjer.
Ali video igre – ako ti je videoigra bila dobra kao klincu, jednakim očima (ako ne i većim) ćeš ju gledati i danas.
Revolucija video igara se dogodila u drugoj polovici devedesetih, a godina koja se ponajviše ističe svojim gaming naslovima je 1998. godina.
U toj godini se štošta dogodilo po prvi put.
Prvi put smo dobili pucačinu koja je imala priču. Priču koja se ne sastoji od “čudovišta iz pakla koja moraš potamaniti”. To je bio Half-life. Stvarno je bilo moguće FPS odraditi na nekoj kompleksnijoj razini od Dooma i Duke Nukema. Do ove točke u vremenu to nismo znali.
Tu su bili i prvi Pokemoni (Red i Blue) koji su zaludili apsolutno sve klince, a emitiranje crtanih filmova na satelitskim programima je svakako pomoglo ovoj ludosti koja je postala globalni fenomen.
Prvi RPG za PC koji je promijenio puno toga je došao u obliku Baldur’s Gatea. Koliko se samo ovdašnjih klinaca ubacilo u D&D svijet samo zbog Baldura.
Te godine je osnovan i Rockstar Games – studio koji nam ovog tjedna donosi nastavak Red Dead Redemptiona, a stoljećima ranije su nas uveseljavali s GTA naslovima.
Točno prije dvadeset godina smo glasno uzdisali na svaki novitet u gameplayu, na najmanji pomak u grafici. A bilo ih je. Do 1998. godine su developeri već naučili hendlati i treću dimenziju, tzv. Z os i napokon smo mogli dobiti kvalitetne 3D igre.
Konamijev Metal Gear Solid za Playstation je svojim (danas smiješnim, tada revolucionarnim) 3D svijetom očarao svakog tko se dotaknuo kontrolera, a iskustvo igranja je bilo najfilmskije dotad.
Dobili smo i možda najbolju igru svih vremena. Svaka lista najboljih igara nema kredibilitet ako The Legend of Zelda: Ocarina of Time nije pri samom vrhu – recimo na jednom od prva dva mjesta. Zelda se referirala na prošle nastavke, uzeli su najbolje i stvorili posebnu igru koja nas i danas razveseli kada ju zaigramo. Zagonetke nisu bile prekompleksne, ali su još uvijek dovoljno zanimljive i izazovne da ova avantura u cijelosti ostane upravo avantura – umjesto da ju podijele između avanture i prijemnog ispita za Mensu.
Fallout 2 ima atmosferu kao nijedan Fallout prije i poslije njega, priča dovoljno mračna da ti nije svejedno kada imaš 13 godina i igraš ju u potpunom mraku, a kulturalnih referenci je bilo na bacanje (i većinu smo pohvatali tek kad smo malo stasali i nakupili XP-a i općeg znanja).
Starcraft je postao južnokorejski nacionalni sport, a i praktički je pokrenuo kompetitivno igranje kakvo poznajemo danas. Moramo dodati i Grim Fandango koji je i dan danas predivan, čak i potpuno nazubljen (iako ga je moguće pronaći u restauriranoj verziji), Thief: The Dark Project je bio prva stealth igra, svjetlo i tama nikad nisu bili važniji u igri dotad. Banjo-Kazooie je još uvijek jedan od najboljih platformera, a Nintendo nam se poprilično zagrijavao kada smo igrali za ono vrijeme ovu predivnoću od igre. Gran Turismo? A što više da govorimo.
Tako da – DA, 1998. godina je najbolja godina u gaming povijesti. Ako se ne slažeš, saslušat ćemo te.
Komentiraj
NE PROPUSTI I OVE TEKSTOVE
Još iz rubrike
