Znali smo!
Top 5 razloga zbog kojih bi trebali igrati video igre
Iako dobar dio javnosti gamere još uvijek percipira kao geekove koji danima na tavanima čame pred ekranima, takvo viđenje stvari više nema nikakve veze sa stvarnošću

Prosječni gamer danas je star 31 godinu i dapače – danas ima više gamera u skupini ljudi starijih od 36 godina no što ih ima u rasponu od 18 do 35 godina.
Većina gamera danas su dakle ljudi s karijerama i obiteljima koji vode sasvim normalne i mirne živote. Unatoč tome, već godinama svjedočimo stigmatizaciji te subkulture ponajviše u SAD-u gdje se već tradicionalno događaju školski pokolji, a potom prstom upire u hard-disk ubojica na kojemu, eto, imaju instaliran GTA, Call of Duty ili World of Warcraft. Iako će takva stigmatizacija zbuniti svakog upućenijeg promatrača, ona je zapravo i očekivana.
Naime, bacimo li pogled na pojavu novih medija kroz povijest, oni su se uvijek stigmatizirali. Dogodilo se to internetu, a prije toga i televiziji, kinu, pa čak i radiju i tisku. Oduvijek je bilo lakše okriviti medije i tehnologiju nego zagrebati ispod površine i dokopati se srži problema.
Igre ne samo da nisu štetne, već su brojne moderne studije pokazale da su izuzetno korisne za mentalno zdravlje i kognitivne vještine onih koji ih igraju.
5. Igre poboljšavaju koordinaciju oka i ruke
Prema jednom istraživanju provedenom 2007. čije rezultate donosi ScienceDaily, kirurzi koji igraju video-igre pokazuju veću preciznost i uspjeh pri obavljanju operacije od onih koji to ne rade. U studiji u kojoj je sudjelovalo 12 kirurga te 21 naučnik, 15 njih izjasnilo se da nikada prije nije igralo video igre, devetero je igralo igre do tri sata tjedno, a devetero da igraju više od tri sata tjedno. Upravo oni kirurzi koji su najviše igrali igre pokazali su se najuspješnijima u operacijskim salama te su činili čak 47% manje grešaka od onih koji ne igraju igre.
4. Igre socijaliziraju
Da, igre socijaliziraju. Multiplayer i coop naslovi već su godinama popularniji od singleplayer igara kroz koje igrač prolazi sam. U multiplayeru je pak nužna suradnja sa suigračima, a ona se odvija glasovno ili tekstualno. Razvijaju se strategije, razmjenjuju se itemi, a druženja online nerijetko prerastaju u prijateljstva u nevirtualnom životu. Komunikacija i ljudski kontakt jedan su od temeljnih aspekata gaminga.
Isto tako, prirodno okruženje za igranje sportskih igara je unutar kruga prijatelja ili obitelji pa se na taj način održavaju ranije uspostavljene veze. Dakako, ovdje je sasvim logično postaviti i pitanje koliko takva druženja umanjuju vrijeme druženja na igralištima i u prirodi, no to je već pitanje za neku drugu temu.
3. Igre educiraju i olakšavaju snalaženje u stvarnom životu
Djeca rođena u posljednjih nekoliko godina već s navršene dvije godine vrlo se dobro služe računalima jer su s njima gotovo rođena. Zbog toga brojni razvojni studiji igre i aplikacije prilagođavaju njima i to najčešće s ciljem edukacije. Djeca tu mogu naučiti sve od razlikovanja životinja pa do jednostavnijih matematičkih operacija i ono najbitnije – učenja jezika. Funkciju koju je nekada imao Cartoon Network danas imaju aplikacije i igre koje od djece iziskuju da budu involvirana i aktivna za razliku od crtanih filmova koji traže promatranje i pasivnost.
Igrajući simulacije automobilskih utrka ili pak avio-simulacija uz ponešto dodatne opreme za igranje, igrači doista mogu naučiti kako se vozi automobil ili Cesna. Kako bi digli tu Cesnu s virtualne staze igrači će morati pročitati upute od nekoliko stotina stranica te pri samom polijetanju obaviti sve radnje koje čini i pravi pilot u pravom avionu. Naravno, suludo bi bilo ustvrditi da Cesnom možete upravljati nakon nekoliko desetaka sati za računalom, no činjenica je da uz toliko detaljne simulacije možete naučiti mnogo.
Također, Sony već godinama najboljim svjetskim igračima Gran Turisma omogućava utrkivanje u pravim utrkama i oni redovito ostvaruju zapažene rezultate bez obzira na to što su u kokpit pravog trkaćeg automobila sjeli tek nedavno.
Igre također podučavaju bržem rješavanju problema i omogućuju da iskustvo prikupljeno u virtualnoj stvarnosti prenosimo u stvarne životne situacije. Istraživanje koje je provedeno na University of Rochester jasno kaže da rješavanjem problema u igrama igrači postaju značajno bolji i brži u rješavanju problema u stvarnosti; ‘Igrači su sposobni brže detektirati informacije koje stižu prema njima. Kao rezultat toga, oni su efikasniji i spremni brže reagirati.’ – navodi Daphne Bavelier, profesorica koja je provela više od dvadesetak studija o utjecaju igara na mozak.
2. Igre poboljšavaju multi-tasking
Jedan od najbitnijih preduvjeta za igranje igara je mogućnost istovremenog obavljanja nekoliko zadataka. Nadalje, upravo igre značajno poboljšavaju mogućnost multi-taskinga. U prethodno navedenom istraživanju profesorice Daphne Bavelier zaključuje da ‘igrači imaju značajno poboljšani vid, sposobnost usredotočenosi i prepoznavanja, brže reagiraju, precizniji su i spretniji u obavljanju više zadaća odjednom’. Igrači su, pokazuje istraživanje, 20% bolji u obavljanja nekoliko zadataka odjednom od ljudi koji ne igraju igre.
1. Igre, za razliku od televizije, umjesto pasivnosti potiču aktivnost
Suvremenija istraživanja pokazuju da su ljudi koji redovito gledaju sadržaje na televiziji ravnodušniji prema situaciji u društvu, imaju ekstremnije političke stavove i manje izlaze na izbore nego populacija koja ne gleda televiziju.
Televiziju se, kao kasnije i video-igre, optuživalo za porast kriminala, no istraživanja su pokazala da gledanje nasilnih sadržaja trenutno može potaknuti agresivnije ponašanje, no dugoročno u čovjeku izaziva empatiju prema žrtvama nasilja.
Nasuprot tome, video igre nisu pasivna aktivnost poput gledanja televizije koju često gledamo napola isključeni od onoga što gledamo. Igra traži vašu punu pozornost, promišljanje svakog poteza, pa i nekoliko koraka unaprijed. Promišljanje je najvažniji dio gotovo svake igre i to promišljanje na nekoliko razina. Čak i kada igrate najjednostavniju pucačinu iz prvoga lica, svojeg lika vodite kroz trodimenzionalni prostor vodeći pri tome brigu o fizici, pronalasku alternativnoga puta, ciljevima misije itd. Kada se pak na ekranu pojave protivnici, vi se u isto vrijeme morate kretati, pucati po inteligentnim neprijateljima koji se također kreću, morate misliti na pronalazak zaklona, na količinu preostalog streljiva, na izbjegavanje neprijateljskih metaka… Da ne duljimo, lista je gotovo beskrajna.
Video-igra je aktivno i interaktivno iskustvo u kojemu sami odlučujete o ishodu stvari, dok gledajući televiziju možete samo sjesti i upijati, koliko god bili nesvjesni toga.