Napokon je pred nama remake igre koju mnogi smatraju pretečom Heroesa (of Might and Magic, ako već moramo), a mi imamo tako malo života da smo je i odigrali.
Kings’s Bounty
Da ste nas prošle godine upitali vjerujemo li da će se u manje od godine dana pojaviti naslov koji bi mogao parirati “kralju” turn-based FRP-a ili “taktičkih role playeva” vjerojatno bi rekli “sve je moguće”, ali za ovu priliku idemo se praviti da bi naš odgovor bio “nemoguće”. Da, istina je, izvadite peneze jer vrijeme je za kupnju,
“King’s Bounty” zaista je kvalitetan naslov koji nikako ne smijete propustiti.
Zašto je toliko dobar? E sad ćemo vam reći. Igra je dinamična, borbe su zanimljive, grafika je odlična, glazba je sasvim pristojna i prije svega postoji “ono nešto” što će vas natjerati da se igri posvetite na onaj nenormalan način na koji se samo sumanuti gejmeri mogu posvetiti igrama. Je li igra bolja od Heroesa? Neki bi mogli reći da je tako, a mi fanovi HOMM-a ipak se ne damo i tvrdimo da je kralj i dalje kralj, ali nećemo se ljutiti ako netko zaključi da su igre podjednako dobre.
King’s Bounty
Iako nema nekih posebnih inovacija koje bi vas bacile na dupe, KB sasvim pristojno funkcionira u mikrokozmosu koji je HOMM učinio prihvatljivim širokim masama. Ispočetka smo bili malo skeptični prema stvaranju i razvijanju glavnog lika jer u oba slučaja činilo nam se da igra djeluje pomalo ograničeno, ali ako se prisjetimo da u HOMM-u uopće ne raspolažete mogućnošću kreiranja likova u singeplayu, stvari ipak djeluju malo bolje. Jedno rješenje koje nas je oduševilo je to što za vrijeme šetnje mapom niste u turn-based modu što igru automatski čini dinamičnijom, a prelazak velikih mapa postaje izdržljivo iskustvo koje vas ne iritira dugotrajnim očitavanjem i stoljetnim čekanjem poteza drugih igrača.
Priča nije bogznašto, ali sasvim je pristojna za ovaj tip igre. Nismo ni očekivali Baldur’s Gate tip razrade likova i njihovog zaleđa, pa n am je odlično sjela storija o mladom vitezu u vječnoj potrazi za avanturom, blagom i vađajnama.
King’s Bounty
Mnogi su kao nedostatak isticali loš raspored neprijatelja, ali nama se ideja neprijatelja različite težine na jednoj mapi činila sasvim razumnom jer upravo vas to tjera da sakupljate iskustvo i kasnije se vraćate skončati dušmane. Ono što je nama išlo na jetra leži u jednom malom ali tako bitnom detalju. Napredovanje kroz levele nije baš nešto. Možda tražimo dlaku u jajetu, ali ne volimo kada nam kovrčava dlaka koja dolazi od tko zna gdje sjebe kajganu. Velik broj skillova čini nam se bezveznim (primjerice, bolje funkcioniranje jedinica noću) i nepotrebnim. To je donekle ispravljeno razvijanjem “Pandorine kutije” koju pokupite tijekom igre, pa smo na kraju ipak stali na loptu i rekli “ajde, nek’ im bude”. A dodali su i fajtove s bossovima, pa im i to ide u prilog.
Idesh preporuka:Mi smo prezadovoljni, a ako smo mi prezadovoljni onda to znači da sumnje nema. Igra je hit!
TAGOVIigre King's Bounty the legend
