Mad Men – Najbolja serija koju nitko ne gleda… navodno

Možda je problem u tematici, možda terminu, možda u manje poznatim glumcima koji ne privlače mase, a vjerojatno je najveći problem u kanalu na kojem se serija emitira (AMC). Bilo kako bilo, jednu od najboljih dramskih serija koje smo pogledali u posljednjih desetak godina u Americi ne gleda gotovo nitko.

Oke, to je možda pretjerano jer broj gledatelja serije mjeri se u milijunima, ali usporedbe radi, CSI i Mad Men dijeli razlika od točno 18 milijuna gledatelja s tim da CSI ima 19 i pol milijuna gledatelja, pa vi računajte. Iako milijun i petsto tisuća gledatelja nekima izgleda kao “vau gledanost” (finale druge sezone gledalo je 1,75 milijuna gledatelja), reći ćemo samo da je relativno dobar i nedavno pokrenut “My own worst enemy” s Christianom Slaterom naprasno ukinut jer nije uspio nakupiti više od tri milijuna gledatelja po epizodi. Dakle, totalna je enigma kako se Mad Men održao pune dvije sezone, a ozbiljno se raspravlja i o trećoj.

Mad Men TV Spot

Gledanosti ne pomaže ni to da je serija apsolutni hit u svijetu i emitira se na gotovo svim kontinentima, a Jona Hamma su nedavno pozvali da vodi Saturday Night Live (a u SNL se ne zovu luzeri i šuge), ne pomaže ni šest Emmya ni dva Zlatna Globusa koje je serija osvojila, ne pomažu ni odlične kritike, a čak ni to što je nedavno izabrani predsjednika SAD-a, Barrack Obama, viđen kako “kampanjira” s primjerkom DVD-a Mad Mena u džepu.
Ispada kao da seriju vole svi, dok ju samo neki i gledaju, ali gledaju oni koji se broje. I možda je malo preuranjeno govoriti ali utjecaj Mad Mena tek će se pokazati jer na ovaj ili onaj način serija je polagano počela utjecati na modu i kroz desetak godina vjerojatno ćemo razgovarati o seriji koja je utjecala na trend povratka šezdesetih, a o ovoj su se pojavi raspisali i neki relevantni američki mediji.

Modu i trendove na stranu, mi smo tu da vam kažemo da je riječ o zešćoj jebenici koju pod hitno treba otkupiti i emitirati na domaćim kanalima jer će ju popušiti svi (ali ne i gledati). Radnja prati Donalda ‘Dona’ Drapera, ratnog veterana koji je nakon drugog svjetskog rata promijenio ime i zaposlio se u jednoj od najvećih njujorških reklamnih agencija (Sterling Cooper) u kojoj je ubrzo došao do pozicije mlađeg partnera.
Radnja se odvija šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su muškarci bili muškarci, a žene uglavnom kućanice. Živi s prekrasnom ženom i dvoje djece, iako se ispod lažnih “stepfordskih” osmijeha i prekrasne fasade krije neurotična kućanica s brdom psihičkih problema. Draper je rastrgan između tri žene (on je ipak mužjak 60-ih), prva je naravno supruga, druga je hipi/beat riba koju povremeno ševi, a treća je zajebana poslovna žena koja ga neodoljivo privlači.

No, radnja ne prati samo Drapera već cijelu paletu odličnih i slojevitih likova koji savršeno utjelovljuju lice i naličje tadašnje Amerike.

Trailer druge sezone

Atmosfera šezdesetih savršeno je prenesena jer su scenaristi pomno proučili i najmanji detalj, a zbog svoje su preciznosti i nebrojeno puta pohvaljeni. Između ostalog, ono što ćete vrlo vjerojatno odmah primijetiti, a karakteristično je za vremensko razdoblje u kojem se radnja odvija, jest to da u seriji gotovo svi jebeno puše i to čine bez mjere. Ako malo bolje pogledate, gotovo da nema scene u kojoj barem jedan od prisutnih likova u čvaljama ne drži cigaretu i istu srče s neopisivim užitkom. Da ne znamo bolje, pomislili bi da je cijela serija jedna velika kampanja za promicanje pušenja (možda se održava krvavim novcem duhanske industrije). No, pošto je konzumiranje duhana na setovima regulirano zakonom, svi glumci neprestano deru po biljnim cigaretama.

Scenaristi koji su radili na hvaljenim “Sopranosima” odradili su odličan posao jer mala je šansa da bi mi, muškarci koji cijene samo vruće olovo i divlju akciju, počeli reklamirati neku kilavu dramsku pizdariju. No, ova drama je jednostavno odlična i AMC je odradio savršen posao.
Vizualno, serija izgleda genijalno, a vjerno je preneseno sve, od glazbe, preko kostima pa sve do uređenje interijera. Tvorci serije tvrde kako ih je najviše inspirirao Alfred Hitchcock pa je čak i uvodna špica (u kojoj dere genijalna “A Beautiful Mine” još genijalnijeg RJD2-a) inspirirana filmovima kao što su “Sjever-Sjeverozapad” i “Vrtoglavica”.

Uvodna špica

Za kraj bi istakli još samo jedan detalj koji nam je upao u oči. U seksističkom tonu, karakterističnom za seriju, morat ćemo prokomentirati Christinu Herndricks jer ako žene puše Hamma, mi totalno pušimo Hendricksovu. Dakle, samo onako usput, radi se o ženi koja je utjelovila izraz “rasna”. A sada počinje hvalospjev…
Žena je to nesklona modernim tekovinama. Bez anoreksične linije i upijenih obraza koji više plaše nego privlače. Dakle, nema tog “Kiera Knightley / obrokujem samo aspirin otopljen u čaši vode light / napravim seriju čučnjeva nakon lista celera / nisam se dobro najela otkad sam posljednji puta bila u bolnici zbog anoreksije” sranja. Samo obline i da… Puno sisa i odlično dupe. Nazovite nas seljoberima i šovinistima, ali ova je žena bomba. I ako serija u modu može vratiti samo jednu stvar, neka to bude Christina Hendricks tip žene.

Simpson parodija uvodne špice

Stoga, ako još niste pogledali trk na net i… Ne, nismo mislili na download već trk na Amazon i kupite originalni DVD prve sezone koji u posebnom izdanju izlazi u velikom Zippo-u koji je već posato zaštitni znak serije o pušenju, seksizmu, mačizmu, homofobiji, odličnim guzama, pušenju, opijanju, razvratu, ženskarenju i… Jesmo li spomenuli pušenje? (ah, ta stara “odlična” fora kad više puta spomeneš “nešto” pa se na kraju šatro upitaš jesi li spomenuo to “nešto”)

TAGOVIChristina Herndricks mad men serija sopranos tv tv serija