M.I.A. – originalna pop tigrica

U svijetu moderne pop glazbe “umjetnice” su ili klonirane R’n’B plesačice, čije pjesme, albumi i spotovi izgledaju identično, što naravno ni ne čudi jer uglavnom iza njih stoji jedan te isti managment. S druge strane imate kantautorice koje su uglavnom dosadne, naravno u ovu priču ne ulaze gospođe u godinama, i tko onda ostaje?

Iskreno, Missy Elliott i to je samo pitanje kada će presušiti izvor zvan Timbaland, možda Lilly Allen i Bj�rk, no ona je ionako luda.

I onda se prije dvije godine pojavila M.I.A. sa svojim Arularom i naravno oduševila apsolutno sve. Suludim ekperimentalnim ritmovima, urnebesno hrabrom produkcijom i ponijela barjak u svojim rukama.

M.I.A, punim imenom Mathangi ‘Maya’ Arulpragasam, rođena je 1977. godine, a do danas se proslavila repanjem, pjevanjem i pisanjem pjesama, kao i produkcijom te vizualnim umjetnostima. Arular je bio pravi punk album, inovativan, sirov, pjevan i svijetu kada se iznova susrećemo s bendovima i izvođačima koji bezobrazno prepisuju klasike, možemo ga bez imalo grižnje savjesti nazvatirevolucionarnim. Od samog početka karijere prišivena joj je etiketa kontroverzne, a razlog tomu je što je njezin otac je Arul Pragasam, istaknuti borac tamilskih militantnih organizacija, koje vlast Šri Lanke zbog njihove borbe za nezavisnost naziva teroristima.

U SAD-u su je stavili na popis nepoželjnih osoba kojima je zabranjeno izdati vizu za ulazak, pa je jedna od rijetkih pop zvijezda koja svoj materijal ne smije doći osobno promovirati u Ameriku. No, ona unatoč svemu i dalje niže klupske hitove, a na objema stranama Atlantika, a kritičari je uzdižu u nebesa. Njena popularnost raste, pa će po svemu sudeći i brižni Ameri do kraja godine moći vidjeti M.I.A.-u uživo.

Iako rođena u britanskoj prijestolnici, većinu mladosti provela je u Šri Lanki, sve dok nije morala izbjeći zbog zaoštravanja političke situacije. Krajem osamdesetih zaljubljuje se u hip hop, posebice u Public Enemy i N.W.A. te završava fakultet za umjetnost i dizajn, specijaliziravši se za visoku umjetnost, film i video. Godine 2001. imala je i izložbu posvećenu tamilskom pokretu, nominiranu za prestižnu alternativnu nagradu Turner, a mecena joj je bio, nitko drugi nego Jude Law.

Nakon Arulara bila je na turneji s Gwen Stefani i proširila svoju publiku. Njezin nedavno objavljeni drugi album Kala na kojemu je izmješala sve aktualne digitalne žanrove, kritika je jednoglasno proglasila remek-djelom. Kala je možda mrvicu lošiji od prethodnika, ali je opet ne miljama, nego svjetlosnim godinama udaljen od gotovo svih žena koje se danas bave glazbom, hrabar, inovativan, plesan, prepun indijskih i afričkih ritmova, Timbalandovih zvukova ( koji naravno gostuje i na ovome albumu), masnih basova, sjajnih rima, svemirskih zvukova, dancehalla koji bi i mrtvaca rasplesali.

Pripadnica Tamilskih Tigrova je toliko beskompromisna da je to neizdrživo, a Kala gotovo da nema slabu točku, a kako mu se bliži kraj sve je bolji. A kada ga tek odslušate nekoliko puta…

Nedavno je pokrenula i svoju diskografsku kuću Zig-Zag, a već se priča o izdavanju novog albuma zakazanog za 2010. godinu, do kada bi se M.I.A. trebala okrenuti “nekim drugim stvarima”.

TAGOVIglazba m.i.a. timbaland