Najbolji i najstrašniji horor filmovi 21. stoljeća

Tko bi rekao da je prošlo gotovo 20 godina od Ringua i The Blair Witch Projecta, dva filma koja su svakako obilježila, ali i dostojno ispratila 20. stoljeće i utrla put gotovo svakom hororu koji je slijedio nakon toga, pa eto i sve do danas. U posljednjih smo se 15-ak godina tako nagledali svačega, od uistinu teškog smeća i hrpe kopija kopija kopija, pa sve do uistinu kvalitetnih naslova i, usuđujemo se reći, nekoliko komada koji možda nisu unijeli neku žešću revoluciju, ali su žanr svakako usmjerili na neki novi put. Mi vam stoga donosimo naših 10 najboljih i najstrašnijih horora 21. stoljeća, koji su NAŠ izbor i to temeljen na NAŠEM subjektivnom mišljenju, a ako se netko ne slaže s NAŠOM perspektivom koja osim samog faktora straha u obzir uzima i elemente poput audio-vizualnih dostignuća, priče ili nešto dubljih tema kojih se određeni film dotiče, slobodno neka napiše svoje favorite. I da, HDZ i SDP su van ove kategorije, jer takvu stravu ne može nadmašiti niti jedan film…

10. Martyrs (2008)

Zašto smo punili gaće: Iako predstavlja vrhunac francuskog novovalnog ekstremnog torture horora, Martyrs je puno više od toga i upravo zato se ističe iz mnoštva klasičnih (uglavnom) američkih kino-krvoprolića. Ovo je jedan od onih filmova za koje znate da su vrhunac kinematografije, ali vam uopće nije ugodno, pa čak niti drago gledati ga iako govori o nekim sasvim svakodnevnim stvarima, poput želje za osvetom, potrebe za samoostvarenjem i potrage za univerzalnom istinom. Samo što se eto u ovom slučaju sve to događa u lokvama krvi i sa scenama mučenja kakvih bi se posramio i Gestapo.

Što smo naučili: Nikada se zamjeriti ikome, jer koliko god ta osoba izgledala krhko i slabo, svejedno ti može prirediti pravi pakao!

Slično, ali lošije: Inside, High Tension, Frontier(s), Srpski film, Hostel

9. The Descent (2005)

Zašto smo punili gaće: Možda se nekome The Descent ne čini kao pretjerano strašan film, pogotovo kada se u trećem činu pojave pomalo antiklimaktični antagonisti, ali svima nama koji osjećamo barem trunku fobije od skučenih prostora ovako nešto predstavlja noćnu moru. I dalje nam nije jasno zašto bi se itko normalan ikada išao zavlačiti po nekakvim špiljama i provlačiti se kroz otvore veličine WC školjke, ali jedino gore od toga je kada ostaneš zatočen u takvom podzemnom klaustrofobičnom labirintu. A genijalni Neil Marshall je to ekranizirao bolje nego itko!

Što smo naučili: Ako smo ikada pomislili kako bi bilo zanimljivo istražiti mračno podzemlje i predivne špiljske sustave, nakon ovog filma takve deluzije padaju u vodu.

Slično, ali lošije: The Ruins, [REC], 30 Days of Night, The Cave

8. The Devil’s Backbone (2001)

Zašto smo punili gaće: Nema sumnje kako će Panov labirint ostati najbolji film u opusu Guillerma del Tora, ali da se nije dogodilo ovo maleno čudo, njegovo bi mjesto zasigurno držao The Devil’s Backbone. Kao jedan od predvodnika tadašnjeg novog vala španjolskog horora (točnije, latino horora), del Toro je stvorio old skul uništavača našeg mirnog sna i kroz fantastičnu atmosferu i grizonoktnu napetost ispričao priču o jednom “sasvim običnom” ukletom španjolskom sirotištu.

Što smo naučili: Neke je stvari najbolje ostaviti u prošlosti i nikada, ali nikada gurati nos tamo gdje mu nije mjesto!

Slično, ali lošije:: Crimson Peak, The Awakening, The Changeling, Session 9

7. The Others (2001)

Zašto smo punili gaće: Ukleta kuća, teška jesen i depra, dvoje jezive djece, trepereći plamenovi i jedna od posljednjih stvarno dobrih uloga Nicole Kidman su sasvim dovoljni da se jedan ovakav film stavi na svaku listu najboljih horora svih vremena, a kada je sve to u rukama izvrsnog Alejandra Amenábara, jeza dobiva sasvim novu dimenziju. Priča o majci, njezino dvoje djece i onozemaljskim entitetima koji im prijete se možda ne čini kao nešto pretjerano originalno, ali lagana gradnja tenzije koja dopušta nešto dublje prodiranje u psihologiju likova te prilično neočekivani obrat na kraju uistinu mijenjaju pravila horor igre.

Što smo naučili: Ako živiš u nekakvoj prastaroj kućerini i počneš viđati i čuti čudne stvari, spakiraj kofere isti dan, polij sve benzinom, zapali šibicu i laganim korakom se udalji na sigurnu udaljenost… otprilike na drugi kraj planete!

Isto, ali lošije: Orphan, Crimson Peak, Mama, Sixth Sense, The Skeleton Key, Hide and Seek, The Haunting

6. A Tale of Two Sisters (2003)

Zašto smo punili gaće: Korejski (i općenito azijski) horor je doživio pravi boom krajem 20. i početkom 21. stoljeća, a mahom se radilo o filmovima koji bi se komotno mogli naći na vrhu svake liste najboljih svih vremena. Ipak, Azijati hororu pristupaju mnogo drugačije nego mi Zapadnjaci, pa se tako radi o uglavnom težim dramama s elementima horora. Nekima se to sviđa, nekima ne, ali Jee-woon Kim je pronašao idealnu kombinaciju svih elemenata i u svom maestralnom A Tale of Two Sisters stvorio fuziju kompleksne dramaturgije i iskonskog straha.

Što smo naučili: Od djece su gora jedino djeca koja se vrate iz mentalne institucije.

Slično, ali lošije: Audition, Dark Water, Shutter, Kairo, Ringu, Ju-on

5. The Orphanage (2007)

Zašto smo punili gaće: Ponovno Španjolci, ponovno ukleto sirotište i ponovno Guillermo del Toro sa svojim prstićima u projektu. Ali bome, The Orphanage je horor koji se ne zaboravlja tako lako. Kao i svaki drugi španjolski novovalni film te vrste, počinje sporo i čini se kao dosada kakvih smo vidjeli već tisuću i to boljih, glasnijih i jezivijih, ali neponovljiva atmosfera polagano uvlači tjerajući naše srce da ubrza otkucaje, graške znoja da se počnu cijediti niz ćelo, a prste da se nekontrolirano zabijaju u ručke naslonjača. I sve to izgleda tako prokleto stvarno.

Što smo naučili: Jednostavno ne treba imati djecu niti biti u ikakvoj blizini djeci. Točka.

Slično, ali lošije: Orphan, The Ring, Mama, Sleep Tight, The Forgotten, Session 9

4. Paranormal Activity (2007)

Zašto smo punili gaće: Mnogi se neće složiti s uvrštavanjem Paranormal Activitya na ovu listu, a pogotovo s tako visokom pozicijom, ali kada se sve zbroji i oduzme, radi se o uistinu vrhunskom horor iskustvu. Nema tu nekakve prevelike priče, specijalnih efekata ili hektolitara krvi, ali upravo je takav minimalizam ono što nas zadivljuje kod ovog filma. Istina, kasniji nastavci su potpuno istrošili formu (kako ovog, tako i svih drugih found footage filmova), ali to ne mijenja činjenicu da je gledanje Paranormal Activitya u mraku svoje sobe bez ikoga da ti pruži kakav-takav osjećaj sigurnosti iskustvo koje ne bismo željeli ponoviti.

Što smo naučili: Kao i u slučaju The Othersa, čim se u kući počnu događati čudne i neobjašnjive stvari, nemaš ti sinko više što raditi tamo. Pakiraj se i seli… biti će drugih kuća i to sigurno bez infestacije duhovima!

Slično, ali lošije: The Blair Witch Project, Paranormal Activity serijal, [REC], Diary of the Dead, The Poughkeepsie Tapes, Grave Encounters, V/H/S

3. Ils (2008)

Zašto smo punili gaće: Omiljeni horor potpisnika ovih redova nema nadnaravne entitete, čudovišta ili pomahnitale serijske ubojice, već kidanje živaca postiže agonizirajućom jezom stranaca koji ti se nađu u vlastitom domu i teroriziraju te do samih granica onoga što čovjek može podnijeti. Inspiriran stvarnim događajima, Ils je jedan od onih filmova koji ostavljaju trajni ožiljak na psihi gledatelja i garantiraju kako nakon što odgledate tih dva sata neke stvari više nećete gledati nevinim očima i lažnim osjećajem sigurnosti.

Što smo naučili: Ogromne kuće na osami bi trebale biti posljednje na listi kada biraš nekretnine, a ako već moraš živjeti tamo, kupi nekakvo oružje i nikada nemoj zaboraviti zaključati vrata!

Slično, ali lošije: The Strangers, Frontier(s), The House of the Devil, Eden Lake

2. The Babadook (2014)

Zašto smo punili gaće: Australski The Babadook je došao od nikuda i poput naslovnog “junaka” nam se prišuljao iza leđa, a ono što je ostalo nakon njega su traume i strah koji i dan-danas osjećamo kada nas usred noći probudi nekakav čudni zvuk ili jeziva igra svjetla i sjene. Mnogima možda nije legao jer kopa mnogo dublje ispod površine od klasičnog nadnaravnog horora te se toj psihologiji likova pridaje dosta pažnje, ali upravo zbog ozbiljnosti priče i pristupa već isfuranoj tematici se nalazi ovako visoko na našoj listi.

Što smo naučili: Starije su generacije imale Candymana, a mi imamo Babadooka. I nema apsolutno nikakve šanse da kada se svjetla u sobi jednom ugase zavirimo ispod kreveta ili u ormar!

Slično, ali lošije: Insidious, It Follows, Oculus, Ring, Mama

1. The Conjuring (2013)

Zašto smo punili gaće: Rijetko se kada događa da neki redatelj/scenarist uzme apsolutno sve klišeje i dobro poznate trope ustaljenog filmskog žanra, sabije ih u jedan jedinstveni film i da to ispadne pravo remek-djelo, a James Wan i braća Hayes su s The Conjuringom učinili upravo to. Uzeli su dobro poznatu priču o ukletoj kući, stavili u nju relativno standardni soj likova i rupe popunili iznenadnim cimovima i nadnaravnim prikazama i iako je sve to trebao biti samo jedan od 429 sličnih filmova, nekako je ispalo apsolutno savršeno. Žalite se odboru ako se ne slažete s ovako visokom pozicijom, ali ne možete nam slagati i reći da ste te večeri kada ste gledali Conjuring spavali kao beba…

Što smo naučili: Nekada je ono što znamo najbolje ono što nas najviše iznenadi. I prestraši!

Slično, ali lošije: Insidious, Sinister, Annabelle, Ouija

TAGOVI21. stoljeće evergreen film horor jeza najbolji horori strah strava