Nesretni rekorderi: Filmovi koji su nastajali desetljećima

Bilo da se radilo o lošoj sreći ili o perfekcionizmu ravnom ludilu, filmovima koje danas predstavljamo zajednički je mukotrpan i nerijetko desetljećima dugotrajan proces nastanka.

Često čitamo o pravim gerilskim pothvatima u filmskoj industriji, kada skupina entuzijasta sa šakom dolara u džepu, te ekipom sačinjenom od prijatelja i rodbine, u svega nekoliko dana snimi film. No, mi se danas bavimo projektima koji su im potpuna suprotnost i čiji autori vrlo često znaju pretjerati, te debelo preći onu tanku granicu između genijalnosti i ludosti.

Izvan konkurencije: Stanley Kubrick

Kao jako dobra ilustracija može poslužiti većina filmova najveće picajzle među filmašima, nenadjebivog Stanleya Kubricka. Nije poznato je li Stanley ikada zatražio stručnu pomoć, ali obzirom na njegov pristup snimanju, posve je sigurno da bi mu dobar psihijatar dijagnosticirao popriličan broj različitih poremećaja.

Svog je nećaka tjerao da ulicama Londona fotografira desetak tisuća crvenih vrata za potrebe filma Oči širom zatvorene, a na kraju nije bio zadovoljan, pa je dao izraditi vrata po narudžbi. Možda i ne bi bilo čudno da se vrata u filmu nisu pojavila svega na par sekundi! Stanley je doista vodio računa o svim detaljima produkcije, birao je rekvizite, odjeću za glumce, snimao je kadrove iz hrpe pokušaja (za isti film natjerao Toma Cruisea da čak 97 puta prođe kroz vrata dok on nije bio zadovoljan scenom), dovodio glumce do ludila kako bi ih zbilja prikazao ludima itd.

Eyes Wide Shut – trailer:

Jednaku je energiju ulagao i u pretprodukcijskoj fazi, pa je neke filmove razvijao godinama, ali ih nikada nije završio. Tako je dvije godine istraživao Napoleonov život kako bi snimio epski film o tom velikom vojskovođi, te je čak i napisao scenarij, da bi nakon osam godina kuhanja projekta i uspjeha Odiseje konačno krenuo sa pripremama za snimanje koje je otkazano u zadnji tren.

Početkom ove godine Steven Spielberg je najavio kako planira snimiti seriju temeljenu na Kubrickovom originalnom scenariju Napoleon. Spielberg se inače već ogrebao kod Kubricka za scenarij filma A. I., projekta kojeg je Kubrick također smišljao desetljećima (od ranih sedamdesetih). u suradnji sa SF piscem Brianom Aldissom (autorom kratke priče po kojoj je film snimljen).

Stari šampion: The Thief and the Cobbler

Kanadski animator Richard Williams prvog je Oscara osvojio za kratkometražni crtić A Christmas Carol, dok je još dva zaslužio za rad na igrano-animiranom Tko je smjestio Zeki Rogeru? iz 1988. godine. Ipak, filmofili će ga pamtiti kao suludo odlučnog filmaša, koji je na svom crtiću The Thief and the Cobbler radio gotovo tri desetljeća. Produkcija je započela 1964. godine, a pošto ambiciozni Williams tada još nije bio trostruki Oscarovac, imao je izuzetnih poteškoća oko prikupljanja novaca za izrazito artistički koncipiran crtić (takvi obično itekako plaše producente).

Williams je okupio brojne ugledne animatore iz drugih studija, a tijekom godina je snimio stotine reklama kako bi prikupio novac. Iz istog je razloga prihvatio i rad na Tko je smjestio Zeki Rogeru?, koji mu je pored financija donio i dva Oscara (onaj za specijalne efekte podijelio je sa još nekolicinom majstora, a onaj za najbolju animaciju je pripao samo njemu), te omogućio da svoj životni projekt konačno privede kraju.

The Thief and the Cobbler – trailer:

Naravno, nije moglo završiti glatko, tako da se uspio žestoko posvađati s producentima, pa je u konačnici pred publiku 1995. stigla inačica koju on ne priznaje kao svoju. Ipak, na YouTube je postavio i verziju koja je najbliža njegovoj viziji, tako da možemo dobiti relativno dobar uvid što smo mogli očekivati. Treba li posebno napominjati da se Williams nakon ovog projekta zauvijek povukao iz svijeta animacije?

Novi šampion: Kabanica

Do sada nedostižnu 31 godinu od početka produkcije do dolaska u kina Williamsova čeda, nadmašio je također jedan animirani projekt. Radi se o kapitalnom djelu ruskog redatelja Jurija Borisovića Norštejna, koji ima status jednog od najznačajnijih majstora animacije na svijetu (s nizom osvojenih nagrada na prestižnim festivalima animiranog filma), a njegove crtiće Jež u magli i Priča o pričama mnogi smatraju najboljim animiranim filmovima svih vremena.

I onda se početkom osamdesetih, u doba dok se dobar dio naših čitatelja još nije niti rodio, Norštejn primio posla na animiranoj ekranizaciji Gogoljeve Kabanice, koja još uvijek nije završena! Najprije je sredinom osamdesetih Norštejn najuren iz državne filmske kuće Sovuzmultfilm, jer je presporo radio na Kabanici (za koju je tijekom pet godina snimio tek deset minuta).

Kabanica – kratki dokumentarac:

No, nije se dao smesti, te je nakon zatvaranja produkcije nastavio sam animirati sličicu po sličicu, da bi 2007. sav sretan objavio da ima već 30 minuta filma (od planiranih 60-tak minuta). Već sad je Jurij porušio sve rekorde, a kojom brzinom radi, pitanje je hoće li Kabanica ikada biti završena…

Le Roi et l’oiseau

Ne znam što je to s crtićima (i njihovim autorima), ali i ovaj je francuski animirani naslov imao nevjerojatno dugačak razvojni put. Produkcija Le Roi et l’oiseaua je započela 1948., pa je nakon par godina prekinuta, a crtić je producent prikazao nedovršen i bez dozvole njegovih autora (među kojima je bio i Jacques Prevert).

Le Roi et l’oiseau – trailer:

Par desetljeća kasnije redatelj Paul Grimault kupio je nazad prava za svoj film, kako bi ga 1980. konačno završio, i to punih trideset godina nakon što je započeo rad na njemu. Danas se tom filmu divi i legendarni Hayao Miyazaki, što znači da je na kraju sve ispalo savršeno!

Filmski rekorder: Tiefland

Kontroverzna filmašica Leni Riefenstahl sredinom je tridesetih godina prošlog stoljeća završila scenarij za adaptaciju opere Tiefland, no prije nego li je počela snimati film, nacisti su zavladali Njemačkom (a potom i ostatkom Europe), što je prekinulo njene planove. Došlo je takvo vrijeme da je po narudžbi morala snimati njihove propagandne filmove, ali unatoč svim problemima nikada nije odustala od svog filma.

Nakon desetak godina priprema i gotovo pet godina snimanja tijekom ratnih godina, bila je spremna za finalizaciju projekta koji je napisala, režirala i odigrala glavnu ulogu, ali kraj ju je rata zatekao na poraženoj strani, a to je u ono doba značilo mnogo problema.

Tiefland – scena iz filma:

Njeno vlastito ime postalo joj je prokletstvo, te je nekoliko puta uhićena, a jednom joj je prilikom i otuđen negativ filma. Polovicom prošlog stoljeća, u dobi od 50 godina, konačno završava film u kojemu je počela glumiti kao 32-godišnjakinja.

Indijski Kubrick: K. Asif

Indijski redatelj, scenarist i producent K. Asif u svojoj je domovini bio dobro znani perfekcionist, poznat po izuzetno skromnoj filmografiji od svega tri filma u čitavoj karijeri. Ipak, sva tri su doživjela veliki komercijalni uspjeh, što je itekako pravedno kada znamo da je Asif gotovo cijeli svoj kratki život potrošio na snimanje samo dva od njih.

Još na početku karijere 1944. godine, planirao je snimiti povijesni ep Mughal-e-Azam, ali je prije početka snimanja preminuo glavni glumac. Snimanje je ipak nastavljeno uz brojne probleme, a film je završen tek 15 godina kasnije, postavši najskupljim, ali i najuspješnijim indijskim filmom svoga doba. Snimanje toga filma pokazalo se sitnicom prema nastanku filma Love and God, čija je produkcija krenula početkom šezdesetih, ali je zaustavljena nakon tri godine, kada je 1964. ubijen glavni glumac Guru Dutt (čovjek stvarno nije imao sreće s glumcima).

Mughal-E-Azam – promo trailer:

Asif je odabrao novu mušku zvijezdu, Sanjeeva Kumara (koji je također preminuo prije nego li će film biti gotov) i nastavio produkciju, ali svojim uobičajeno sporim ritmom. U dovršetku filma prekinula ga je prerana smrt (svega 48 godina), nakon čega je projekt obustavljen na daljnjih 15-tak godina. Konačno je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća njegova udovica dozvolila prikazivanje tog ‘prokletog’, nedovršenog filma, tijekom čijega su snimanja umrle čak tri bollywoodske legende.

Ludost zvana Pakeezah

Bollywoodski redatelj Kamal Amrohi luđak je posebnog kalibra, te jedan od poznatijih perfekcionista u svijetu filma. Još 1958. započeo je snimanje svog filma Pakeezah i nakon što je gotovo čitav materijal već snimio u crno-bijeloj tehnici, odlučio je kako bi njegov film bolje izgledao u boji. Potom se snimanje ponovilo, da bi majstor nakon svega odlučio da bi idealan format za njegov film bio ‘widescreen’.

Kada je i treće snimanje ponovljeno. shvatili su da je došlo do nevjerojatne pogreške, te da su na kamerama cijelo vrijeme bili objektivi s greškom, pa je sve opet trebalo ponoviti, a tijekom tog posljednjeg snimanja preminuo je direktor fotografije (čovjek jednostavno više nije mogao). Dok je film bio na montažnom stolu, preminuo je i kompozitor, a na kraju se Amrohi razveo od supruge i glavne glumice u spomenutom filmu Meene Kumari, što je dodatno odgodilo snimanje.

Pakeezah – trailer:

Na kraju se Kumari ipak vratila, te je snimanje filma nakon desetljeća i pol mučenja ipak privedeno kraju. Film je doživio fijasko u kinima, ali je ubrzo nakon toga Kumari preminula, što u umjetničkim krugovima obično znači senzaciju, pa se Pakeezah na kraju ipak promaknuo u svojevrsni klasik.

TAGOVIanimirani film bizarno film filmovi koji su nastajali desetljećima kubrick perfekcionisti