Pink Floyd najavili prvi studijski album nakon 20 godina, ali nemamo previše razloga za veselje

Rock institucija Pink Floyd u zadnjih 20 godina nije izdala niti jedan novi, studijski album, a sada će to učiniti kao vjerojatno posljednji veliki događaj svoje karijere.

Što je i koliko za rock glazbu i glazbu općenito značio Pink Floyd nema uopće potrebe spominjati, jer to je ipak stvar opće kulture. Za ovu je priču bitno samo da od 1994. godine i albuma The Division Bell, te n-tog po redu raspada grupe, Floydi kao sastav službeno nisu izdali niti jedan novi studijski album. Mnogi će obožavatelji reći da je, s obzirom na to kako su tih 90-ih izgledali i zvučali, i bolje što su u to vrijeme prekinuli svoju stvaralačku karijeru, ali ima i mnogo onih koji su spremni progutati bilo kakvo sranje, samo ako je od njihovih najmilijih glazbenika. Upravo za njih u listopadu izlazi album The Endless River, što je ujedno i prva originalna ploča Pink Floyda u zadnjih 20 godina.

U maniri modernog gerila-marketinga, vijesti o ovom izdanju sasvim su slučajno “procurile” na Twitter, i to iz čak dva izvora: žene gitarista David Gilmoura i bek-vokala Durge McBroom. “Jeeeeej“, rekli bi mnogi na ovakve novosti, ali stvarnost je mnogo drugačija, te nema puno veze s onim što su Dark Side of the Moon, The Wall i Animals značili za glazbu.

Kao prvo, na ovom albumu u apsolutno niti jednom segmentu nije sudjelovao Roger Waters, koji je bend zauvijek napustio još davne 1983. godine. Kao “mozak” ovog kultnog rock sastava i glavni tekstopisac, njegov se odlazak itekako osjetio, pa je grupa u narednih 10-ak godina tonula u trivijalnost i gotovo neslušljive rock reciklaže, što su poznavatelji dobre glazbe i najveći obožavatelji prepoznali istog trena. Bez Watersa glazba Pink Floyda jednostavno nema dušu, a upravo je to bilo ono što je ove legende izdvajalo (i još uvijek ih izdvaja) od mnoštva.

Druga velika mana The Endless River albuma bi mogla biti činjenica da se zapravo ne radi o svježem materijalu, već o izdavanju nikada prije objavljenih pjesama, koje su snimane za vrijeme rada na albumu The Division Bell 1994. godine. To znači da su pokojni Richard Wright i ekipa (naravno, bez Watersa), snimili masu pjesama koje nisu zadovoljile kriterij da se nađu na ionako osrednjem albumu, pa se nakon 20 godina netko odlučio da je možda došlo vrijeme da upravo te stvari ugledaju svjetlost dana i uđu slušateljima u uši. Nema se tu što puno reći, osim: “Ako nisu valjale tada, vjerojatno ne valjaju niti sada!”

Što god izbacili na tržište, Floydi će nam uvijek biti dragi, ali nećemo ih štedjeti. Štoviše, kada iza sebe imaš ostavštinu kojom se može pohvaliti još svega 5-6 sastava u povijesti glazbe, odgovornost je daleko veća, a takva su i očekivanja. Istina, moramo priznati kako su nas prije nekoliko tjedana ugodno iznenadili obradom stvari Marooned, pa još uvijek tinja nada da The Endless River neće žešće sisati jaja, ali definitivno nećemo prerano spuštati gard… Opekli smo se već uistinu previše puta!

TAGOVIalbum glazbenici pink floyd rock rock and roll