Zabava

Aside Banners

Takashi Miike – heroj, a ne zločinac

Poznat po žestokim hororima prepunim perverznih situacija, okrutnim, provokativnim i često apsurdnim scenama nasilja i borbi, Miike je jedan od najproduktivnijih redatelja svih vremena.

Piše , Objavljeno

Kinematografija zemalja dalekog istoka napravila je veliki prodor prema zapadu. Kinematografija koja mnogim neupućenim gledateljima na trenutke izgleda kao da je stigla iz nekog drugog paralelnog svemira svoj uspjeh može zahvaliti trendu reality programa, koji su pomakli granice dobrog ukusa.

Neopterećeni religijskim tabu temama, koje zapadnoj civilizaciji neprestano nameće katolička crkva, blagi cenzori i genijalci iza i ispred kamere, uzdigli su kinematografiju Orijenta od opskurnih filmofilskih kultnih štovatelja do zapadnjačkog mainstreama.

Takashi miike

Takashi miike

Jedan od zasigurno najvećih, najaktivnijih ali i najmračnijih filmaša svih vremena, svakako je Takashi Miike. Poznat po žestokim hororima prepunim perverznih situacija, okrutnim, provokativnim i često apsurdnim scenama nasilja i borbi, Miike slovi kao jedan od najproduktivnijih redatelja svih vremena. Snimio je sedamdesetak filmova i televizijskih serija, uspijeva oduševiti ili barem ne razočarati svakim svojim filmom, bez obzira na žanr.

Prva gaža mladog Miike

S 18 godina Miike odlazi na filmsku školu u Yokohamu, a kada je lokalna televizijska kuća nabasala na u njegovu školu, dobio je prvi posao. Televizijska serija se zvala Black Jack, a mladi je (asistent) redatelja snimio oko 40-ak nastavaka u sljedećih sedam sezona.

Početkom je 90-ih drugi ‘fenomen’ zadesio Japan, omogućivši mladim produkcijskim kućama da zaposle još mlađe filmaše kako bi snimili jeftine akcijske yakuza filmove po ‘direktno na video’ principu.

Shinjuku triad society

Shinjuku triad society

Tako je i Miike dobio svoju šansu te debitirao 1995. filmom Shinjuku Triad Society. Nakon prvih niskobudžetnih filmova i pričom o yakuzi koja je mapirala Miikea kao redatelja s osebujnom vizijom, lagano se probijao pa je svoj veći zapadnjački uspjeh doživio 1999. filmom Audition tužnom i zabavnom dramom o ljudima koji vole i koje ne bi trebalo voljeti. Shinjuku Triad Society bio je dio Kuroshakai trijade koju je nastavio filmovimaRainy Dog i Ley Lines (1999.), snimivši u međuvremenu i nadalje luđački Fudoh:The New Generation.

Pustolovni film koji se pretvara u prekrasnu priču o slobodi i krilima The Bird People In China mnogi kritičari i danas smatraju njegovim najboljim ostvarenjem. Smijeh, odnosno pomaknuti smisao za humor, čest je element Miikeovih filmova, kao i apsurd, okrutnost i nasilje. Njegovi filmovi, bez obzira radilo se o obiteljskoj dramiVisitor Q, komediji o najluđem super heroju ikada Zebra-Man ili brutalnom snuff nasilju u Ichi The Killer, ako ništa drugo nisu dosadni, čak i kad se radilo o ispod prosječnom ostvarenju.

Miike je uspio snimiti nevjerojatan broj sjajnih filmova, koji vrlo često prelaze granice dobrog ukusa zbog svoje uistinu nesvakidašnje brutalnosti (fizičke i psihičke), no s druge strane postavlja se teza po kojoj je �zdravije� gledati film u kojemu je sakaćenje uobičajena stvar nego istu temu odgledati uživo u Dnevniku.

Najbolje od najluđeg

Iako je gotovo nemoguće izdvojiti nekoliko najboljih Miikeovih filmova, sljedeći filmovi koje ćemo nabrojati sam su vrh (moj osobni), najluđih, najagresivnijih i genijalnih filmskih ostvarenja posljednjih dvadeset godina filmske industrije uopće.

Rainy Dog (1997. ) impresivna je kišom i krvlju okupana gangsterska drama. Filmom The Bird People In China (1998.) Miike je osvojio i srca međunarodnih kritičara.

Početak epohalne trilogije Dead Or Alive (1999.) obiluje antologijskim scena poput šmrkanja kokaina, utapanja u proljevu, drkanja psu te rata bazukama. MPD Psycho je TV serija snimljena u šest epizoda prema popularnoj japanskoj mangi, s tajanstvenim ubojicom koji pili vrhove lubanja i ljudima u mozgu sadi cvijeće, spontanim sagorijevanjem i transferom ličnosti preko telefona.

Ichi The Killer (2001.) također je adaptacija hit-mange s bolesnom “ljubavnom” pričom ultra-mazohiste i ultra-sadiste. Suludo groteskni triler Gozu (2003.) prepun je budističke mitologije uz gomilu čudaka kakvih se može sresti još jedino u filmovima Davida Lyncha.

Zebra-Man (2004.) je zato bez sumnje jedan od najboljih superherojskih filmova svih vremena, originalan, smiješan, očajan i hrabar kao Superman i Batman zajedno.

Za kraj ostavili smo Izo (2004.), koji će vas razvaliti prije svega svojim čudnovatim temama, likovima kao iz Kafkinih priča, no, takav je Miike čudan, nastran, opak, ali i genijalno smiješan i ironičan.

P.S. Ako ste slabog želuca, ne upuštajte se u neke od ovih pustolovina

TAGOVIfilm horror snuff takashi miike

Komentiraj