Čudna obitelj

Imao sam prilike White Stripese pogledati uživo, baš u vrijeme smiraja buke oko njihova Grammyem nagrađenog albuma Elephant. U to me se vrijeme nisu dojmili, što najvećim dijelom pripisujem katastrofalnoj izmorenosti koja je nastupila nakon trećeg festivalska dana. Ostatak svijeta ne bi se složio sa mnom pošto su proglašeni jednim od “50 bendova koje morate vidjeti prije nego umrete”. Bez obzira na umor i nervozu, nije mi promakla nevjerojatna hitoidnost njihove Seven Nation Army.

Vratimo se na početak…

The White Stripesi oformljeni su 1997. s jednostavnom idejom:stvoriti jednostavan rock & roll band. Jednostavnije nije moglo, Jack & Meg White jedini su članovi benda, Jack kao vokal, gitara, klavir i tekstopisac, a Meg na bubnjevima (vokal). Dvojac je dugo vremena gurao priču o krvnom srodstvu, no kasnije su na vidjelo izašli dokumenti koji su tvrdili suprotno. Naime, Jak i Meg su neko vrijeme bili u braku, a pronađene su i potvrde o razvodu braka. Plus, Jack White je rođen kao John Anthony Gillis i tek je vjenčanjem je preuzeo prezime White (Meg je rođena kao Megan Martha White).

Čovjek bi se mogao zapitati zašto bi normalan um smišljao takve pizdarije, ali oni koji osobno poznaju Jacka Whitea znaju da su takve stvari uobičajene. Naime, trideset i dvogodišnji White poznat je po svojim ekscentričnim navikama i hobijima. Opterećen je brojem 3 koji se provlači kroz cjelokupni rad grupe. Prevladavaju 3 boje koje White smatra najjačim bojama svih vremena (crna, crvena i bijela), objavljuju po 3 singla sa svakog albuma, Jack White se vrlo često potpisuje kao Jack White III ili samo “III”, glazba je u najvećem dijelu njihova opusa podijeljena u 3 segmenta (gitara ili klavir kao alternativa gitari, bubanj i vokal), na koncertima koristi 3 gitare, a na posljednjoj je britanskoj turneji tražio da ga oslovljavaju s “Three Quid”.

Jack White je između ostalog vlasnik firme koja se bavi tapecirungom što zvuči kao sasvim uobičajen posao za vaše roditelje ili vaše prijatelje, ali se savršeno uklapa u čudačku prirodu gospodina Whitea.

Čudaci poput Stripesa okružuju se drugim čudacima, pa tako upošljavaju Michela Gondrya (redatelja Eternal Sunshine Of The Spotless Mind i The Science Of Sleep) da im režira spotove (The Denial Twist, Fell In Love With The Girl, The Hardest Button To Button…), a genijalni Jarmusch uposlio ih je kao glumce u kratkoj priči unutar filma Coffee & Cigarettes gdje Jack & Meg raspravljaju o Nikoli Tesli, tj. o teslinom navoju.

Između dva albuma, Jack u studio ulazi sa svojim “bendom sa strane”, riječ je o genijalnim The Raconteurs.

U šestom mjesecu izašao je šesti album Icky Thump*. Posebnost albuma leži u novom instrumentariju, naime, ovaj puta u igri su gajde i trube što je u njihovom slučaju iskorak vrijedan pažnje…

Sve u svemu, Stripesi su jedan od dokaza da čudaštvo ne mora nužno izroditi eksperimentalan bend jasan samo šačici vjernih fanova.

*Icky Thump (Ecky Thump) – kolokvijalni izraz iznenađenja populariziran britanskom serijom The Goodies

TAGOVIglazba the white stripes