Tim Burton – Mračni kralj blockbustera

Kada bi morali “uladičiti” ovog redatelja, bio bi to poprilično zahtjevan posao. Kao prvo, specifičan mračan stil lako bi ga mogao svrstati među nezavisne umjetnike koji film gledaju isključivo kao plodno tlo za vlastite neprofitabilne eskapade, ipak, Tim Burton svojim uracima dodaje onaj posebni bajkoviti, usudili bi se reći (naravno da se usuđujemo), predbožićni stil koji vrlo često, kod najvećeg dijela publike, stvara osjećaj ugode.
Iako svi njegovi filmovi isprva djeluju kao rezultat opsesije shizofrenika, a mračna, gotička, bizarna scenografija s mnogim referencama na stare trash horore doima se kao nešto što bi moglo ljude otjerati iz kina, Burtonovi su filmovi gotovo redovito blockbusteri, a on je ogledni primjer (neki bi rekli iznimka koja potvrđuje pravilo) umjetnika u mainstreamu.

Vincent, prvi burtonov animirani film iz 1982.

Timothy William Burton svoje je prve radove napravio u kategoriji animiranog filma koji su njegova prva ljubav, a to je i vidljivo ako samo ovlaš promotrimo njegov apstraktni pristup scenografiji. Zanimljivo je spomenuti da je njegov prvi angažman bio na nikada kvalitetno dovršenom crtiću/igranom filmu Ralpha Bakshia “Gospodar prstenova” kojeg mnogi pamtimo iz djetinjstva.
Burton je kratko vrijeme proveo i u Disneyu gdje su ga gurnuli u stranu budući da su njegov pristup grafičkom uređenju crtića za djecu smatrali pretjerano morbidnim. Možete li samo zamisliti Burtonovog “Kralja lavova”… Mršavi Simba s crnim podočnjacima, obavijen crnim kaputom.

Malo je potrajao njegov uspon ka zvjezdanom nebu Hollywooda. Njegov treći projekt bio je dugometražni film “Pee Wee’s Big adventure” koji je uradio za Warner Bros, a morao se strpjeti još tri godine da snimi svoj prvi film u koji će inkorporirati svoje emo/goth/darkerske ideje o kojima je sanjao cijeli život. Riječ je o filmu “Beetlejuice” kod nas poznatijem kao “Bubimir” s Keatonom i Winonom Ryder čiji lik iz današnje perspektive djeluje kao prototip emo derišta. Bubimir je znakovit jer ima gotovo sve potrebne sastojke Burtonovih filmova. Tu je njegova tadašnja omiljena glumica Ryder (koju u današnje vrijeme zamjenjuje njegova žena Helena Bonham Carter), mračna “edgaralanpoovska” atmosfera s komičnim odmakom, glazba Dannya Elfmanna (koji nije radio jedino na Ed Woodu i novom Sweeney Toddu) i Jeffrey Jones (njegov omiljeni sporedni glumac, inače osuđivani zlostavljač djece). Nedostaje jedino Johnny Depp koji je utjelovljenje sveg onog što Burton traži u glumcu, a morat ćete se složiti da Depp djeluje kao da je rođen s jednom jedinom namjenom… Da se pojavljuje u Burtonovim filmovima.

Nakon što Bubimir doživljava golemi uspjeh, gramziva industrija u Burtonu prepoznaje entuzijastičnog filmaša koji će za gotovo smiješne iznose snimati blockbustere te mu nude redateljsku poziciju u tadašnjoj broj 1 akviziciji WB-a – filmskoj adaptaciji Batmana. Burton je prepoznao da mu se otvaraju vrata Hollywooda i pristaje. Prvi Batman i danas spada među najprofitabilnije naslove u povijesti.

Nizali su se odlični filmovi kao što je Edward škaroruki, Big Fish, Ed Wood, Sleepy Hollow, Mars Attacks! i Charlie & Chocolate Factory s tim da nije zanemario ni svoju ljubav prema animaciji pa smo imali prilike pogledati i Corpse Bride ili kratki The World of Stainboy.

Budućnost nam daje naslutiti kako su pred nama još mnogi filmovi ovog nadarenog redatelja. Za ovu godinu to je najkrvavije uprizorenje brodvejskog mjuzikla “Sweeney Todd:The Demon Barber of Fleet Street” s Johnnyjem Deppom i Helenom Bonham Carter (naravno!) u glavnim ulogama, a kroz godinu dvije možemo očekivati “Alice in Wonderland” i teško je pronaći boljeg redatelja za taj zadatak.

TAGOVIbeetlejuce bubimir Ed Wood film Helena Bonham Carter johnny deep redatelj Sweeney Todd tim burton Winona Ryder