Whiteout – Polarna noć

Autor ovih redaka, kao vjerojatno i veći dio čitatelja, Kate Beckinsale bi sa zadovoljstvom gledao makar na ekranu sat i pol vremena ljuštila krumpire. Takvi su rado pogledali i ovaj film iako su ostali prilično nezadovoljeni nakon što im je uvodna scena tuširanja podigla nade. Kate ostatak ovog napetog trilera smještenog u najzabačeniji dio kugle zemaljske provodi zakopčana do grla, u skladu s antarktičkom klimom. Oke, sad kada sam vam brutalno uništio snove, vratimo se filmu.

Whiteout počinje pričom i prošlosti i nekolicinom vodkoljubivih Rusa u vojnom transporteru koji iznad ledene pustare prevoze “nešto“. To “nešto” je vrijedno nekolicine šaržera metara koje razmjene tijekom leta koji se ubrzo pretvara u neplanirano grubo slijetanje u snijeg i led.
Godinama kasnije, sustižemo priču koja je smještena u Amundsen-Scott bazu na samom južnom polu. Tu upoznajemo pripadnicu američkih šerifa (U.S. Marshal) Carrie Stetko (Kate Beckinsale), doktora Johna Furyja (Tom Skerritt) i druge članove polarne znanstvene ekspedicije koji se polako spremaju za odlazak kući prije dolaska šestomjesečne noći i nadolazeće polarne oluje koja ubrzava njihov odlazak. Stetko, koja je ovdje došla ne bi li zaboravila tragičan događaj iz prošlosti, i dobri doktor Fury odlučili su da im je ovo zadnja zima u zabiti, ali jedan “smrzutak”, žrtva ubojstva uskoro će im pokvariti planove…

Film je snimljen prema istoimenom stripu iz 1998. godine kojeg je napisao Greg Rucka, a iscrtao Steve Lieber. Strip je imao i nastavak, a hoće li i filmska verzija istim stopama, o tome će valjda odlučiti učinak na blagajnama. Dominic Sena (redatelj odlične Kalifornije, lošeg Nestali u 60 sekundi, ne puno boljeg Swordfisha) složio je film koji može proći kao donekle zabavan sadržaj dosadnih zimskih noći, ali koji će vas ipak donekle razočarati svojom predvidljivošću, prilično plitkim likovima i dijalozima i konfuznim akcijskim scenama u kojima ne znate tko pije, a tko bije.

šansa za odličan triler smješten u negostoljubivu okolinu i klaustrofobične hodnike znanstvene baze, definitivno je bačena u polarnu oluju. Film pati od zanemarenih ili loše promišljenih detalja kao što su:bespotrebna upotreba CGI-a, gomile ljudi i tuluma u bazi koja bi ofol treba biti na rubu svijeta, bezveznih flashbackova glavne junakinje i inih pizdarija koje nam ne dopuštaju da se ufuramo u atmosferu filma.
Ipak, u nizu loših i prosječnih filmova koji su obilježili kraj prošle godine, Whiteout donekle uspijeva zadržati pažnju gledatelja do samog kraja, iako već u drugoj polovini filma već dobro znate kako će završiti.
Stoga, pogledati, ali iskopčati kritičko oko.

P.S. Dok je “Whiteout” naziv za oluju koja nosi snijeg i tako potpuno smanjuje vidljivost, naši distributeri odlučili su film nazvati “Polarna noć”, iako bi “Polarna oluja” sigurno bila bolji naziv, posebice ako znamo da polarna noć stiže u zadnjih sekundama filma i da nadolazeća oluja igra puno važniju ulogu.

TAGOVIfilm Kate Beckinsale triler whiteout