Zašto glumci mrze 3D?

Kome trebaju Leonardo Di Caprio ili George Clooney kada mu se na centimetar od face svemirski brodovi rapadaju na proste faktore, sikću laseri i ina tehnologija provjerava svoja letačka svojstva? Skužila je to i filmska krema Hollywooda koja se prilično loše snašla u suludom 3D trendu što hara platnima i džepovima publike gladne nove definicije spektakla. I, jasno, sve to joj se nimalo ne sviđa.

Otvorio se, naime, golemi jaz između ‘art’ produkcija od ‘par’ desetaka milijuna dolara, cifra koja velikim igračima smrdi na mršavi honorar, i megalomanskih 3D projekata kojima starovi ne trebaju za uspjeh. Ne treba nam ‘Avatar‘, dovoljno je pogledati naslove poput zadnjeg Star Treka, Transformersa 2 ili Hangovera za jednostavan zaključak da su svi generirali odličnu zaradu bez impresivne liste glumaca.

Za blisku budućnost to znači da će žanrovi komedija, krimića i drame – koje teško da ćemo gledati u 3D verzijama jerbo bi izgledali žalosno smiješno – biti stavljeni na budžetsku periferiju producentskih kuća, jer za sljedećih nekoliko godina postoje samo dvije riječi koje sigurno donose pare – tri dimenzije. Nitko se tu više ne želi praviti pametan i izostati sa vrućeg trendovskog vlakića. Stvar je otišla toliko daleko kao, na primjer, u slučaju ‘Clasha‘ gdje se 3D preinaka filma radila u zadnji čas. Takav očit pokušaj pljačkanja publike mnoge je filmaše digao na noge s opravdanim zaključkom da je film s novom dimenzijom daleko više izgubio jer nije sniman s tom namjerom.

Pretpostavljamo da će za neko vrijeme glavni glumci 3D spektakla biti CGI, elementi scenografije, zgrade, vozila, meci, čudovišta, alieni, letjelice, ukratko predmeti koji zvuče i izgledaju impresivno. Možda, kada se ekipa uz kokice zadovolji adrenalinom i navikne na čari novog filmskog formata, ideja glumačke interpretacije i priče završi ponovno u fokusu. Do tada, 2D celebsima ne preostaje drugo nego raditi za pola honorara. Ništa, zapalite svijeću i prolijte par suzica.

TAGOVI3d glumac hollywood